Kažu, bit će teška. 

- Ma nemojte!

A koja nam je to bila lagana?!

Baš da čujem?

Možda lanjska?, koju je odnijela suša.

Ili preklanjska?!, kad smo podizali pješčane nasipe pred nadolazećim vodenim valovima.

Ili, (ne daj, Bože, I ne ponovilo se), 1991. godina, kad su nam gorjele kuće I kad su nas zasipale granate?

Neka se javi onaj tko zna i može pokazati laganu godinu.

Nema takve!!!

A ipak živimo. Čak se i veselimo.

Tako i treba.

Nikad, baš nikad zlo ne dolazi bez nekog dobra.

Tko zna kakvo će dobro donijeti teška godina koja nailazi ?!

Možda će se uz tu samo jednu peć u cijeloj kući, nakon dugo, dugo godina, sresti roditelji I njihova djeca.

I upoznati jedni druge. Bez slušalica u ušima, email-ova i sms-ova. I pričati jedni sa drugima na hrvatskom jeziku. I gledati jedni u druge. Sa zanimanjem i poštovanjem.

Možda.

Ovog nam je Božića pečenica prijala kao nikad prije. I pojeli smo sve do zadnjeg komadića.

Možda zato što smo imali samo četvrtinu?

Uslijedio je grah sa kupusom, koji nam je prijao još više.

Iza toga smo pekli krumpire u ljusci. I usolili dvije dobre glavice crvenog luka. Mirisalo je do kraja ulice.

Dakle, gladni nismo!

A,…ako Vi jeste, vala i budite!

Ni ove godine nisam uspjela pronaći nikog tko bi za novce (naravno), očistio snijeg ispred kuće dok mi je muž bio u bolnici, a ja ostala skoro nepokretna zbog ciste u koljenu.

Na svijetu još nije nastala država koja bi svom stanovništvu s jeseni ukiseljavala kupus. Ili u kasno ljeto pekla pekmez.

Pomfri ne raste iz zemlje, a pilići se ne uzgajaju u stiropornim pliticama pokrivenim plastičnom folijom.

I nije nužno da svi žive u Zagrebu.

Da vidite praznih kuća I njiva po Slavoniji.

Stoga, dočekajmo veselo tu tešku godinu koja nam dolazi.

I,…pokažimo joj da, smo i jači, I pametniji, i vrijedniji od nje. I,…čim dođe, potražimo u njoj ono dobro što nam nosi u sebi.

Neka je Vama, i svima Vašima,

ZDRAVA, VESELA I SITA 2013. Godina.