26. rujna 2010. godine

Pekmez   od   šljiva   bez   konzervansa   i   šećera   

      

Eto, gotov je i pekmez od šljiva. Ove godine po receptu iz kuharice sa početka prošlog stoljeća. Ni želina! Ni šećera! Glasi ovako:
„Za pekmez od šljiva moraju biti jako zrele šljive (moje su bile). Šljive se dobro operu, ispuče i bez ikakvog pridodatka kuhaju dok  ne postanu tamne i guste, da može u njima žlica stajati. Pekmez se mora kuhati kod umjerene vatre i mora se miješati, da ne zagori. Pekmez se obično kuha u dva, tri, pa i više navrata, jer ga treba dosta, a mora se miješati , da ne zagori.“
Ja dodajem da je sve naprijed istina: kreneš ujutro sa punim kotlom i misliš: bit će ga za cijelu ulicu. Kako kuhanje odmiče, a njega sve manje.

 

Ja ipak kupila i želin i šećer. Da budem sigurnija. Zlu ne trebalo. I stavila kraj kotla. No, nije trebalo. Jest da sam kasno poslijepodne dočekala sa kuhačom u ruci, ali....isplatilo se. Prefin je i svakako zdrav: u njemu samo šljive. A u šljivama ovogodišnje kiše, baš kad je bubrio plod. I ovogodišnje sunce, baš kad je zorio plod.

I teglice su već čekale uz kotao. Čiste. Onako da škripi kod ispiranja. Pripremila sam raznih. Najviše onih litrenih jer mi je to taman mjera za salovnjake, tačkale, buhtle, kiflice.
Ali, bilo je i manjih; trbušastih ; zanimljivih. E te su mi za poklanjanje. Osim što su zanimljivije i ljepše, usto u njima iz kuće ipak ode manje pekmeza. Ma nisam ja škrta, vjerujte. Da jesam, ne bih davala ništa.

 

No, rekla sam vam da se taj pekmez  toliko smanji i stisne do kraja pečenja, pa se zaista ne može uvijek i svakome dati najveća tegla. A ovako lijepo, ako ih ima raznih oblika i veličina, staviš na nju  kakvo lijepo platno, svežeš najprije gumicom, pa špagom ili likom, obrežeš cik- cak škarama i evo prigodnog poklončića.
                                 & & & & & & & & & &
Tako sam zadovoljna što je to sada gotovo. Čak sretna.
Nas male, obične ljude ne biraju na izborima. Mali, obični ljudi uglavnom ne dobivaju glavne zgoditke na nagradnim igrama. Mali, obični ljudi ne daju izjave za javnost, niti intervju za poznate časopise.
No, i mi mali, obični, najmanji i najobičniji ljudi isto imamo  svoja zadovoljstva. I svoje sreće.  I naše su sreće male i obične. Kao što smo i mi. Ali su naše.
– A  što sam sretan što sam  uspio prije kiše, reče moj muž sinoć kad je uvezao zadnju prikolicu drva pod krov.
Ovakvih sreća nema u trgovini. A trebaju nam svakodnevno. Od njih se gradi i sastoji život. I....njih  nikad ne odnosi  USKOK. Pa kad uveče legneš umoran, još jednom zadovoljno u glavi prevrtiš sve što si taj dan radio. No, tijelo ipak umorno, pa se nikad (u mislima) ne dođe do kraja tog posla, već zaspeš negdje „ na pola svog radnog dana „. I,... zaspeš mirno.

 

5. rujna 2010. godine.

Kompot   od   bresaka 

 

 

- Nema te čokolade, koja bi bila finija od kompota, odavno je i još kao dijete, rekao moj sin.
Pa i živa istina.
U ljeto ga rashladiš, pa mijenja i sok, i kolač, i sladoled.
U zimi ga zagriješ, pa osim što prekrasno zamiriši cijelu kuću, i grije, i liječi bolje od ijednog čaja.
I dok je makar jedna tegla u polici, ne boj se iznenadnih i nenajavljenih gosti.
A ako se na teglu stavi okrugla krpica povezana  vunom ili špagom, sa ovakvom teglom kompota ćete svagdje dobro doći. Zgodno ju je dati i za poklon kad je dovoljna sitnica; više pažnje radi.
Evo recepta:
Breskve najprije dobro pofuriti vrućom vodom.  Ako su zrele, lako ćete ih oguliti jer cijela koža od te vruće vode „otpusti“ od mesa.  Ako su zelenije, treba ih ubaciti u lonac i ostaviti da  provri . Tada ih se lakše guli, ali morat ćete nožem. I to jednu po jednu. Ja čak  volim zelenije jer ostaju onako cijele polutke , pa je gustiozno za jesti.
Za to vrijeme u veliku posudu  staviti   S A M O   1 kg šećera i dvije litre vode. Ne stavlja se nikakav konzarvans. To staviti na laganu vatru da se otapa šećer u vodi. Kako koju breskvu ogulite, ubacite je u tu vodu (da ne tamne), a kad su sve breskve unutra, pojačate plamen i kuhate to uz miješanje i dobrih pola sata. Potom se (može i kad se ohladi, ako vam je tako lakše), razlije u teglice, začepi poklopcem ili celofanom. Kad je i to gotovo, opet u jednu poveću  posudu (ranljiku, da stane više), naliti vode, na dno staviti novina, potom tegle i dunstati jedno 15 minuta  (dunstanje objašnjeno kod lanjskog spremanja  zimnice, pa one mlade, koje to još nisu radile, neka tamo pročitaju).
                                         & & & & & & & & & &
Na kraju, da bi sve bilo kao gore, treba još nešto znati, umjeti, ali i htjeti: sačuvati  koju teglu. I to žena treba znati.  Ja za to baš i nisam neki stručnjak.

30.kolovoza 2010. godine

Mi   to   najprije   zamrznemo,  pa   tek   onda   bacimo,

 

rekao je jedan moj poznanik svojoj ženi, rugajući se njenoj paničnoj potrebi  spremanja svega za zimu.

 

 

Sve smo mi žene takve: vrijedne i skrbne i ...“dok ne osta,  nije dosta „i, ...za ne daj, Bože, kakvog zla, i za...daj , Bože, kakvog slavlja. Na kraju, uvijek treba dati i drugima....i...šteta je ne spremiti kad je već tako lijepo rodilo, i sazrelo........
I onda, krene se s krastavacima. Mali za ukras i diku domaćici. Al', bome, ne treba baciti ni one veće. Valjat će kad se potroše mali (, a to se, znamo, neće dogoditi ), a  svakako za francusku salatu. Pa beri; beri; beri. Pa peri; peri; peri. Pa slaži; slaži; slaži. Pa poslije baci; baci; baci .
Onda dođu niske mahune. Samo da ni jedna ne propadne. Dok dođu visoke, već nam je dosta i sjeckanja, i blanširanja, i zamrzavanja. No, ta se još nije rodila koja bi to priznala makar sebi, a kamoli onima oko sebe. Bilo bi to i grehota i sramota. Negdje ljudi gladni, a ti da baciš što je rodilo. Pa se navali na visoke mahune. Tako sa paprikom, paradajzom, ciklom.......
- Moji jako vole!, priča svaka od nas, obavezno prethodno prebrojivši koliko je litara čega pospremala. Mislim, da zna reći: na poslu, u susjedstvu; kumi, sestri, šogorici....
Ni jedna od nas ne kaže koliko je ovih dana bacila teglica potamljele cikle. Pa i kad je nosila baciti, sve ju je ogledala je l' bi još možda mogla ostati. A u bašći nove cikle za pola sela.
Eto, priznajte sebi, ne morate meni: koliko ste glavica kiselog kupusa spremili u hladnjaču!
Ja sam dvije. Kad sam proljetos bacala kupus i prala bure, bile te dvije glavice još onako, pravo i dobre i čvrste. A  „moji vole sarmu“, pa reko', nek imam da ne mislim.
Ali, moji vole i filovanu papriku kojoj je sada vrijeme (dok mi one dvije glavice kiselog kupusa samo zauzimaju mjesto u hladnjači ). Moji vole i sataraš kojem je sada vrijeme. Moji vole i paprike sa sirom.I zapečene mahune..., i noklice sa zelenom salatom. I knedle sa šljivama i puno vrhnja, kojima je sad vrijeme.
E , kad smo već kod šljiva, dođe nekidan jedan naš prijatelj po  vrećicu šljiva. Veli, zna da je kod nas rodilo, a oni vole, pa da se iznajedaju i izdovolje. Veli, ima nešto i kod njegove mame, al' ona ne da sada jesti  jer ih  mora staviti u hladnjaču za knedle.
- A kome za knedle, upita je naš prijatelj.
- Pa vama, odvrati ona . Kome bih drugom?, nastavi gotovo uvrijeđeno.
                                         & & & & & & & & & &
Eto, sad si skuhajte jednu dobru kavu. Razmislite o svemu ovome. Bašča vam je ipak puno, puno, puno veća od hladnjače i smočnice. Ne morate baš sve uvući u kuću. A poslije kave odite najprije do svoje hladnjače i izbacite glavice kiselog kupusa. Zamalo ćemo ribati novi: kad mu dođe vrijeme. A u međuvremenu  treba  uživati u punjenoj paprici.

 

 

29. kolovoza 2010.

Spremanje paradajza, ali u tegle i bez kuhanja

 

Dragica, moja prijateljica sa posla, dobila od neke svoje prijateljice  novi recept za spremanje paradajza. I jednu teglu za probu.
Njoj se  sadržaj poklonjene tegle svidio, pa  kad je napravila sebi, donijela i meni recept i jednu teglu za probu.
I meni se novi način spremanja paradajza svidio, pa sam i ja napravila sebi. Recept sada šaljem vama. Ali bez tegle.
Kada vi napravite sebi,šaljite recept dalje. Sa teglom ili bez tegle; kako hoćete.
Evo recepta:
Paradajz oguliti i  odstraniti sve zelene ili trule dijelove, a potom ga nasjeckati na male kockice ili samljeti na najveću šajbu mašine za meso. Na isti način  treba  obraditi i nekoliko malih feferoni i dosta peršinovog lista. Sve to izmiješati i posoliti po ukusu, ali nešto malo slanije nego za običnu salatu.
Na cca 5 kg dodati 1 cijeli vinobran.Opet sve dobro izmiješati i ostaviti u posudi 24 sata, a potom stavljati u staklenke i dobro ih zatvoriti poklopcem.
(U ovo  možete samljeti bijeli luk, ili ga, što je meni gustioznije, nasjeckati  prilikom same upotrebe. U zimi u ovu smjesu možete nasjeckati crveni luk, pa će biti jedna nova, svježa, ukusna salata ).
 

5. studeni 2009. godine

         

Evo   i   pekmeza;

  Naravno, od dunja !

Dunje sam dobro oprala četkicom, pa ih cijele, zajedno sa kožom malo prokuhala, tek da ih lakše dalje obrađujem. Potom sam ih izrezala na  manje komade, samljela  „flajšmašinom“ i tu masu  pekla kao svaki pekmez stalno miješajući. Na kraju sam dodala čisto malo šećera i želina koji ga je „ ustaklio“ , a malo će ga čuvati i od kvarenja.

 

 

 2. studeni  2009. godine

             

Slatko   od   dunja  

 

 

 

Ja s dunjama kao kad je pok. Boris Dvornik pjevao da se jaja mogu na milijun raznih načina spravit. Od tih mojih dunja sam napravila i slatko. To nije izvorno jelo ovoga kraja, pa vjerujem da ima i boljih recepata  i postupaka nego što je moj, ali je i moje slatko ispalo  dobro i ukusno. Dunje sam  ogulila i naribala. U veću posudu sa dobrim i debljim dnom  stavila sam  2 kg šećera, vode tek toliko da se  taj šećer smoči i da se može pomiješati ( ne treba se u toj vodi otopiti).Onda sam to stavila na peć, miješala dok se ta masa nije postala jedan gušći sirup, tako da kad odignete kuhaču  sa nje polako kapa. Potom sam u taj sirup stavila oguljene i naribane dunje, pa to miješala i  dobrih pola sata da se iz toga ispari sok svježih dunja. Na kraju sam dodala ploške limuna i miješala još nekih  petnaest minuta. Još vruću masu sam rasporedila u teglice, a onda njih stavila u rernu  i ostavila cca 2 sata na temperaturi od  100 stupnjeva, da se gore uhvati tanka kora koja će spriječiti kvarenje.
To nije marmelada, ne jede se u velikim količinama jer je preslatko, sporije se troši pa se zato i stavlja u manje teglice. Osim toga, zgodno je za poklon. Zbog svega toga ja  čuvam i poslije biram manje, zanimljive i različite teglice.
Meni su teglice za zimnicu prava „ imovina“. I važna imovina. Što neobičnije i originalnije, to  su mi važnije i draže. U jednoj najlonskoj vreći čuvam i svu odjeću koju više ne nosimo, a ima zanimljiv dezen ili boju. Stavim u nju  pokoju vrećicu lavande, pa nek stoji, što vele babe, kruha ne traži. A onda, kad  ponapunim te svoje teglice novom zimnicom, zavirim u tu vreću, izaberem odgovarajuću tkaninu da mi baš „ paše“ uz boju zimnice, stavim tkaninu na postojeći poklopac ili celofan, zavežem gumom, obrežem sa CIK CAK škarama i povežem debelom špagom, vunom ili likom , kako mi je kada ljepše. Ako Vam se sviđa, evo Vam ideje. Meni je to jako lijepo i uvijek me veseli ukrašavanje tih teglica. A veselje je, stalno pišem i tvrdim, važnije od hrane. Bez slatkog od dunja mogu. Čak i trebam( i zbog stasa i zbog zdravlja). Ali, silno mi treba to veselje koje osjećam dok to sve radim i poradim.

 

 

 

 31. listopada 2009. godine

                       

Kompot   od   dunja

 

 

 

 

Evo još malo i cijelo je ljeto u teglicama. Kod nas ove godine nije bilo šljiva, pa  sam  jako spremala dunje. Ostala je samo ova jedna jedina .Cijelu je  jesen „ patila“ na grani što je ovako mala, neugledna i „ sčvakorena“ , a onda  se baš zbog svega toga spasila noža i trenice. Eto, svačije vrijeme nekad dođe. Sad miriši u mojoj najljepšoj  prostoriji, a evo, i uslikat će se.

Postupak:  U dvije litre    h  l a d n e    vode   staviti pola kilograma šećera . Dok se šećer topi u vodi, oguliti dunje i izrezati na kockice za kompot. Te kockice staviti u  teglice ( ja  stavim  dunja samo do polovine teglice kako bi bilo dovoljno i soka u kompotu, iako, s obzirom na količinu šećera, to mi baš i nije pametno. Zdravije je jesti dunje iz kompota. Šećera u tom soku mora biti jer ga on čuva od kvarenja. Ne stavlja se nikakav konzervans.)Potom se na te kockice  nalije ona ušećerena voda , zatvori sa  gumicom i celofanom pa dunsta. Dunstanje ( za one mlade koji to još nisu radili: u širu  i  veću posudu stave se na dno novine, na njih se poslože teglice, zalije  hladnom vodom do nekih dva do tri centimetra   ispod vrha teglice, pa potom  stavi na peć da lagano zavrije. Ne smije se stavljati voda previsoko jer kad počne ključati, podvlači se pod celofan i ulazi u teglicu. Stoga je poželjno da su za jedno dunstanje sve teglice približno iste visine.) Ključati mora jedno deset minuta, ali tu ne možete pogriješiti ni ako bude koji minut više.

Ne brinite  što će dunje biti ružno crne kad ih ogulite. Bile su i moje, ali nakon dunstanja  postanu ovako lijepe žute i čiste.   

 

 

29. kolovoz  2009. godine

T o p l a    p r e p o r u k a      z a    

Hladno   spremanje   cikle

 Imala sam nebrojene recepte za spremanje cikle. Te ovaj kaže ovako, a ja odmah te godine tako; druge godine čujem  da je drugi način bolji, pa ja odmah na taj, drugi,  bolji način. Prije nekih desetak godina dobila sam , i to  vjerujete, bez puno preporuke i hvale, ovaj recept . No, već te godine  preporučio se i pohvalio ( recept) sam. Jednostavno, ukusno, bez kvarenja, a možeš provući posao na tjedan dana , kako meni bome zbog posla i umora kada sa njega dođem , nekada i ispadne. Cikla čeka.
Recept:  za  5 kg cikle
U veliku posudu ili vanu staviti ½ litre kiska, 1 litru vode, 40 dkg šećera, 2 žlice soli, 1/ 2 konzervansa.Ova mješavina se  N E   K U H A, već samo  promiješa da se svi sastojci otope.
Za to vrijeme skuhati ciklu, očistiti je i izrezati, te  staviti u gornju tekućinu i ostaviti  24 sata,s tim da se cijela masa povremeno promiješa. Nakon toga  stavljati u teglice i vezati celofanom.
Posebna napomena za jako mlade domaćice: ciklu kuhati sa onim njenim „ repovima“, tj. korijenima jer se ne smije rezati da iz nje ne ode boja; kuha se sve dok  ubodom vilice  ne osjetite da biste je takvu mogli i rezati i jesti ; kad se skuha, ne smije se ostaviti u vodi, opet zato da ne ispusti boju. I , na kraju pazite: vinobran i konzervans nije isto, iako su u sličnim vrećicama. Ako umjesto konzervansa stavite vinobran , vaša cikla će biti roza sa bijelim flekama.
Eto, sve u prednjem odlomku sam ja  napravila, pa sam bila slobodna napisati da ne napravi još netko. Ako sam tim odlomkom spasila samo jednu mladu ženu od domaćinskog samopodcjenjvanja, trebalo je napisati, pa ne zamjerite vi iskusne domaćice koje to znate.