Pa Valjda Je Toliko Zaslužio
Iza rata došlo neko drugo vrijeme. Na trenutak se učinilo da bi se mogao preskočiti stalež, ona granica ispod koje te život smjestio s nalogom da ispod nje i ostaneš. Svak od nas počeo graditi
Arhiva priča
Sve objavljene priče · 904 priča
Još Će Pomisliti Da Nemam
U životu je najlakše ići za masom. Kud svi, tu i ti. Pa ni brige ni pameti. Do jednom. Kažu, tu nam u bolnici rođakinja. Treba joj otići. Jedni bili već tri puta. Drugo dvoje idu svaki drugi dan , a
Svoj Kruh Jedi Svoju Tugu Tuguj
Rat je svakom dao njegovu tugu. I nikoga nije preskočio. Išao je od jednog do drugog i govorio:“ Ti plači za sinom! Ti bi mogao u logor. Tebi nek izgori kuća.....“ I bilo je preteško. Svakom! I svatk
Tko S Đavolom Tikve Sadi
Danima se ja tako, s perom u ruci, šalim od svega što nam se dogodilo tijekom rata i iza njega. Potrpavam ružno da više nikad ne izviri ni nama ni našoj djeci, a vidim i vadim ono smiješno. Sigurna s
Prošnja Je Prošnja Bez Obzira Gdje Stajao
Od kada se odnedavno zemljom prolomilo“da je Car ipak gol“, na svim nivoima priznaje se kriza, besparica, recesija. Svima Ivo za brigu. A on nas ionako ne može izvući; s jahtom ili bez nje. To svi ka
Zaklela Se Zemlja Raju
Nije bilo lako biti logoraš. Ni u ratu, ali bome ni poslije njega. Kao da je bilo nekog zamjeranja, ali i nepovjerenja spram nas logoraša. Prvo ,zašto smo se dali zarobiti. Pa nas se moralo oslobađat
Pucalo Kod Nas Kod Njih Padale Maske
Kakav si, takvi su ti i rođaci. Siromašan ti, siromašni i rođaci. Osrednji ti, osrednji ti i rođaci. Pa kad idu jedni drugima u kakve svatove ili za kakve svetkovine, cijeli se grad dva puta ob
Brži Jezik Od Pameti
Bio u našem selu jedan „Vredni“. Kad dođe ručak kod velikih poslova, mi svi požurimo za stol. Onako gladni i umorni, ni ruke nismo prali. No nije tad ni bilo gripe; ni one svinjske, ni kokošje, a ni
Teta
Još se pucalo kada nam je poslala prvo pismo. I ček. Nismo vjerovali svojim očima. Toliki novac. Bože mi oprosti, skoro i dobro da se zaratilo. Pisala je neka se držimo i ništa ne sekiramo. Ona će do
Diplomacija
Tako smo željno čekali dolazak UNPROFOR-a.Vratit ćemo se kućama. Oni će nas braniti. A oni su samo gledali svoja posla. Pričali su engleski, pili coca colu, ali i koješta drugo i gledali da u svakom
Stražar Na Mostu
Naša kuća je bila sa jedne strane mosta, a Njegova sa druge strane. Bio je izrazito nizak čovjek. Sve je kod Njega bilo omaleno. Osim siromaštva. I puške koju su mu dali 1991.
Veprovi Su Dolazili Cestom
Rat je imao svoje kapilare, svoje pipke. Zavukao se i gdje smo ga očekivali i gdje nismo. Rastjerao nam stoku, namnožio divljač, iskrižao pitomo i divlje. Takvih se šteta nismo znali ni n
D O K T O R I C A
Rat je i preseljavao. Bez kamiona, nosača i kutija . Što su do rata imali oni koji su otišli odavde, vidjeli smo. Što su do rata imali oni koji su doselili ovamo, nismo znali. Samo smo č
I P O S L I J E
Predsjednik OD sela: Iz rata se vratio na biciklu. Tako je i otišao. Možda bi i „ uhvatio „ nešto bolje, al' nije imao vozačku. Prije rata imao krave; njih par; osrednjih. Teško ček
P R I J E
Rat se na ovim prostorima stvarno dobro provodio. Kada nije bio strašan i okrutan, postao bi ciničan i posprdljiv. Rugao nam se, ulivao nam neke lažne nade, poticao nemoguće snove. A prije njeg