Žirafa
Nekom čudnom zgodom u selo dospjela žirafa. - Neka, mislila je ona. Pomoći ću ovim ljudima i ovim životinjama raditi sve što oni zbog visine ne mogu. Živjet ćemo lijepo. Ali nisu. &
Sve objavljene priče · 896 priča
Nekom čudnom zgodom u selo dospjela žirafa. - Neka, mislila je ona. Pomoći ću ovim ljudima i ovim životinjama raditi sve što oni zbog visine ne mogu. Živjet ćemo lijepo. Ali nisu. &

-Kud' ste vas dvoje raspalili ovako rano?!, upita žena preko plota svoje prve i jedine susjede. Proživjeli su, kuća uz kuću, glavninu svojih života, tu, na zadnjem dijelu naj

Nikad, baš nikad nisam vjerovala u onu Darvinovu da je čovjek postao od majmuna. Radom; kad je sišao sa drveta. Jer,...kako je onda i od čega nastalo to drvo? I potok? I sve ostal

Došao u našu župu poslije domovinskog rata. U sivoj vesti sa uštrikanim crnim geometrijskim motivom. Mustra koja se tih godina viđala na sintetičkim vestama prodavani

- Tu mladicu ponesi kući. Nek vide oni od preko puta da smo i mi bili na moru. - I sama sam tako mislila!, odvrati Žena. Naša će biti sto puta bolja i rodnija od njihove. Vidi od kakvog

Kad trubeća svatovska kolona subotom vozi mladence da izreknu i potpišu svoje“da“, zna se da su roditelji i sa jedne i sa druge strane već potpisali. Tko kao glavni, tko kao solidarni d

- Radi, Čovječe, reče dragi Bog, kad je stvorio Čovjeku ruke. Pa, ....kad se okreneš i pogledaš u ono što si napravio, srce će ti se preliti veseljem.  

Kad čovjek zađe u neku općinu; ili grad: stotine vrata. Iza jednih referent za kulturu; iza drugih za gospodarstvo; iza trećih sanitarni za čistoću; iza četvrtih za obilježavanje

– Nemojte ga voditi u dom!, rekoše seljani socijalnoj radnici, koja je došla po Starčića sa sredine sela. Neka ga među nama. Nek' živi u svom. Priletit će mu ne'ko nekad, kad već nema nikog svo

– Strašno! A mi se još usudimo kukati nad svojom sudbinom. A vidi kakva zla sve ljudi trpe. Jadna žena. Ne daj, Bože, nikome!,govorila sam sažalno i suosjećajno prelistavajući novine. Ma, čim

- Joj, dečki, da nas bar naša mama može vidjeti!, govorila su ukrašena jaja, ljuljajući se na peteljkama od divnih svilenih traka i zadivljeno sama sebe ogledavala u ogledalu

Ponedjeljak. Mala Ladica juče otputovala u Zagreb. Svašta sam joj napakovala. I kupila i napekla. Neka. Treba djetetu. Učiti je teško i preteško. Sama je tamo. Nedjeljom uvijek pečem dvi

- Pa je l' ti, kume, već na more? Da nije malo rano? – Ma kakvo more! Selim, čovječe! – Ma daj!? Pa kuda?! I zašto ?! -Do kud me odveze rezervar ovog eurodizela. Baš je on morao jedini sada po

–Bože Djede, pa šta je sad ovo?! – A traktori; šta bi bilo. Nisi ćorava. - Pa vidim da su traktori. Al' danas je Josipovo. - Pa šta ako je Josipovo?! Ti samo gledaš u te svete kalendare. – A,.

- Neka Ti ovo bude kuća. Budi u njoj, pa ćeš i biti sretan u njoj. A ovo neka Ti bude oko kuće. Imaš livadu. Imaš oranicu. Imaš šumu. Šuma će Te i grijati i hraniti. I zemlja će Te hrani