• Kad otputuje svekrva



    [Na slici - ručni rad Marije Forman]

    [Blog iz arhive]

    Moja svekrva je u biti bila samo svekrva. I ja imam sina, ali sam sigurna da ja neću biti takva.
    Između ostaloga (a bilo je toga), nikud od kuće nije htjela otići “jer  bi bez nje sve u štali pokrepalo“.
    - Ma šta misliš?!, rekla sam sama sebi. U sebi. A šta smo mi ostali. Ja na primjer; jedna tako kraaasna snaha.
    No, jednom se ipak odvuče rodbini u Kanadu. Ostat će, kaže, pet tjedana. Inače se ne isplati avionska karta. 
    - Hvala dragom Bogu, pomislim tiho u sebi. Pet dugih, lijepih tjedana u kojima ću bome ja voditi gospodarstvo. I to makar sto puta bolje od nje.

                                         & & & & & & & & & &

    Nismo joj još ni kartu kupili, već  me počela izluđivati uputama. Ovo ovako, ono onako; ovo tamo, ovo onamo; ovo sa ovim, a ono sa onim. Kao da sam maloumna.  
    -  Čuvaj mi purice kao oči u glavi. Sad se taman "bobaju", pa su najosjetljivije. I strogo pazi da ti ne pokisnu.
    - Ma da, šetat ću svaku sa kišobranom iznad njene pureće glave, pomislila sam ljuto, ali skroz tiho, da ne čuje svekrva što  mislim i o njoj i o njenim puricama.

                                        & & & & & & & & & &

    Kad je otputovala (konačno), mi brže prionuli preuređenju kuhinje i kupaonice. Tako smo i planirali; i sve pripremili. Jer uz nju to ništa nisi mogao. Njoj sve bilo dobro i ovako. 
    - Kad  je valjalo mojoj pokojnoj mami, i kad je valjalo njenoj pokojnoj mami, govorila bi na svaki upit o renoviranju, valja bome i meni. A valjat će i vama. Šta fali? Sve to dobre i čvrste stvari. Radio ih ćaća od pokojnog kum' Franje. Svaka se ladica vraća na svoje mjesto. A ne k'o ovo danas. Potrga se još u trgovini.
    A da je, leteći iznad oceana znala da su one njene starudije već na dvorištu, sigurno bi natjerala pilota da odmah okrene avion i da je vrati dok joj skroz kuću ne raspemo. I, ... bome, sigurna sam da bi se ovaj siromak  (pilot) tog trena i okrenuo.

                                     & & & & & & & & & &

    Radovi lijepo napredovali. Već treći tjedan se posušili  i zidovi i podovi. Kupili novi namještaj. Naravno, ja ga birala. I svima sam važno pričala kako čuvam te svoje purice k'o oči u glavi jer se sad bobaju, pa su najosjetljivije. Ni danas ne znam što to znači.
    A onda, k'o grom iz verdra neba, krepa nam krava. Ja se rasplakala k'o kišna godina. Malo i za kravom. Najviše zbog svekrve. Samo što nije došla. Možda je već trpaju u avion, šmrcala sam neutješno.
    - Dobro, avioni se ruše; ali,...nisam ja te sreće, mislila sam tiho u sebi. Da se ne čuje do Kanade što mislim.
    - Ma ne boj se, tješio me muž. Ma znaš kako je moja mama dobra i puna razumijevanja?!
    - Aha, zato i plačem, odgovorila sam kroz suze.
    - Slušaj, ovako ćemo: kad dođe, najprije ćemo joj pokazati kupaonicu. Znam da voli zelenu boju, pa kad vidi te zelene pločice, ma vidjet ćeš. E, a onda ćemo je odvesti u kuhinju. Nema žene koja  ne bi voljela novu kuhinju.
     - A što ćemo ako bude pitala gdje je onaj  kuhinjski namještaj koji je valjao njenoj pokojnoj mami; i pokojnoj mami od njene pokojne mame?
    - Ma neće. Vidjet ćeš da  neće. Samo moramo ići ovim redom. E, a onda ćemo joj reći za kravu. 
    Slušao to i naš sin, pa i on  potvrdio da je tako dobro i da se baka sigurno neće ljutiti zbog krave ako prije vidi  kako smo lijepo uredili kuću.

                                       & & & & & & & & & &

    Sve lijepo brzo prođe pa došao i taj dan. Išli smo svi po nju na aerodrom. Kao, da je dovezemo i da je prije vidimo. Išla i naša djeca: sin i naša, sedam godina mlađa kćer, koja je jako voljela svoju baku i jedva čekala da joj se vrati. Avion sretno sletio, mi se svi potrpali u auto i krenuli kući.
    - Bako, da vidiš kako su majstori ........, povika sa zadnjeg sjedišta naša kćer, htijući svojoj prevoljenoj baki prva reći za novu kupaonicu. No, bio uz nju, srećom naš sin, sedam godina stariji, pa brzo i pametno poklopi sestru, a mi, njihovi složni roditelji, odahnemo sa olakšanjem.
    - Bako, da vidiš novi....ubrzo opet povika  naša kćer, želeći što prije obavijestiti svoju pre voljenu baku o novom namještaju. Njen sedam godina stariji brat opet spasio stvar; hvala dragom Bogu da nam se rodio prvi.  Mi, njihovi složni roditelji, opet  odahnusmo sa olakšanjem.
    - Krepala  krava, ispali mala sa zadnjeg sjedišta, videći da nema prilike za velike uvode.
    Ajoj!!!

    Cijela priča

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Cjenik

Cijene suvenira i čestitaka

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.

Oglašavanje na Ladici

Do novih kupaca preko naše stranice