
Dnevnik Male Helenice Ii
Bok, ludići! Evo opet vaše Helenice. Još sam tod moje bate i tod moda dide. Jepo je, ali napolno. Svati dan me neto dolazi gjedati. Moja mama taze da joj je već toda puna tapa. Ja ne lazumijem zasto
Sve objavljene priče · 904 priča

Bok, ludići! Evo opet vaše Helenice. Još sam tod moje bate i tod moda dide. Jepo je, ali napolno. Svati dan me neto dolazi gjedati. Moja mama taze da joj je već toda puna tapa. Ja ne lazumijem zasto

(Priče iz arhive) Bok, ludići! Zovem se Helenica i jato mi je dlago sto cu vas sve upoznati. Lodila sam se plije puna setili mjeseca. Mogu vam leći da sam jato zadovolna. Svi me jato, jato, jato vole

Istina, zima prolazi. Ali, ...proljeće dolazi. Ipak, još ne spremajte vunu i debelu heklaricu. Za proljetne šetnje s djecom ili unucima, trebat će papučice. I to u raznim bojama. Naravno. Kakve boje
I ne dajte ga nikome. Ni očaju. Ni tuzi. Ni ljutnji. Kako je, tako je. Jer, ako za Uskrs ne pronađete u sebi veselja za sebe i svoju familiju, za svoju djecu, za svoje unuke, bit ćete potpuno i

Ovo je Mira,“žena od papira“. Ma,šalim se, naravno. Zovem je tako od milja,....iako,mogla bi se jednako tako zvati i žena od kuhače. I žena od kolača. I žena od cvijeća. I žena od motike. I od zimnic

Tek da ne bude uvijek u šumi, bilo to u jednom velikom, velikom seoskom dvorištu. (Ionako je diljem svijeta isto. I uvijek isto. I kod nas isto.) Svim seoskim životinjama u tom dvorištu vladao Pijeta

Listala časopise, surfala internetom, ali...nekako,...ni jedna od viđenih vunenih ruža nije mi bila dovoljno lijepa. Te ruže zapravo bile plosnate latice oko vunenog kruga. Latice rijetke, a podloga

Nije lako biti seoska snaha. Al', koga svekrva otškoluje, taj se za posao ne mora bojati. Svekrvina se „diploma“ priznaje u cijelom svijetu. Na svim jezicima. Sa svim pregačama, keceljama i fertunovi

Baš nekako iza rata, udružilo se par ovdašnjih žena u udrugu. Mislile smo tako pomoći i sebi i drugima. I bilo tako! Bar se nama tako činilo. Najprije smo šile, plele, vezle i heklale. Dok mi tako ve

– Pazi, nestaje u alkoholu; razara se u svađi. Živi od sitnica i zove se životna radost, reče dragi Bog, dajući Čovjeku na početku njegova životnog puta svijetli kamičak tog nečeg, bez čega se ne mož

I vama, dragi ljudi, koji ga slavite sedmog siječnja! Neka vam je sretan i blagoslovljen, kako vama, tako i svima vašima najmilijima.

Kažu, bit će teška. - Ma nemojte! A koja nam je to bila lagana?! Baš da čujem? Možda lanjska?, koju je odnijela suša. Ili preklanjska?!, kad smo podizali pješčane nasipe pred nadolazećim vodeni

Sretan vam Božić, ljudi dragi! – Kakve sam sreće, da se za zelen bor uhvatim, I on bi se od mene osušio!, reče mi Jedan dok sam prolazila svojim životom. - Nemoj tako!, odgovorim ja. Svima je teško.

Živjeti u vlastitoj koži. Ove sam jaslice uslikala u mjestu Dobrovac. Napravili su i adventski vijenac. Oko kružnog toka na ulazu u svoje selo. Daleko od velikih gradskih trgova. Oni nemaju trg
Ne znam koje pravo dobijemo od Svevišnjeg kada umremo, ali kad bi dobili mogućnost gledati i slušati što se poslije nas događa dolje na Zemlji, među živućima, našim bližnjima, mislim da bi mnogi bili