Najprije bio dragi Bog i rekao kako je on stvorio čovjeka. Pa tako stvorio i Darvina. A Darvin bio neki svojeglav i naopak čovjek, pa baš nikome ništa nije dao za pravo (ni dragom Bogu), već veli: “Nije tako bilo! Čovjek je nastao od majmuna.” Majmun je, navodno, sišao sa drveta, prionuo raznim poslovima, pa mu se uspravilo tijelo, usavršili udovi i razvio mozak.

Poslije Darvin umro. Generacije ljudi se rađalo, išlo u školu, živjelo, umiralo. Al' ne smiješ ti sad u školi misliti svojom glavom, kako je Darvin mogao. Ne daju ti to ni učitelji, ni kasnije nastavnici, ni na kraju profesori, a bome ni ministri. Smjenjivale se knjige i autori svake godine, al', kuš ti, mali po svom? Imaš tu knjige i kako u njima piše, tako nauči. Po mogućnosti: napamet. I tako smo i radili. Do ¨90. svi smo i u pola noći znali da je čovjek sišao sa drveta i da je nastao od majmuna.

Od ¨90. kažu, više nema jednoumlja, jednostranačja i ničega jednog, pa Darvinovoj teoriji dodali i onu Božju, srećom su je stari ljudi upamtili, pa smo sada demokratski mogli birati od koga smo nastali. Tako je od ¨90. bilo onih koje je stvorio dragi Bog, ali i onih koji su nastali od majmuna. Pa kako tko voli, nek izvoli.

E da! Al' vrijeme prolazi; iz teorije ispadne zarez, zaboraviš ga; promijeni se smisao. Tako je kad se uči sve napamet i bez razumijevanja. Iz takvih škola ne izlaze stručnjaci. Iz ničega; baš iz ničega. I za ništa. Baš za ništa. A Darvin lijepo rekao da nije dovoljno sići sa drveta nego da treba i raditi. A to se previdjelo, ispustilo, zaboravilo. Pa se nisu usavršili ni udovi da se može raditi, niti se razvio mozak da se može misliti.

Srećom, (ili nesrećom?) Tesla odavno izumio struju pa ona radila sve umjesto čovjeka. Ovom stoga bilo dosadno pa se na svaki način dovijao (toliko je mogao), kako da se zabavi. Ljetom išao na more. Uglavnom na inozemna mora jer nije mogao ni shvatiti ni dokučiti da ni svoje rođene obale još nije upoznao, a i da bi u svojoj zemlji bilo bolje ostaviti te novce koje je namijenio za ljetovanje. Zimi išao na skijanje. Isto tako negdje van. Zima mu bila milija jer je mogao do Uskrsa vozati skije na automobilu, sve dok i zadnji iz njegova grada ne bi vidio da je on bio na zimovanju, da zna skijati i da ne skida skije sa auta, jer „trefi“ opet skočiti preko vikenda makar do Austrije.

Po selima se ljudi uglavnom držali Božije teorije. Od Darvina preuzeli samo ono da se mora raditi. Nije im bilo dosadno pa su i preko ljeta i preko zime mogli ostajati u svojoj zemlji. Ljeti do mile volje kupili sijeno i želi žito. Al' nisu na autima vozali ni grablje ni vile. Pred zimu cijepali drva. Ni sjekiru nisu vozali na krovu automobila. Taman. Još da ih netko proglasi ludima. Zimi se obavljala kolinja. Mirisali čvarci i kiseli kupus skroz do Austrije i elitnih skijališta. Tako su na selu, uz Božju pomoć, uz rad i svježi zrak, nastali i vrijedni i razumni ljudi.

I onda došla ova nesretna recesija. Ne boje se na selu. Kupus već kisi, kokoši poklane, drva spremljena, rakija ispečena, mošt čeka pretakanje.

A ovi u gradu se nasmrt preplašili. Neće nitko u ministre. Znaju ljudi sebe i znaju zašto se boje. Kažu, sad će ministar odmah morati početi raditi. I misliti. Čak i odgovarati za svoj posao. Pa nitko ne želi biti ministar. Oni bi svi bili predsjednik države. Kao da će to biti lako. A oni misle da je dovoljno što imaju putovnicu.