Pisma u Raj

Hoćeš li znati moje ime,

Ako Te sretnem u Raju?

Hoće li biti kao i prije,

Ako Te sretnem u Raju?

(...)

Hoćeš li me držati za ruku,

Ako Te sretnem u Raju?

Hoćeš li mi pomoći ustati,

Ako Te sretnem u Raju?

(...)

Tamo iza vrata je zasigurno mir,

I ja znam da više neće biti suza u Raju..."

[ prevedeni isječci pjesme "Tears in heaven" Erica Claptona - http://youtu.be/VRsJlAJvOSM ]

&

Mili moj!

Čim si otišao, gazili su ljudi po mom srcu.

I zgazili ga.

Svatko tamo gdje je znao da će najviše boljeti.

&

Pazi, pod ove crvene ruže sakrila sam svoje srce.

Sakrila sam ga tamo od ljudi.

Da ga više nitko ne pogazi.

Da bude uz Tvoje.

Da ga Ti čuvaš, tješiš i voliš.

Kako si radio cijeli naš život.

Sad više nemam srca.

Na njegovo mjesto sam stavila led. Da se imam čime braniti.

&

Moći ću s ljudima.

Ali ih više nemam čime voljeti.

&

Mili moj!

Sve prevelike ljubavi na kraju završe u suzama.

A one peku i bole do samog središta srca.

Zašto baš Ti, kad si bio najvoljeniji na svijetu?

I zašto već?

&

Jesi li vidio da sam spremila drva?

Nema komada bez moje suze.

Zvala sam one ljude sa vrha sela.

Ma znaš one za koje si rekao da su prepošteni i prevrijedni, ali bez posla godinama.

Ne brini!

Dobro sam ih nahranila.

I isti dan platila.

I odmarali smo nekoliko puta. Jer si Ti uvijek govorio da ljude ne treba strgati. I da su važniji od svakog posla.

Sve sam onako kako si me Ti učio.

I kako si Ti radio.

Juče sam prvi put bila u našem selu.

Obula Tvoje cipele, obukla Tvoju majicu i Tvoju jaknu i išla po utjehu.

Ali je našla nisam.

Dočekao me samo preveliki bol, koji se spojio sa onim koji sam donijela sa sobom.

I milijun suza.

Pretužnih. Neutješnih. Očajnih.

Sve što pogledam boli.

Do čega god dođem, podsjeća na Tebe.

A Tebe nema!

A drugi hodaju. I viču. I svađaju se. I ne znaju biti sretni što su oboje živi.

Samo Tebe nema.

Znaš da neću znati živjeti bez Tebe.

I da mi više ne treba cvijeće.

Ni heklarica.

Ni ta drva što smo ih nekidan spremili.

Ni život u kojem nema Tebe.

&

Tekla je naša rijeka kraj oraha pod kojim smo se ljubili u sumrak.

&

Tražila sam Tvoje plave oči u svakom oblaku.

Da me prate. I čuvaju. I tješe.

Ali su svi oblaci bili crni. I nosili su kišu. I prijetili su.

Na takvima i ne mogu biti Tvoje oči. Onako plave. I blage. I dobre. I divne.

Kad se proljepša i kad prestanu kiše, tražit ću ih opet u lijepim i bijelim oblacima.

Ako ih ne budem našla, ako ih ne budem vidjela, ja ovo neću moći preživjeti.

&

Bok, Tajo!

Evo nas danas opet zajedno. Danas ti ne nosim kavu s toplim mlijekom i jedan šećer. I danas te neću pitat da li imaš temperaturu i da li te muči slezena. Danas me nije strah za tebe, jer si ti, Tajo, danas u najboljim rukama. Mi smo te imali, čuvali i voljeli svih tvojih 59 divnih, ali kratkih godina. Mama te je voljela i voli te više nego ikoga. Zbog vas dvoje, zbog vašeg braka i zbog vaše ljubavi, ja vjerujem da ljubav postoji. Ivan te, Tajo, obožava, i svakim danom ti je sve sličniji. On voli svoju obitelj koliko si ti volio nas. I Helenica te prevoli, ona stvarno i je najsretnija kad tebe vidi. A ja, Tajo, ja te tako jako i neopisivo volim! Svom svojom dušom! Ti si moj najbolji prijatelj, moj uzor i moj oslonac. U tebe sam uvijek bila sigurna da si na mojoj strani, da me voliš i da mi želiš najbolje. U tebi sam nalazila i utjehu i savjet i osmjeh. Kako je Bog divan kad te baš meni dao za Tatu. Jer tako velik čovjek kao što si ti se ne rađa često. A ja sam sretno i blagoslovljeno dijete jer sam uz tebe živjela 24 godine. Premalo je to, Tajo, premalo, i srce mi pukne kad se sjetim da te više nema, da me Ti nećeš voditi pred oltar, i da ću jednog dana iz mobitela morati obrisati Tvoj broj. Prerano si otišao, ali znaj da sam upila svaku tvoju riječ i sve što si u životu radio. Živio si dovoljno dugo da na tvom primjeru ja vidim kako se treba živjeti. I kad bih bila bar upola dobar čovjek kao što si ti, ja bih bila sretna.

Ne znam zašto je Bog pozvao baš tebe i zašto baš tako rano. Pa ja te Tata još toliko trebam. Ali, vjerujem Mu, jednako kao što si mu vjerovao i ti. Pozvao te jer je za to imao razloga. Ti se više ne mučiš i sad na nebu, s anđelima, gledaš na nas i moliš za nas. Znam da te i na nebu jako vole, jer tebe su Tajo svi jako voljeli. Ti možda više nisi tijelom ovdje, i nećemo te više moći ni zagrliti ni poljubiti. Ali, ti si Tajico, u svima nama, jer si naš i jer te prevolimo. Nek ti bude lijepo gore na Nebu. I znaj Tajico, da ćemo te zauvijek voljeti, sve do onog dana kada Bog odluči pozvati i nas. Čuvaj nam svima mjesto kraj sebe i moli Boga da jednog dana i mi dođemo k tebi, pa ćemo opet piti kavu s toplim mlijekom i jednim šećerom.

Volim te tata i fališ mi!!!!