Vincelovo u Kaptolu

Ova priča bi možda trebala biti smješetna u rubriku „Običaji“, ali s obzirom na temu i aktere, ja sam je prisvojio i smjestio u moj „četvrti ćošak“. Držim da je vino i sve ono što uz njega ide, bliže nama muškarcima i zato, neka se ne ljute žene, koje su također, na razne načine dale svoj doprinos uspjehu ove već tradicionalne manifestacije u Kaptolu.

 

 

Negdje ovaj dan, odnosno događaj zovu „Vincekovo“, negdje „Vinkovo“, u ovom kraju „Vincelovo“, ali bez obzira na te terminološke nijanse, sve se svodi na to da je to dan sv. Vinka, zaštitnika vinogradara i vinara. Samo „Vincelovo“ je ovdje, kao i u ostalim vinorodnim krajevima Hrvatske odabrano kao početak radova u vinogradu i to kao prvo obrezivanje loze u toj godini.    

U ovome sam sudjelovao kao gost mojih prijatelja, predsjednika Udruge vinogradara, vinara i voćara Kaptol, Ferdinanada Novaka i „šijačkog kneza“ iz Golog Brda Ivana Ivića.

Nagrađeni entuzijazam

Spomenuta udruga uspješno provodi nekoliko manifestacija, među kojima je i ova o kojoj pišem i koja na neki  način predstavlja početak svega onoga što će se nastavno kroz godinu ovdje događati. Iza „Vincelova“, negdje krajem travnja, ova udruga organizira sajam poljoprivrednih proizvoda i opreme, s naglaskom na vinogradarstvo i vinarstvo, pod nazivom „VINOKAP“. I ova manifestacija postaje prepoznatljivi znak ovog mjesta, a posebnost ili glavni događaj se očituje u dobro pripremljenoj i izuzetno posjećenoj smotri ocjenjivanja vina i rakija iz ovog kraja, ali i iz cijele Hrvatske.
I treći važan događaj vezan je ponovo uz vino, što govori o poslovnoj orjentaciji ovdašnjih ljudi, ali i o njihovoj ljubavi spram tradicije i njegovanju vrednota koje čine čovjeka čovjekom, koje zbližavaju i daju smisao življenju i koje opravdavaju rad i trud uložen u tu kap božanskog pića. Taj treći događaj je naravno, pogađate,  „Martinje“, krštenje mladog vina, kada ono službeno postaje pravo vino. Ove potonje događaje ćemo opisati kad za njih dođe vrijeme, a sad krenimo s pričom o „Vincelovu“.

Vrijeme je za posao

Ovaj događaj na neki simboličan način označava kraj blagdanskog i slavljeničkog perioda i početak ozbiljnih poslova u ovoj godini, prije svega u vinogradima, ali i nastavak aktivnosti u podrumima.
Kada se započinje s tako ozbiljnim poslom, u kršćanskom duhu hrvatskog naroda to ne može proći bez Božijeg blagoslova i zaziva sveca zaštitnika, u ovom slučaju sv. Vinka. Tako je bilo uvijek i tako je bilo i ove godine.  

 

 

 

S prostora okupljanja, pokraj lijepog umjetnog jezera „Bistra“, povorka je krenula, predvođena dvojicom mjesnih svećenika, put vinograda domaćina, gdje je započela ceremonija blagoslova vinograda. Iako razdragan i pomalo pod blagotvornim utjecajem odlične mlade graševine, nazočni puk se dostojanstveno i ozbiljno uključio u ritual blagoslova i aktivno sudjelujući u prigodnim zazivima i molitvama, zajedno sa svojim svećenicima zamolio Božju milost i blagoslov za njih i njihove vinograde.

 

 

 

Nakon blagoslova, domaćin u čijem je vinogradu obavljen ovogodišnji blagoslov je pozvao nazočne da se počaste domaćim specijalitetima i vinom iz svojeg podruma, a sve to su pratili tamburaši i pjevači lokalnog KUD-a.

 Finale u slavonskom duhu

Nakon blagoslova vratili smo se nazad na jezero, a tamo sve ori od glazbe i razdraganosti. Veliki šator s klupama i stolovima poprilično popunjen s onima koji su se odlučili probati vojnički grah, unaokolo načičkani štandovi lokalnih vinara, kojima je ovo vjerojatno prva ovogodišnja prezentacija mladog vina, a u sredini velika vatra ukrašena nebrojenim ražnjevima sa slaninom i kobasicama.

 

 

 

Vinari su istakli nekakve simbolične cijene za čašu svojeg vina, iako je većina onog što su donijeli zapravo podjeljena, jer ovdje se svi znaju i u glavnom je bilo: „`ajde popi, probaj“, kad ga pitaš šta košta on samo mahne rukom i odgovori: „Ma`jde molim te šta bi koštalo, nek smo mi živi zdravi“. Tako je to na „Kaptolačkom Vincelovu“ .
Nakon nekoliko krugova koje smo napravili obilazeći svakog vinara ponaosob, pojedenog graha i pržene slanine, isprobanog gotovo svakog od izloženih vina, pao je mrak, a skoro smo popadali i mi pa da se to ne dogodi pošli smo svojim kućama. Prepun prelijepih dojmova s „Kaptolačkog Vincelova“  pozdravio sam se sa svojim domaćinima i dogovorili viđenje na „VINOKAP“-u.