• Moljac na priredbi


    [Priča iz arhive]

    - O  krasnog li kostima, gotovo da je uzviknula Žena, kada ga je prije petnaestak godina izvukla iz jedne crne, plastične vreće, koja je sa kontingentima humanitarne pomoći pristigla u Hrvatsku. Bio to narandžasti kostim sa crnom kragnom, crnim gumbima i crnim paspulima. I Žena bila crna i tamnoputa, pa bila sigurna da će joj lijepo pristajati ta narandžasta boja.
    - Bože mi oprosti, eto i od tog rata nešto lijepo i korisno. Ovoliko robe nismo nikad imali, razmišljala je Žena dok se  spremala na  završnu školsku  priredbu svoje kćeri. Tako joj bilo milo oko srca. Znala je ona i da je kći najbolja, i da će voditi program, i da će pjevati u zboru, i da je najbolji učenik.
    - Hvala Ti, Bože, i na tom krasnom djetetu, pobrza Žena skrušeno. Baš dobro što je  priredba uveče, pa sam stigla sve ponamiriti, razmišljala je Žena zadovoljno i pošla.
    Dvorana već bila dupkom puna. Ipak ugleda jedno prazno mjesto u sredini trećeg reda. Obraduje se i nasmiješi poznatim licima. Bile to isto mame; sretala se sa njima na roditeljskim sastancima. 
    Jedna imala  crni kostim. Tanak i svilen. I krasne sedefaste perle oko vrata; pa još fini zlatni lančić sa  križićem ispod perlica. Ta bila lijevo od nje. A sa desne joj strane bila žena u tamnoplavom kostimu. I njen je bio tanji. Ona imala veliki zlatni broš u obliku pauka.
     – Da, veče je, pomisli Žena u sredini, pa stavi svoje  ruke na krilo da nekako prekrije i smanji to narandžasto na sebi.

                                            & & & & & & & & & &

    Ove dvije tamne prekrasno mirisale. I Žena se istuširala prije polaska. I namazala dezodoransom ispod pazuha. Ona si to  uvijek priušti. Zbog onih oko sebe, ako već ne zbog sebe same, kao da se sama sebi opravdavala dok bi, za većih kupnji, spustila u košaru i dezodorans. Uvijek bi uzimala onaj u stiku. S njim znaš i koliko si potrošio i koliko još imaš. Sprej kao da ode nekud u zrak, pa kao da si ga džabe platio.
    Tada  Narandžasta Žena  primijeti  debljinu štofa ispod svojih  raširenih ruku. Bio to teški, zimski štof. Negdje u Njemačkoj, od kud' je vreća stigla, mora da ga je netko nosio bez kaputa; možda sa kakvom debelom crnom rolkom ispod. A sad je topla lipanjska veče.

                                         & & & & & & & & & &

    -A baš ga „luftam„ i sunčam, pomisli panično Žena kad  se do njenih nosnica podigao  smrad  ustajalosti i „fajtine„. Samo da ove dvije ne osjete! Možda i neće, pomisli sva crvena u licu. Već je odavno i znoj oblio. Od nelagode; od vrućine.
    Onda osjeti svoja ramena. Sezala su tek nešto malo iza kragne. Bila to sitna žena. A ramena njenog sakoa išla su dalje, i dalje, i dalje, i dalje. Tako narandžasta, dopirala su do ove Lijeve, u crnom; i do one Desne, u tamnoplavom. Žena u narandžastom se još više zacrveni u licu. – Samo da njih dvije to ne primijete. A ona to nije primijetila do večeras. Zapravo, nikad ga nije ni obukla. Zapravo, ona i ne zna koji je njen konfekcijski broj. Zapravo, ona si nikad nije ništa kupila. Sama; i da bude samo njeno. Prije rata nije ni mogla. Poslije rata nije ni trebala. Dobila čak nekoliko crnih vreća iz Crvenog križa.
    Odmah je sve lijepo pospremala u ormar. I čuvala. Sve su to bile fine stvari. Nije ih nosila. Nije ih  imala ni kud nositi. Doktora, hvala dragom Bogu, još nije trebala.

                                          & & & & & & & & & &

    Na kraju priredbe ustade razdragano ova Lijeva u laganijem crnom. Ustade plješćući i ova Desna u tamnoplavom. Ustade i  ova srednja. Ova u narandžastom. Ustanu sa njom i obadva njena narandžasta ramena. Ustane s njom i ustajala „fajtina„ iz njenog kostima. Ustane sa njom i neugledna, mala, smeđa leptirica. Prošla kroz narandžastu rupicu na prevelikim narandžastim ramenima i odletjela u zrak.

                                           & & & & & & & & & &

    - Mama, pa ti mene uopće nisi gledala; nisi mi ni odmahnula! 
    - Ma jesam, zlato, kako te ne bih gledala, branila se Žena dok je u ogromnom i debelom narandžastom kostimu, sva znojna i crvena u licu, vodila svoje dijete kući. Dezodorans u stiku se nije ni osjetio. Možda zato i je najjefiniji, razmišljala je tužno, približavajući se kući.

    Cijela priča

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Cjenik

Cijene suvenira i čestitaka

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.

Oglašavanje na Ladici

Do novih kupaca preko naše stranice