– Kakve sam sreće, da se za zelen bor uhvatim, I on bi se od mene osušio!, reče mi Jedan dok sam prolazila svojim životom.

- Nemoj tako!, odgovorim ja. Svima je teško.

– Ma šta ti znaš kako je kad ti struju isključe ???!!!!, odgovori on bijesno I prođe.

Nisam mu stigla reći da znam. Da su i mene isključili. Još puno, puno, puno prije nego njega.

Pa su me poslije i uključili.

(Platilo se nekako.)

Vidim danas, svijetli mu iz svih soba.

I vanjsko. Badnjak je. I toplo mi oko srca. I drago mi zbog njega. I njegovih.

(Platilo se nekako).

-Svatko nosi svoj križ!, tješila sam pretužnu ženu dok smo zajedno sjedile pred vratima liječničke ordinacije.

- Lako je nositi križ! Al’ ja moram cijelo raspelo!, odgovori ona uz težak i pretežak uzdah.

Još lako za mene, nastavi tužno. Al’ meni bolestan muž.

Taman je tada i prozvaše, pa joj ne stigoh reći da je i meni muž bolestan.

Isti onaj kojeg volim više od sebe. I to od svoje šesnaeste.

Pa eto, hvala dragom Bogu, svakog dana to ide na bolje.

Dragi Bože, daj zdravlja i njenom mužu.

I svim muževima ovog svijeta.

I svim ljudima ovog svijeta.

Ovo je moj ovogodišnji “adventski vijenac”.

Prve adventske nedjelje sam bila sama.

Mislila sam te nedjelje da bi se i od mene zelen bor osušio. Pa sam uzela ovu čašu i u njoj zapalila jednu svijeću. Samu k’o prst. K’o ja.

I druge sam adventske nedjelje bila sama k’o prst. Pa sam onoj prvoj adventskoj svijeći samo dodala drugu. I gledala kako ljudi oko mene nose svoj križ. A na mojim leđima, što reče ona žena u bolnici, cijelo raspelo.

I treće sam adventske nedjelje bila sama.

- Ma šta ću?! I za koga ću slagati adventski vijenac?!

Pa sam u čašu dodala i treću svijeću.

A četvrte nedjelje došli moji, pa veselju nije bilo kraja.

Onda od kuhanja i pečenja više nisam stigla praviti lijepi vijenac.

Pa sam u istu čašu dodala i četvrtu svijeću.

Ne tugujte, ljudi dragi, ako na kući imate hipoteku, a u kući nemate struje.

Događa se i drugima.

Danas skoro svima.

Ne tugujte, ljudi dragi, ako od plaće nemate za bor.

Mnogi nemaju ni plaću.

Gladni ipak nismo.

A Božić ipak dođe!

Svakom čovjeku.

I kod koga je upaljeno vanjsko svjetlo, i kod koga nije.

Božić će doći i onima koji nisu imali volje praviti adventski vijenac. Ili nisu imali od čega. I onima koji nisu imali novaca kupiti gotovi.

Božić ide i meni koja sam u običnu čašu stavila samo četiri obične svijeće. Tri tužne. I jednu sretnu. A sve četiri lanjske.

Božić će doći i onima koji nemaju čak ni to.

Božić će nam doći svima.

A kad Božić večeras dođe, neka nam svima da puno zdravlja. I sloge.

Da budemo jedni drugima dobri ljudi.