Vi Zajedno Sa Mnom Samo Zapalite Svijeću
Opet je jesen. Osamnaesta iza rata. Djeca su odrasla i otišla od kuće. Željno isčekujem svaki njihov dolazak, kuham što vole, slušam kako žive i što im se događa, pakujem im kolače koje najviše vole
Arhiva priča
Sve objavljene priče · 896 priča
Čovjek U Ćošku
Sjedio je u birtiji. U svom ćošku. Dobro mu je tu. Zimi griju, a ljeti hlade. Imaju televizor, iako, njemu to ne treba. Odavno mu se dogodilo sve što mu se moglo dogoditi. Njemu Šprajc nema&nbs
B O K A L
Kad je rat iz našeg sela iselio jedne i doveo druge susjede, nastojali smo pred njima biti pametniji, ljepši, složniji, bogatiji i bolji nego što smo stvarno i inače bili. Pa ovo su fini ljudi. Oni s
J S Bach Koncert Za Violinu I Orkestar U E Duru
Čim je u javnost procurila vijest o dvjesto bogatih familija u Hrvatskoj, istom se idejom oduševilo i naše gradsko čelništvo. Istina, u ovako malom mjestu ne može biti dvjesto, ali...dvad
Vid´la Žaba
Prije rata svi mi u ovom kraju bili mali, obični, uglavnom bucmasti i redovno veseli ljudi. Voljeli smo se gostiti, ići u svatove, na kramove, i svagdje drugdje gdje se dobro jede, pije i
Ma Jeli Su Kako Ne Bi Jeli
( Ne preporuča se čitati muškarcima iznad osamnaest godina ) Cvate zvjezdan, kupuju se drva, dani su sve kraći ,ljeto odlazi polako, ali sigurno. Imamo premijerku,
Šampon Za Inspektoricu
1992.godina je započela velikim veseljem: dobili smo rat, svoju državu i velikom razmjenom vraćeni su preživjeli zarobljenici. Ubrzo su se vratile, što bi rekao predsjednik Mesić, i insti
Pa Valjda Je Toliko Zaslužio
Iza rata došlo neko drugo vrijeme. Na trenutak se učinilo da bi se mogao preskočiti stalež, ona granica ispod koje te život smjestio s nalogom da ispod nje i ostaneš. Svak od nas počeo graditi
Još Će Pomisliti Da Nemam
U životu je najlakše ići za masom. Kud svi, tu i ti. Pa ni brige ni pameti. Do jednom. Kažu, tu nam u bolnici rođakinja. Treba joj otići. Jedni bili već tri puta. Drugo dvoje idu svaki drugi dan , a
Svoj Kruh Jedi Svoju Tugu Tuguj
Rat je svakom dao njegovu tugu. I nikoga nije preskočio. Išao je od jednog do drugog i govorio:“ Ti plači za sinom! Ti bi mogao u logor. Tebi nek izgori kuća.....“ I bilo je preteško. Svakom! I svatk
Tko S Đavolom Tikve Sadi
Danima se ja tako, s perom u ruci, šalim od svega što nam se dogodilo tijekom rata i iza njega. Potrpavam ružno da više nikad ne izviri ni nama ni našoj djeci, a vidim i vadim ono smiješno. Sigurna s
Prošnja Je Prošnja Bez Obzira Gdje Stajao
Od kada se odnedavno zemljom prolomilo“da je Car ipak gol“, na svim nivoima priznaje se kriza, besparica, recesija. Svima Ivo za brigu. A on nas ionako ne može izvući; s jahtom ili bez nje. To svi ka
Zaklela Se Zemlja Raju
Nije bilo lako biti logoraš. Ni u ratu, ali bome ni poslije njega. Kao da je bilo nekog zamjeranja, ali i nepovjerenja spram nas logoraša. Prvo ,zašto smo se dali zarobiti. Pa nas se moralo oslobađat
Pucalo Kod Nas Kod Njih Padale Maske
Kakav si, takvi su ti i rođaci. Siromašan ti, siromašni i rođaci. Osrednji ti, osrednji ti i rođaci. Pa kad idu jedni drugima u kakve svatove ili za kakve svetkovine, cijeli se grad dva puta ob
Brži Jezik Od Pameti
Bio u našem selu jedan „Vredni“. Kad dođe ručak kod velikih poslova, mi svi požurimo za stol. Onako gladni i umorni, ni ruke nismo prali. No nije tad ni bilo gripe; ni one svinjske, ni kokošje, a ni