
Gazda
[Blog iz arhive] Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica „leta“ po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet n
Sve objavljene priče · 904 priča

[Blog iz arhive] Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica „leta“ po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet n

[Srce od svile, ručni rad Marije Forman] [Priča iz arhive] Živio u jednom mjestu Čovjek za koga se pričalo da je od Boga svakojakih darova dobio. Najprije ljudi nisu vjerovali. – Ma gdje bi baš On?,

[Na slici - ručni rad Marije Forman] [Blog iz arhive] Moja svekrva je u biti bila samo svekrva. I ja imam sina, ali sam sigurna da ja neću biti takva. Između ostaloga (a bilo je toga), nikud od kuće

[na slici - ručni rad Marije Forman] -Već su sve ptičice jutros bile pitati kada ćeš se probuditi, govorila je moja baka dok sam ja još zijevala u krevetu. – Je l' stvarno?!, pitala sam ja. -Stvarno,

Koja živi sama. A uvijek joj kuća puna ljudi. I cvijeća. I mira. I spokoja. I blagoslova. Koja ne radi, a prekratak joj dan za sve ono što u njemu naumi. I napravi. & Slavica nema djece. Pa su sva ok

[Priča iz arhive] - O krasnog li kostima, gotovo da je uzviknula Žena, kada ga je prije petnaestak godina izvukla iz jedne crne, plastične vreće, koja je sa kontingentima humanitarne pomoći pristigla

- Priča iz arhive - Iza rata došlo neko drugo vrijeme. Na trenutak se učinilo da bi se mogao preskočiti stalež, ona granica ispod koje te život smjestio s nalogom da ispod nje i ostaneš. Svak od nas

Ćao, ćao, Ludići! Ode Helenica tod Plije (prije). I to mi je Bata. Ali od mame. & Ja jato volim obadve Plije. I one jato vole mene. I jato vole jedna dludu (jedna drugu). I stalno jedna dludu pozdlav

- O, pa to će sjekire sa neba padati, letla je moja Mama, tad mi je moja Bata tupila bicitl. Čudo da joj nije sašila bicikl, letla je opet moja Mama. Samo joj nešto prekraja, prekraja, k'o da ja ne m

-Pa ne znam, djeco!? Znate da je prevolim i da sam je preželjna, ali....sama sam. Bojim se!, govorila je moja Bata mome Tati i mojoj Mami, tad su oni letli da je najbole da ja ostanem pleto leta tod

Bok Ludići! Evo i mene. Stidla sam ja jos plije pal dana, al' se nisam imala vlemena lanije javiti. Sad imam lavno dodinu i pol. I jos se zovem Dusica (Dušica) i Luzica ( Ružica). Batina. Mama se ope

U jednom vrtu živjela mala Tratinčica. Niska i neugledna. Cvala uz samu zemlju. Samo je sunce s jutra pomilovalo i ugrijalo. Jer,....sunca ima u izobilju. Za sva bića. I važna. I nevažna. A u tom ist

Velike ljubavi ni smrt ne rastavlja. Sad znam zašto si rekao da je dobro što sam naučila očitavati brojila. I što sam počela ja plaćati račune kada si otišao u bolnicu. Uvijek, baš uvijek si me volio

(Mala Ladica uz rijeku na kraju našeg dvorišta) Položaj naše kuće odredio moj Svekar. Nekad davno, dok su On i njegova Stara još bili mladi. -Kraj tolike lijepe okućnice, on se, brate, nabio uz samu

Negdje iza Domovinskog rata, otvori jedan Mali čovjek krojačku radnju. U jednom malom gradu. To mu bila i struka i zvanje, pa mislio, nek nisam nikom na trošak. -Što bismo mi čekali socijalnu pomoć,