
Prodaja Ladica Suvenira I Poslovnih Poklona
Nije lako stvoriti suvenir. Ali on je svakodnevno potreban: za one koji dolaze k nama; za one kojima putujemo mi; za one koji prolaze kroz naš kraj pa žele ponijeti nešto za uspomenu. Kod nas tim pri
Sve objavljene priče · 904 priča

Nije lako stvoriti suvenir. Ali on je svakodnevno potreban: za one koji dolaze k nama; za one kojima putujemo mi; za one koji prolaze kroz naš kraj pa žele ponijeti nešto za uspomenu. Kod nas tim pri

Nije lako stvoriti suvenir. Ali on je svakodnevno potreban: za one koji dolaze k nama; za one kojima putujemo mi; za one koji prolaze kroz naš kraj pa žele ponijeti nešto za uspomenu. Kod nas tim pri

96 Normal 0 false false false EN-GB X-NONE X-NONE /* Style Definitions */table.MsoNormalTable {mso-style-name:"Table Normal"; mso-tstyle-rowband-size:0; mso-tstyle-colband-size:0; mso-style-noshow:ye

Nije lako stvoriti suvenir. Ali on je svakodnevno potreban: za one koji dolaze k nama; za one kojima putujemo mi; za one koji prolaze kroz naš kraj pa žele ponijeti nešto za uspomenu. Kod nas tim pri

Vunene papučice svako, ama baš svako dijete treba imati. Za sada, jer su meke i tople. Za poslije, jer će čuvati i sačuvati toplinu djetinjstva. I biti dokaz da je dijete bilo voljeno. Pa će ih sprem

Neka je svim ljudima svijeta sretno i ovo jutro. Kome Uskrsno, kome samo nedjeljno. I,... neka i ono svima donese nadu. Toliko potrebnu nadu. Bez koje ne može ni jedan čovjek. Ni onaj katoličke, ni o

Poleti Čovjek i tamo i 'vamo. Tamo da spasi, 'vamo da spriječi. I,...niti tamo spasi, niti ovdje spriječi. & Jer, život teče. Teče polako. K'o velika rijeka. I,...sve što je sa izvora ponio za nas, t

Jednom davno. I jednom nema davno. Zapravo, uvijek i stalno. Bio na svijetu jedan Puž. & Puž k'o puž. Znate kakav je puž. Ljigav i spor. Al' čuo Puž da se traži Vidra. Za posao. Jer je brza i okretna

(Ja se usudila "prepisati" od Kineza. Znaju ljudi; pa zašto onda ne bih?) Kriza je započela u školskim klupama. Jako, jako, jako davno. U njima će i završiti. Ako će. Reformom. Ne zna se doduše kojom

(Vezeni rad Božice Biličić-Toth) Plaću dobivali. Redovno. U dan. -N'jemac je precizan. I pošten, govorio je Rođak. No, dok poplaćali sve što je trebalo poplaćati, slabo šta ostalo. -N'jemac ništa ne

(Vezeni stolnjak Božice Biličić Toth) Sutradan Rođak opet ustao u četiri. Najprije otišao na podzemnu, onda će na autobus od firme, pa na „bauštelu“. Kod N'jemca je sve razrađeno. -Zato i jesu bogati

(Vezeni stolnjak Božice Biličić Tot) Došlo sutra. Rođak opet otišao na posao u četiri. I vratio se u devet uveče. -Naš'o sam ti pos'o, reče s vrata, gledajući na Marka. I tebi, reče pogledavši u Miši

Rođaka ujutro već nije bilo. On ustaje u četiri. Onda se skoro sat vremena vozi podzemnom. Onda ih kupe u autobuse od firme i voze na “bauštelu“. Vraća se na isti način (samo obrnuto), oko 9 uveče. I

Kad prođe zadnji dan od onih par dana što su mogli biti kod Rođaka, rasplače se Mišica i uplaši da će završiti na ulici. -Ma ne plači, ženo! Znaš da uvijek nekako bude. Razgovarat ću ja sutra sa Rođa

-Kako ti odlučiš, reče Mišica svome mužu, Mišu Marku, kad joj je rekao da bi bilo najbolje da i njih dvoje odu u Njemačku. -Čuj ženo!, ohrabreno će Miš Marko. Znaš da ja ne biram. Mogu i pljesnivo. A