Prošle i  Sisvete. Opet odmaraju mrtve duše u svojoj tišini. Cijeli taj tjedan ispred, svaki  je komadić te posvećene zemlje drhtao ovozemaljskim strahom. Da li će mi doći? I tko će mi doći? Svaki  se grumen ponovno raspadao ovozemaljskom tugom. Jedno je dijete došlo; drugoga nema. Ni ove godine. Još su u svađi.

Među lampionima i krizantemama otvarale su se neke davne ostavinske rasprave. Pravedne? Nepravedne? Tko bi to sad znao! Možda je  ipak trebalo drugačije raspodijeliti? Možda? No sad je kasno.

Svaki taj zemljani pravokutnik duljine ljudskog tijela imao je svoj razlog; svoju priču; svoje opravdanje.

Zašto najskuplji i mramor? Savjest zna.

Cijeli taj tjedan  se nanašalo, nanašalo, nanašalo. Svašta. Cvijeća, ovozemaljske mržnje, lampiona, grehotnog nadmetanja. Nismo ni primijetili koliko gazimo mir onih kojima to sve nanašamo.

- Oče naš koji......... Ma vidi ga! Kako se samo usudi  i na groblje doći s tom fufom.

- Gdje vidiš?

- Ne okreći se sada! Baš idu prema nama.

- Oče naš koji  jesi na nebesima, sveti...........

- Dobar dan, dobar dan. O, kako se dugo nismo vidjeli. Blagoslovljeni naši mrtvi pa se makar i na ovaj dan sretnemo sa dragim ljudima.

- Pa istina. Ovo je njihovo vrijeme. Doviđenja, drago nam je da smo se sreli. Doviđenja.

- Ma vidi ti bestidnice kako ga drži ispod ruke. A on ništa. Možda mu već i djeca hodaju po groblju, a on se sa Ovom tu navada. Mati će mu se u grobu mrtva okretati. Nije taj nikad imao srama.

- Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi ..........

- Pogledaj, molim te, onu  kraj križa. Moli se kao da je najsvetija. E, moli se, moli, imaš bome i zašto. Al' do Boga, bogami,  te molitve ne stižu.

- A vidi kolike  krizanteme nakupovala. Ma džaba joj sad.

- O dobar dan, draga susjeda! Baš nas dvije gledamo kako ste i ove godine našli najljepše krizanteme.

- A šta ću jadna. To je sve što mom  jadnom tati mogu dati. Mama ne može hodati, pa nosim i za nju.

Idem, žurim da se još prije mraka vratim da mama jadna ne bude sama. Doviđenja, baš mi je drago da sam vas vidjela.

- I nama, i nama! Pozdravite gospođu mamu.

- Vidi je samo kako je otperjala! E, jadan je Bog koji takve na zemlji drži!

- Oče naš  koji jesi na nebesima.......O, šta će to bit da i  Onaaa ide na groblje. A gdje joj onaj njen Novi...

Baš uoči Sisveta  uz samu stazu napravljen spomenik. Znala sam tu ženu. Umrla još prije par godina. Spomenik dosta skroman. Nije ni ona bila bogata. Muž joj zarana umro, a ona ostala sa dvije kćeri. Obje se brzo udale, brzo se i rastale, pa se svaka sa dvoje djece vratile ovoj siroti. Nije od dobra umrla. Piše, spomenik podiže starija kćer! ? Poznavala sam ih obje, al' nisam znala koja je starija. Nisam ih uspjela ni ovih dana vidjeti. Valjda smo uvijek došle u različito vrijeme.

Uglavnom, počelo je sa lončanicom žutih špina. Postavljena je tik uz ploču, što vele, uz pokojničinu glavu. Sutradan, žute špine zajedno s  cvijetnjakom  ubačene u kontejner, a  na sredini  nadgrobne ploče stavljena „ suza“ od crvenih  umjetnih ruža.??????????

Dođem treći dan , „suza „od crvenih , svilenih ruža ubačena u kontejner, a cvijetnjak sa žutim špinama postavljen tik uz ploču, uz pokojničinu glavu.!!!!!!!!!!!

Zašto joj siroti ne daju da napokon umre, pitala sam se i zapalila joj jedan mali lampion.

POKOJ   VJEČNI   DARUJ   JOJ    GOSPODINE , I SVJETLOST  VJEČNA  NEKA  JOJ SVIJETLI. POČIVALA U MIRU BOŽJEM. AMEN.