Od kada se odnedavno zemljom prolomilo “da je Car ipak gol“, na svim nivoima priznaje se kriza, besparica, recesija. Svima Ivo za brigu. A on nas ionako ne može izvući; s jahtom ili bez nje. To svi kažu. Da je mogao, ne bi otišao. Možemo li sami?! Barem nešto? Ma moramo.

„Posijati“ rada. Svagdje, na sve strane. Uzgajati ga, „zalijevati“, veličati. A plijeviti nerad prije nego ambroziju. Učiti i svoju djecu razliku između ove dvije “biljke“. Da ni oni nerad ne zovu radom i čekaju da im se to plati.

Ljeto je. Benzin je skuplji jer... svakog ljeta benzinske stanice uvedu „ljetni porez“ na svako točenje. Naplaćuju ga djeca. Po dvoje na svakoj stanici. S kantom u ruci; i spužvom.

Kažu da rade. Kad bi tako i mislili, odlučno bi pružili ruku i pogledali čovjeka u oči. Tako se traži zarađeno. No oni, s pogledom prema dolje, petljaju nešto oko te svoje kante dok vozač ode platiti gorivo, .....pa dok se vrati, pa dok gurne ruku u džep..... Za sve to vrijeme ta djeca stoje i čekaju.... ne odmiču se od automobila, a kao rade nešto oko kante,.... nelagoda je ipak vidna...

Taj „rad“ nema cijenu. Daš koliko daš, ako daš. A ne moraš dati, sve tim prije što ništa ni ne dobivaš. „Pranje“ prednjeg vjetrobranskog stakla. S a m o. Kao košulja sa samo jednim ispeglanim rukavom. Kome bi to trebalo? Tko bi na to pristao? Tko bi to naručio? Tko bi to platio? Koje to tržište treba uslugu pranja prednjeg vjetrobranskog stakla? Jeste li igdje čuli da postoji praonica automobila u kojoj se pere samo prednje staklo?

Ako daš, daš samo da ne budeš drugačiji od ostalih, da gomili svojih pravih problema ne dodaš jedno oponiranje masi, koje bi i tebe sekiralo.

Kažu: isplati se. Neki dobiju i po 1.500,00 kn za mjesec. Dobiju. Ne zarade. Svakako dobro dođe: No, da li godi, da li nosi zadovoljstvo? Sve zavisi od debljine obraza. Nekima možda i da. Kako ljeto bude odmicalo, ta će djeca s kantom polako zaboravljati koliko je vozača otišlo bez riječi; koliko ih je otišlo mrmljajući; koliko ih se blago narugalo (ne djeci; pojavnosti); koliko ih je dalo samo dvije od pedeset lipa, tek da jedna o drugu zazvoni.

I tako svako ljeto. Do jeseni. Uskraćujemo djeci zadovoljstvo zasluženog i stvarno zarađenog. Učimo ih da je jedino važno pronaći dobro mjesto. I muvati se. Oko kante ili bilo čega drugoga.