Ova Priča Nije Iz Arhive Na Žalost
Iz FINE? Pa što iz FINE??? Šta je da je, od njih nikad dobro nije. Već dugo rade kojekakve prisilne naplate. Ali, opet, što bi meni imali prisilno naplatiti? Pa sve sam platila. I nemam kredita. Ni d
Arhiva priča
Sve objavljene priče · 904 priča
Nedjeljno Spremanje U Imenu Božijem
(Priča iz arhive) E sad, nemojte vi misliti da se ja i moja svekrva baš nikad nismo svađale. Ma jesmo, brate! Malo je reći sto puta. A za sve je, baš za sve i baš uvijek bila kriva moja mama, koja me
Vuneni Lančići
Ne ljutite se na zimu. Brzo će na m prisjesti i motike, i dvorišne metle, i kosilice. Pa dok ovako zima „i hoće i neće“,(ali ipak hoće),dok u peći pucketa,'ajmo praviti lančiće od vune. Mora se prizn
Stani Ženo Da Promijenim Vlak
( "Ladica"čestitka) (Priča iz arhive) – Je s' ti Ta i Ta ?!, obrati mi se žena dok sam podizala kofer. - Jesam, odgovorih kroz suze moga desnog oka. Mučila me alergija. Strašno. Ne znaš što bi prije
Tetka
Bilo to davno. Prije nekih, pa...i tridesetak godina. Kad još nije bilo kineskih trgovina, a konfekcijska roba bila skupa i preskupa i kupovala se samo kad bi nam se ženio ili udavao netko od bliže r
Bokal
(Priča iz arhive) Kad je rat iz našeg sela iselio jedne i doveo druge susjede, nastojali smo pred njima biti pametniji, ljepši, složniji, bogatiji i bolji nego što smo stvarno i inače bili. Jer ovo s
Svoj Kruh Jedi Svoju Tugu Tuguj
(Priča iz arhive) Rat je svakom dao njegovu tugu. I nikoga nije preskočio. Išao je od jednog do drugog i govorio: “Ti plači za sinom! Ti bi mogao u logor. Tebi nek izgori kuća.....“ I bilo je pretešk
Srca Na Tanjuru
Ma kakvo zlo?! Zlo je za druge! Nas čeka samo dobro, mislila sam dok smo pred oltarom stavljali jedan drugom vjenčani prsten na ruku i zakljinjali se da ćemo se voljeti i pomagati u dobru i u tom zlu
Svjedočanstvo Za Čestitku
Selo u kojem smo stanovali do Domovinskog rata bilo je naseljeno, kako to kažu, „pretežito srpskim stanovništvom“. Tek desetak hrvatskih kuća poteklo je od Antuna, pradjeda moga muža, koji je hodao,
Skupa Skupa
Baka kaže da je život danas jako težak i da bi bilo najbolje da živimo svi skupa. Ili Baka kod nas, ili mi kod Bake. -Jes, jes, jes, mi kod Bake. -To i ne bi bilo tako loše, rekao je moj Tata. -Ma ne
Moj Nedjeljni Ručak
(Kecelju sa slike izradila i meni poklonila djevojčica Lana C., kada je imala 10 godina) (Priča iz arhive) Baš je gadno i pregadno živjeti sam. Čak i da nema ove prevelike tuge, neda se čovjeku kuhat
Ljudići Sretna Vam Nova Godina
Želim da u Novoj Godini sva djeca budu kod svojih baka. I da sa bakama peču torte i kolače. Zato što su djeca kod baka velika i sve smiju. A kod mama i tata su uvijek mala i ništa ne smiju. & Pa reci
Ljudići Stižeeeem
Teško i jedva, ali stižem. Bilo je napeto. Do danas se nije znalo. & Tata je rekao da ćemo ići. I ja sam rekla da ćemo ići. Mama je rekla da ona radi do samog Badnjaka i da nam je onda bliže i brže i
Štruce
(na slici vez na svili Božice Biličić-Toth) Umrla nekidan jedna, meni jako draga rođakinja, pa sam išla njenima izraziti sućut. Ona bila divna osoba, ali i njena djeca su krasni ljudi. Da nije
Pecite Sad Da Ne Paničarite Kasnije
–Joj, pa kako Vi to sve stignete, govorila sam zadivljeno jednoj susjedi, dok je u toploj, ručkom mirisnoj i pospremljenoj kući iznosila uoči jednog Božića pred mene Božićne kolače. - Ma, meni to niš