Nekom čudnom zgodom u selo dospjela žirafa.

- Neka, mislila je ona. Pomoći ću ovim ljudima i ovim životinjama raditi sve što oni zbog visine ne mogu. Živjet ćemo lijepo. Ali nisu.

- Gle ti nje! Juče došla, a već isukala tu vratinu iznad svih nas, napadne je prvo krava.

- Ma nisam! To slučajno, odgovori zbunjeno žirafa i prignu vrat koliko god se moglo, samo da se kravi ne zamjeri.

- A majke ti! Šta si se ti toliko isšarala?!, strogo će gusan. I gdje ti je perje.

- Ma nabavit ću ga, samo da se malo snađem. Tek sam došla.

- I bolje ti je da ga nabaviš! Da se ne stidim ovdje u dvorištu što i sam imam dugi vrat.

- Zašto ti ne krekećeš?!, strogo će žaba sa crne zemlje. (Da žirafa nije pazila kud stavlja kopita, ni žaba više ne bi kreketala).

- Kreketat ću, tiho će žirafa da ne izađe iz volje i ovoj žabi, koja je u selu puno dulje od nje.

I tako, kako koga susrela, svatko joj ponešto prigovorio. Pijetao što ne kukuriče. Krava ju prozva što ne daje mlijeka. Pčela joj se naruga što nema žalac. Pas joj strogo naložio lajati. Ili, ako je baš toliko glupa da to ne bude znala, onda makar režati. Konj je prijateljski poučio da treba rzati. Volu se nije svidjelo što ima tako malu glavu. Kokoš ju je korila što čovjek od nje neće imati ni jednog jedinog jajeta. Vrabac joj rekao da svako božje stvorenje treba živkati.

Žirafa svakom gledala ugoditi. Zbog jednog digla vrat. Zbog drugog spustila vrat. Zbog jednog živkala. Zbog drugog roktala. Istina, jaje nije mogla snesti, ni mlijeka iz svog vimena namusti, ali je radila sve, baš sve drugo što se moglo, pa makar je i boljelo, makar je i grizlo, makar je i peklo, makar bilo ružno, samo da sa svima živi u miru i veselju.

No, za nju nije bilo ni mira, ni veselja, već uvijek samo rugalica. Kad je kreketala da ugodi žabi, smijala joj se krava. Kad je mukala da ugodi kravi, ljutila se kokoš. I bilo tako dugo, dugo, dugo.

Onda jednog dana, uspravi žirafa svoj dugi vrat i podigne svoju glavu u visinu. Tamo gdje joj je i bilo mjesto. Sa te visine žaba se nije ni vidjela. Kokoš jedva. Gusan malo. Otrese žirafa sa sebe sve što je godinama nosila i trpjela da bude kao ti ispod nje i reče:

- Taj se nije rodio tko bi ljudima ugodio. Ja sam žirafa. Tko nije, njegov problem.