
Šta Opet Vučeš
Ni jedna priča ne potiče bez nekoga. I bez nečega. Svaka izvire iz nečega. I nekoga. Pa tako i ova. & Živio na svijetu jedan prekrasan crveni muškatl. Cvjetovi mu bili žarko-crveni, a listovi jedri i
Sve objavljene priče · 904 priča

Ni jedna priča ne potiče bez nekoga. I bez nečega. Svaka izvire iz nečega. I nekoga. Pa tako i ova. & Živio na svijetu jedan prekrasan crveni muškatl. Cvjetovi mu bili žarko-crveni, a listovi jedri i

(priča iz arhive) Kolinje sam „diplomirala“ na Katedri moje svekrve. Uglavnom plačući. - Iskroji krpa od starih posteljina! Zato se i ne smije ništa bacati. Valjda te je makar to mater naučila, rekla

-Ma vid'ćeš ti da oni nas neće ni zvati, reče Čovjek svojoj Ženi. -Pa vidim, odgovori Žena. -Sad kad su se kruha najeli, sve uz našu pomoć, sad mi ne trebamo, reče Čovjek opet svojoj Ženi. -Ma da, re

-Ma, čujte ljudi, govorio je Gazda prve subote u studenom, dok je sa peći mirisala “kuvana” (rakija), a vani skoro još bila mrkla noć. Kolinje ne može obavljat sva'ko. Trebaš ti znati u koju subotu.

Sjeo Vrag sa svojim bratom da se dogovore kako da unište Čovjeka. -Lako to, reče Stariji Vrag. -Kad je lako, šta to do sad' već nisi napravio?! Stoljećima se naganjuješ s ljudima i skoro uvijek izvuč

(Priča iz arhive) -Nisi valjda luda graditi u zajednici?!, rekla je moja mama, kad smo nakon svatova počeli razmišljati gdje ćemo stanovati. & - Nisi valjda luda kraj ovoliko naše zemlje i prostranst

(Priča iz arhive) -Kud' ste vas dvoje raspalili ovako rano?!, upita žena preko plota svoje prve i jedine susjede. Proživjeli su, kuća uz kuću, glavninu svojih života, tu, na zadnjem dijelu najzadnjeg

Ne tako davno postojao jedan skroz naopaki svijet. I sve, baš sve u njemu bilo naopako. & Ljudi su hodali. I to svaki dan. & Bome i pričali. Stalno. Jedni sa drugima. A, o čemu? O svačemu. Uvijek o n

E da! Ide zima. Svima. I velikim, ali i „malim ljudima“. Pa smo mi počeli heklati dječje papučice. (Već smo to radili za našu Helenicu, ali ona sad već „veeelika „djevojčica, pa smo to skoro i zabora

-Ma ne trebate, prijo!, rekla je moja svekrva mojoj mami. Imam ja žene. -Pa i ja sam žena, rekla je onda moja mama. -Prijo, da se ne nađete uvrijeđeni, oko kupusa treba znat'. & -Ima neko plastično b

(Tekst iz arhive) & Nekad bi se sastala dva biskvita, (po mogućnosti žuti i smeđi), pozvala si još kakav margarin, i...evo torte. & Tada torte nitko nije jeo, nitko ih nije zarezivao,i...baš nitko ih

Živio na svijetu jedan Čovjek. I imao Ženu. Bila to po svemu prosječna i osrednja žena. Kakav je, uostalom, bio i njen muž. Kakva je zapravo, većina ljudi. & Trčala Žena s posla na posao, samo da što

Svi smo išli u neke škole. Netko manje, netko više. Netko godinama, a netko čak desetljećima. I,...svi smo samo bubali, bubali, bubali. I ono što nam je trebalo,i još puno više onoga što nam nije tre

Da je liječnika svakim danom sve manje, znamo svi. Pa i Ministar. & Da je bolesnika svakim danom sve više, i to znamo svi. Pa i Ministar. & Da se zbog prednjeg liste čekanja produljuju, i to znamo sv

Da bi živio, treba imati i lišće. A tako je tanka peteljka svakog lista. A vjetrovi jaki. Svakim danom jači. Jer,...djeca su odavno ljudi. Šiba ih život sa svih strana. & Drhturi list na svakom vjetr