Ja imam babu, a baba ima 93 godine. Po cijeli dan sjedi u fotelji i gleda televiziju. No, čim netko od nas mlađih prođe, baba odmah zapodijeva razgovor.

-Trebali bi odgoditi kolinje, veli nekidan kad sam ušla u njenu sobu. Pokvarit će vam se meso. Vele na televiziji da će biti visoke temperature u cijeloj Jugoslaviji.

-E baba, baba, pa nema više Jugoslavije, odvratim ja i  produžim dalje za svojim poslom.

Kad sam se vratila, baba već „ pristavila“ novu temu.

-Znaš, gledam ti ja ove predsjedničke kandidate. Krasni ljudi. I pametni. I svaka im na mjestu, veli baba. Da je bar Hrvatskoj do sada bilo ovakvih ljudi!

-Ma o čemu ti, baba?!

-Pa o svima ovima što se javljaju za predsjednika države. Da  nam je ranije bilo ovakvih pametnih i poštenih, ne bi zemlja ovakve gladi i krize dočekala.

-Ma što si ti to, molim te gledala?, upitam je i sjednem do nje, malo da odmorim noge, a malo da je „odradim" za danas.

-Aaaa, prati baba sve! Više nego vi. Ima jedan, jako mi se sviđa. Ma na vrh mi jezika, daj pomoz' mi ..

-A ne znam, baba, ni 'ko ti se sviđa  ni na kojeg misliš.

-Ma Primorac se zove, sjeti se baba. On će iskorijeniti korupciju. E da se taj krasan čovjek makar ranije javio u politiku. Mogao je biti kakav ministar. Trebalo je nama takvih odlučnih ljudi. Vidiš, dijete, da je Primorca bilo staviti za ministra školstva, nastavi baba, ne bi se bome dešavale one sramote na ekonomskom fakultetu.

-Pa  ti si, baba, sve pomiješala. Pa baš ti je taj bio ministar školstva.

-Ma daj, veli baba, mene praviš ludom. Ako sam stara, luda nisam. Tog gospod'na ja nisam nikad vid'la na televiziji do sada. Al', vidiš! Ima jedan i ljepši. Onaj što je malo promukao. Njemu bi' ja dala gospodarstvenike.

-Pa dali su mu, baba. On ti je bio predsjednik gospodarske komore. Zove se Vidošević.

-Ma nemoj ti meni pričati. Ti misliš ako je baba stara da je i luda, razgalamila se baba. Na kraju, da sam ja i luda, nisu oni. Pa reci ti meni, kad si tako pametna, tko bi lud najprije sa svima ostalima zemlju upropastio, pa se onda javljao da je izvlači iz propasti?! Hajde, reci! Pa ti ljudi da su već bili na nekim važnim mjestima, kako ti pametna tvrdiš, sad iz mišje rupe od sramote ne bi izlazili, a ne se po televiziji slikali. Je l' ti vidiš do kud su svi ti dosadašnji političari nas doveli? Meni je svejedno tko je na kojoj stolici sjedio. Sve je propalo, svagdje otkazi, dugovi, afere. Da su oni stari nešto znali, ne bi do ovoga doveli. Novi nama trebaju, novi političari. Evo, ova dvojica npr. o kojima sam ti pričala, razgalamila se baba kao da nju netko nešto pita.

-A dobro, baba, kako ti kažeš! Ti si ipak stalno uz televiziju.

-I nisam luda, ako sam stara, reče baba odmah tiše i pomirljivije.

Sutradan baba opet o izborima.

-Čuj, mislim si nekako da bih ja možda glasala za ovu sirotu što ima samo onog fićeka.

-Je' Pusićku?!

- Ma da, da! Pusićku. Smilila mi se nekako sad kad je toliko svi grde što se svađala s onom na placu, kako se ono zove, pomoz' mi reć'!

-Jel' flundrom, upitam ja dok sam namještala babin krevet.

-Ma da, tom, tom, nastavi baba. Znaš, sad pričaju za nju kakav bi ona bila predsjednik kad se voli svađati. Šta bilo, k'o da se Mesić nije svađ'o! Sjećam se ja, nastavi baba, svađ'o se Mesić  sa  alkarima i sa generalima; sa navijačima i admiralima, s Gospićanima i Splićanima... Svađ'o se i sa ministrima i sa premijerima. Pa eto, sastavi bome dva mandata.

-A ne znam, baba! Radi kako znaš. Stara si, pametna si, informirana si, daj svoj glas kome hoćeš, odvratim joj ja i odem za drugim poslom, a baba ostala gledati svoju televiziju. Tko zna što će ona do izbora još smisliti!?