- Tu mladicu ponesi kući. Nek vide oni od preko puta da smo i mi bili na moru.
- I sama sam tako mislila!, odvrati Žena. Naša će biti sto puta bolja i rodnija od njihove. Vidi od kakvog se stabla odmetnula. Popucat će mu grane od tolikog ploda.
- Pravo kažeš. Njihova im godinama čkomi uz kuću. Nikad sa nje prave smokve nisu pojeli.
- A od čega bi im i rodila?! Misliš da su je škrtaci katkad pognojili?! Vidjet će oni, bome, našu kad je posadimo.

I,....posadili je. U kut između kuće i garaže. Da joj bude „zavjetarno“.
Al', gdje je zavjetarno, nije sunčano.
- Nadoknadit ćemo joj gnojem, reče Muž.
Al' stablo treba sunca koliko i gnoja. Sunca možda čak i više.
S proljeća najprije procvao jorgovan. Mirisao po cijelom dvorištu. Onda cvala bazga i bagren. Ne znaš koji više i ljepše. Koji mirisnije. Šljive, jabuke i breskve već odmetale plod.
Samo smokva čkomila i tugovala u zavjetrini između kuće i garaže.
- Otkuda je stigla ova jalovica?, ljutila se rana kruška. Samo zauzima mjesto u dvorištu!
- Ne ljuti se, odvrati tiho smokva dok joj je jutarnja rosa zapinjala preko njenog oporog, tamnozelenog lišća. Kao da je svu noć preplakala.
Nisam ja ovdje svojom voljom. Donijeli su me silom. Ja sam s mora. Tamo su svi moji. Uz more bi dala ploda. Krupnog i sočnog. K'o tvoje kruške.
– Pa,..., tko te donio? I kako? Iz takve daljine! – Donijeli me ljudi kad su prije par godina bili na moru.
– Pa zašto? Ovdje imaju mene. I šljivu. I višnju! I jabuku! Ne stignu ni pojesti sve naše plodove. Zašto su tebe nosili?!
- Ma htjeli se pohvaliti susjedima da su i oni bili na moru. I htjeli su da im ja bolje rodim od susjedove smokve. A moga roda nema bez puno, puno sunca. Zato ne rodi ni ona susjedova smokva.
Kruško draga; nama ti je ovdje stalno zima. Kod vas je i suncu zima. Kod nas na moru je sunce toplije. A u zimu, umataju nas, pokrivaju nas, ali to je nama sve slabo. Kad zapada ova vaša snježina, tresemo se do svibnja i jedva goli život spasimo, a kamoli da bi još o rodu mislili.
– E ljudi, ljudi!, odgovori Kruška.
Svaku bi Božju poklopili. I promijenili. Samo da njihova bude zadnja. A onda se čude kad im se otvara zemlja pod nogama.