28.04.2010.

 

Vino-Kap - 2010.

Bio sam i ove godine na VINOKAP-u u Kaptolu i ponovo sam imao svog službenog vozača, jer za ovakve manifestacije moraš biti spreman u svakom pogledu. Zapravo, taj moj vozač je moja žena, koja tu ulogu ima u povratnom smjeru, a osim te uloge, ona je moj osobni  „korektiv“ za određene prilike i ja se uopće ne moram bojati da ću pretjerati u bilo kojem smislu. To mi se jako sviđa i zato ju uvijek vodim na ovakva mjesta i ovakve događaje, a ona se tome jako „veseli“.
Od osam sajmova koliko ih je do sada održano, ja sam prisustvovao na posljednja četiri, uključujući i ovaj. I moram reći, tko je želio vidjeti, taj je i vidio, da je svake godine sajam sve bolji i bolji. Ali, ovogodišnji sajam, to je nešto posebno. On je nadmašio sva očekivanja pa se i sam organizator iznenadio, da usprkos posvemašnjoj krizi koja nas pritišće, nije manjkalo ni posjetitelja, ni izlagača.

 

 

 

Proizvođači poljoprivredne mehanizacije i opreme, trgovci specijalizirani za potrebe poljoprivrede, obiteljska gospodarstva, etno udruge i pojedinci, vinogradari i vinari i mnogi drugi došli su pokazati i ponuditi ono što oni imaju, ono što su oni stvorili i za što su se oni trudili.

 

 

 

Rekordan broj izlagača (preko stotinu), a po prvi puta sajam je dobio i međunardni karakter jer je na sajmu izlagao i jedan obrtnik iz Slovenije. Osim toga što je iz Slovenije, držim da i ono što je on izlagao predstavlja iznimnu zanimljivost za posjetitelje ovog sajma. Naime, on je predstavio mini sušare za voće i povrće, što je i mene jako zainteresiralo. Obzirom da u ovom našem kraju gotovo i nema obitelji koja nema nekakav voćnjačić i za njih bi ovo moglo biti vrlo interesantno. Hladnjača nema dovoljno, a da ih i ima, neće one primati na skladištenje po gajbu dvije našeg voća pa ostatak što se ne pojede u slijedeća 3-4 mjeseca istrune ili svene u našim podrumima. Ovako bi taj višak mogli osušiti i koristiti cijelu godinu.

 

 

 

Ipak, glavna novost ovogodišnjeg sajma je njegova nova lokacija, neusporedivo bolja od prethodne, jer ruku na srce, nije mjesto ovakvoj manifestaciji na cesti. Mislim da je ovaj potez prvi dobar znak u pravcu daljnjeg razvoja i uopće opstanka ovog projekta i da je to određena satisfakcija svima onima koji su vodili grčevitu borbu za budućnost ove ideje.

 

 

 

Iako nemam službenih podataka, moje oči i moje matematičke vještine daju zaključiti da je srušen još jedan rekord i to u broju posjetitelje i mislim da su se oni ove godine mogli brojiti u tisućama, a ako se kao kriterij uspješnosti nekog događaja i smisao njegovog postojanja vrednuje prema njegovoj posjećenosti, onda je ovo dokaz da se uspjelo.
Nagradu za vjernost i poklonjeno povjerenje, posjetitelji su dobili u obliku izvanrednog kulturno umjetničkog programa kojeg su izveli mnogi lokalni i gostujući KUD-ovi tamburaši i ostali izvođači. Ne bih želio biti dosadan, ali mislim da je i u tom segmentu srušen rekord, kako u pogledu izvođača, tako i u broju gledatelja.

 

 

 

Što se tiče gledatelja, nikakvo čudo što ih je toliko pratilo program. Komfor koji su ovdje imali nije puno zaostajao za onim, koji se može vidjeti na uređenim ljetnim pozornicama, a još ako se usporedi s onim na staroj lokaciji, gdje se moralo paziti kako će se stati da se noga ne slomi, ili da te nešto ne zgazi, ako si na cesti, onda je sve jasno.
Svaka čast svima, ali što se tiče sajma, njega ne bi bilo da nije bilo šačice entuzijasta okupljenih u Udrugu voćara i vinogradara općine Kaptol. Posebne zasluge ipak ima, to svi priznaju, njihov  predsjednik Ferdinand  Novak, zvani Fera. 

 

 

Donedavno je njegova uloga bila kao kod onog  „šefa“ mlina preko čijih leđa su prešle sve vreće, no primjetio sam da sad ima još leđa za tovarenje i da on pomalo postaje pravi šef. Pa zaslužio je.
Možemo mi pričati šta hoćemo, ali ćemo na kraju doći do zaključka da bez politike nema ništa pa se može postaviti pitanje, kako bi ovo sve završilo da Udruga nije dobila podršku i potporu svog načelnika općine, agilnog i aktivnog gospodina Mile Pavičića.

 

 

 

Precizno nabrajanje svih zaslužnika bi nas daleko odvelo pa ću još samo spomenuti činjenicu da uz ove nabrojane, postoji još niz ljudi koji su pružili svakojaku pomoć  i da je u ovaj uspjeh utkano mnogo i njihovog truda, rada i odricanja. Zvuči malo patetično, ali vjerujte, istina je, informacija je dobivena od pouzdanog izvora.
Na kraju zbog dokaza objektivnosti autora ovog prikaza, moram iznijeti i neke osobne, ali krajnje dobronamjerne kritike, a sve s ciljem da budući sajmovi budu još bolji.
Dakle, ono što još nije riješeno na potpuno kvalitetan način je parkiralište, i znam da su odgovorni svjesni da je to problem, ali ovo spominjem samo da im kažem da smo i mi posjetitelji svjesni problema i da bi voljeli da to nekako riješe.
Drugi problem koji sam ja primjetio se odnosi na ugostiteljsku ponudu i to je jedino što je bilo bolje na prethodnoj lokaciji. Držim da za ovako veliki broj posjetitelja jedan ugostitelj nije dovoljan, a još ako se uzme i njegova ograničenost u ponudi i komforu, što je možda rezultat monopola, onda bi taj problem svakako trebalo riješiti.
Riskirat ću da me se proglasi starim gunđalom, ali ću upozoriti na još neke stvari koje bi možda trebalo malo doraditi. Konkretno mislim na upotrebu i korištenje branda sjama i samog loga, za što mislim da nije dovoljno iskorišteno za opće dobro i da bi se tu moglo puno toga dobroga učiniti.

 

 

 

E, sad ću zapravo završiti, jer ne bi bilo korektno da nešto ovako dobro, završi u ovako kritičkom tonu. Zato, evo na samom kraju, upućujem iskrene čestitke i pohvale svima koji su učestvovali i doprinjeli u realizaciji ovog izvanrednog događaja. Želim im puno sreće i uspjeha, još više posjetitelja i još više  izlagača, želim im još više pomoći i potpore politike, kako one lokalne, tako i one s viših razina i to ne samo verbalne, deklaratorne i protokolarne, nego i one konkretnije i potrebnije. Na kune mislim.