Tek da ne bude uvijek u šumi, bilo to u jednom velikom, velikom seoskom dvorištu. (Ionako je diljem svijeta isto. I uvijek isto. I kod nas isto.)

Svim seoskim životinjama u tom dvorištu vladao Pijetao. Zbog oštrih kandži i još oštrijeg kljuna.

S početka, bome, malo koja životinja nije dobila, što s kandžom, što s kljunom. Životinje se tako uplašile i primirile. Držale se podalje od Pijetla, a kad bi se baš i dogodilo da ga sretnu, neka mu pohvalila ljepotu repa, druga ljepotu glasa, treća pamet i sposobnost preveliku.

- Tako prekrasnog i prepametnog stvora kao što si Ti, svijet još nije ugledao, znala reći Mačka kad bi prolazila kraj Pijetla. – Pa da, odgovarao je zadovoljno Pijetao. – I tako pravednog!, dodao je Patak, koji se nije mogao uzdati ni u svoj kljun ni u svoje noge. (Pa šta će onda?!)

Onda se netko sjeti kako bi sve životinje u dvorištu trebale kukurikati. U znak odanosti Pijetlu, gospodaru dvorišta.

Sve životinje zdušno prihvatiše prijedlog pa, patke više nisu gakale, već kukurikale. Doduše, teško im bilo sa „r“, al' trudile se maksimalno. Svinjama bilo puno lakše jer su taj „r“ naučile roktajući. I krave se nekako snalazile, tako da nabrzo cijelo dvorište kukurikalo.

Od tada Pijetao više nije nikoga ni kljunom kljucao, ni pandžama grebao. – Jesam li vam rekla?, govorila je Mačka. Šta nas košta?! Ujutro malo zakukuričeš, tek da te on vidi i čuje, pa onda preko dana radiš što god te volja.

Kukurikalo se tako sve do tucindana. A onda Pijetla zaklali za Božićnu juhu i Pas postao vladar seoskog dvorišta.

- Tako prekrasnog i prepametnog stvora kao što si Ti, svijet još nije ugledao, govorila je Mačka gledajući sa drveta novog vladara. – I ja sam uvijek želio biti Pas. Otkada sam se izlegao, govorio je Patak dok se zanosio, sad u jednu, sad u drugu stranu, na svojim kratkim nogama. Ali, sudbina nije htjela, nastavi Patak i tužno uzdahne.

Kad pala noć, svi u dvorištu počeše lajati. Netko na mjesec, netko na prolaznike, netko onako, samo nek se laje. Ustale i kokoši, sretne što su bar prvi san bacile. Digle se i svinje. Krenule i krave. I, lajalo se tako sve dok Psa nije pregazio auto.

A onda, ne bi dugo, svi počeli mukati. I kokoši. I svinje. I patke. A šta ć'mo?! Takvi su ljudi.