• H O D O Č A Š Ć E



    (Fotografija sa interneta;biserna golubica)

    -Kako je bilo?, upita Žena sa bolesničkog kreveta svoga Muža, koji se upravo vratio sa hodočašća.
    -kao i uvijek, odgovori Muž, ne znaš je l’ ljuto, il’ tužno.
    -Pa dobro, uvijek si išao, odgovori Žena.
    -Išao, išao, više ne idem.
    Znam da je tebi siroti još teže jer ne možeš ni tako, al’ preteško i meni.
    Svaki me korak boli.
    -Pa dobro, al’ šta je ovaj puta bilo toliko drugačije da više ne želiš ići?
    -Ništa nije bilo drugačije.
    Uvijek je sve isto.
    Zato i neću više ići.

    &

    Žena prestade  ispitivati.
    Vidjela da je ljut, vidjela da je umoran, vidjela da je tužan, a znala da će poslije sam ispričati.
    Tako i bilo.

    &

    -Znaš, započe Muž kad se malo odmorio, nema to veze ni sa dragim Bogom, ni sa vjerom.
    Nas dvoje, ti nepokretna, ja sa štapom,ništa drugo i nemamo osim toga.
    Vjere i Boga.
    Al među ljude više ne idem.
    &
    Žena opet odšuti i pusti ga da sam odluči kad će nastaviti.
    I da li će nastaviti.

    &

    -Nek obilježavaju bez mene, reče Muž razočarano.

    &

    Slavio se veliki Svetac.
    Na otvorenom.
    Sa velikim i lijepo ukrašenim oltarom.
    Najprije, dugo se čekalo, pričao čovjek svojoj Ženi.
    Ne znam koga, al’ me boljela svaka minuta na tim mojim kljakavim nogama.
    Onda se počelo pozdravljati, nastavi Čovjek svoju priču.
    Preuzvišenog Ovog.
    Pa preuzvišenog Drugog.
    Pa preuzvišenog Trećeg.
    Onda preuzvišenog Četvrtog.
    Pa Petog.
    Bilo ih jedno petnaestak.
    Kad bilo gotovo sa preuzvišenima, prešlo se na pozdravljanje cijenjenih.
    Cijenjenog Ovog.
    Pa cijenjenog Drugog.
    Pa cijenjenog Trećeg.
    Onda Četvrtog.
    Pa Petog.
    Isto cijenjenog.
    I tako dok njih ne izredaše.
    Cijenjenih bilo jedno tridesetak.
    Ženo moja, trajalo to nekih “trifrtalj” sata.
    Svi preuzvišeni sjedili i pažljivo slušali.
    Eh, lako je sjedeći slušati.
    I ja bih da sam imao kakvu stolicu.
    A cijenjeni isto sjedili, al’ oni nisu ni slušali.
    Samo pogledavali:
    Kad na sat, kad na mobitel.
    A ja jadan,stanem prvo na jednu nogu.
    Trne.
    Onda ovu malo odignem od zemlje, da se odmori, pa stanem na drugu nogu.
    Trne i druga.
    E onda vele,(na kraju) pozdravljaju i nas hodočasnike, koji smo došli pješice.
    Ieto, Ženo, bilo to sve o nama.
    Preuzvišeni i Cijenjeni stigli u rashlađenim limuzinama.
    Poslije, vidio sam, odvedoše ih na ručak.
    Limuzine su čekale.
    A ja se, siromah, jedva kući vratio.
    Više dopuzao, nego došao.
    Stotinu puta zbog bolova zastao.

    &

    -U pravu si, reče Žena tužno.
    Tu ćemo se nas dvoje moliti. 
    U ovoj našoj sirotinji.
    Ja ležeći, a Ti kraj mene sjedeći.
    Zna dragi Bog da u njega vjerujemo i da se u njega uzdamo i ovdje gdje smo.
    -Znaš, Ženo, ipak sam sretan što smo dijete nekako uspjeli poslati na velike škole.
    Pa da i naše dijete pozdravljaju sa “cijenjeni”, da ga poslije odvedu na ručak, a onda odvezu limuzinom.
    -I ja sam zbog toga sretna.
    Kad nismo mogli nas dvoje, neka nam barem dijete živi lagodno.

    Cijela priča

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.