19. veljače, 2011.

 

 

Tradicija je nastavljena. Odigran je  2. turnir u beli "Valentinovo 2011". Brojčano smo se pojačali za duplo, jer je svaki od osmorice osnivača pozvao još jednog svog prijatelja. Bilo nam je puno ljepše nego lani, čemu su svakako doprinjeli novi članovi i kibiceri, a naravno i stari članovi, koji su bili u boljem elementu nego lani. Dakako, to i nije ništa čudno, jer, iza njih je ipak jednogodišnje iskustvo.

Pobjednici turnira su Krešo i Marijan i za to su dobili kao nagradu, bocu s rakijom. Boca je bila u obliku pijetla, obojena onako modernistički i pomalo apstraktno, a u njoj dobra stara šljivovica. Nakon što su osvojili prvo mjesto i dobili nagradu, u stavu i ponašanju se nisu puno razlikovali od te nagrade, čime je potvrđena dobra ideja u pogledu određivanja simbolike dotične nagrade.

Nakon turnira je servirana večera koja se sastojala od srnećeg paprikaša, suhomesnatih delicija, domaćih salovnjaka, a za piće je bilo Graševine, Frankovke, "Žuje", "Pana", "Jamnice", šljivovice i malo "Coca Cole".

Pjesma i super raspoloženje je trajalo do 3.00 sata ujutro, a na rastanku smo si obećali ponoviti gradivo za godinu dana, za Valentinovo 2012.

Evo nekoliko slika za bolje dočaravanje atmosfere na ovoj veselici. Kad dobijem od Velje i Brace slike što su oni slikali, dodat ću ih u galeriju.

 

 

 

14. veljače, 2010.

 

 

Danas je moj imendan. Primam telefonske i SMS čestitke, gosti danas nema, bar za sad, ali ih je zato bilo jučer. Povodom tog mog imendana, organizirao sam turnir u beli. Učesnici turnira su bili moji prijatelji, koji su se na moje veliko zadovoljstvo  odazvali mom pozivu i podržali ovu ideju. Prve pozive sam uputio još u siječnju, a svi pozivi i dogovori su bili obavljeni do početka veljače, da se ljudi mogu izorganizirati i isplanirati svoje obaveze. Zadnji tjedan sam vršio intenzivne pripreme za taj događaj i baš sam se tome veselio, a i moja obitelj, žena i kćer, pa i sin iz inozemstava, su mi davali svekoliku potporu u realizaciji te zamisli. U nekim trenucima me obuzimala zebnja zbog straha da moji gosti neće prihvatiti sve dijelove protokola kojeg sam zamislio, ali naravno da nije bilo nikakvog problema, zdušno su prihvatili zamišljenu zabavu i čak kreativno sudjelovali u njenoj sprovedbi. A kako je to bilo, slijedi u opisu.


Moja zamisao je da to izgleda kao pravi turnir sa svim obilježjima pravog kartaškog turnira, jer i ta nazovi ozbiljnost, daje događaju jednu posebnu nijansu duhovitosti i šarma pa sam u pripremnom periodu napisao pravila po kojima se sve to trebalo odvijati. Pravilima je bilo propisano sve što je bitno za nesmetano odvijanje turnira, s posebnim naglaskom na zabranu bacanja i guljenja karata, demonstrativno napuštanje igre prije završetka i obavezno prisustvovanje proglašenju pobjednika. Prihvaćanje propisanih pravila, igrači su trebali potvrditi svojim potpisom, što su oni, bez izuzetka i učinili.

 

Da bi regularnost bila zagarantirana, jedan od najvažnijih preduvjeta za to je ispravan alat za ovaj posao, a to su karte. Karte moraju biti nove i zapakovane (neobilježene) i za to se pobrinuo Marijan koji je na poklon donio tri nova špila. Povjerovali smo mu da ih nije otvarao i pobilježio te smo odabrali dva špila s kojima smo igrali i koji će nakon ovoga, svoje mjesto naći u budućem kartaškom muzeju, zajedno sa svom dokumentacijom ovog prvog turnira.

 

 

 

Okupljanje je bilo zakazano za šest sati navečer i svi su do tada došli bez minute zakašnjanja. Prvi se pojavio Darko, zatim Ivica, onda su stigli, Krešo, Joza, Marijan i Campi i zadnji je došao Saša. Nakon čestitanja i preuzimanja priloga za kartanje (vino, kobasice,salame....) sjeli smo za veliki stol, za kojim ćemo se aktivno odmarati nakon prvog i drugog kruga kartanja. Tu smo popili startno piće i započeli s proučavanjem pravila i obavljanjem uvodnih radnji prije samog početka igre.

 

 

 

Između ostalih odredbi pravila, jedna se odnosila na formiranje parova i to je osmišljeno na način da se u šešir ubaci osam listića s po dva listića svakog broja  od 1-4. Ovo se baš nije svidjelo Jozi i Marijanu, jer su uzalud dogovarali signale, kojima će komunicirati kad budu igrali sa svojim protivnicima, ali šta je tu je, pravila su pravila.

 

 

 

Izvlačenjem su dobiveni slijedeći parovi:  1. par su činili Marijan i Krešo, 2. par su bili Campi i Joza, u 3. paru su se našli Zdravko i Saša i 4. par su bili Ivica i Darko.  Ono s Jozom i Marijanom je bila šala, nitko nije imao nikakav prigovor na rezultate izvlačenja, dapače, svi su to ocjenili vrlo simpatičnim i dobrim rješenjem.

 

 

 

 Prvi krug

Tko će protiv koga igrati, određivalo se također izvačenjem listića iz šešira i tako smo dobili da su prvi krug međusobni protivnici bili Ivica i Darko, nasuprot Marijana i Kreše, a za drugim stolom su megdan djelili  Zdravko i Saša, protiv Campija i Joze. Saša i ja smo slovili kao autsajderi, što se u prvom krugu i potvrdilo, jer smo izgibili od Campija i Joze, a kod druga dva para nije bilo izrazitih favorita, no prilično uvjerljivo, sa 3:1 su slavili Ivica i Darko. Pobjednici su onako sa visoka i sažaljivo tješili poražene riječima, kako to nije ništa strašno, da su oni još mladi i da stignu naučiti, dok je  poraženima isključivi krivac za poraz bila sreća, koja ih je napustila, a ne umijeće i znanje protivnika. I u tom ozračju i verbalnom nadmudrivanju, premjestiše se svi sa onih radnih stolova, za onaj rekreativni i započe zasluženi odmor.

 

 

Za ovim velikim stolom je nastavljeno takmičenje, ali je disciplina promjenjena, ovdje je započela bitka za najbolji suhomesnati proizvod. Ja sam „naćićkao“ tacne svojom roladom od carskog mesa, kulenom, kulenovom sekom, sušenom vratinom i domaćom slaninom, Darko je donio šunku od divljeg praseta i salamu od iste sirovine, Joza je donio konjsku salamu i domaću salamu od svinjetine,  a moj prijtelj Vinko nam je poslao „ošakoj“ i konjsku salamu.

 

 

 

Da nam od svega toga ne bi nešto zapelo u grlu, zbog njegove suhoće, pobrinuli su se Krešo, Ivica, Campi i Saša te su postojeću ponudu pića, dopunili svojim izborom. Ivica ima svoj vinograd pa je donio svoju vlastitu Frankovku, a ostala trojica su rješenje potražili u trgovinama, u skladu sa svojim pretpostavkama glede očekivanog jelovnika.

 

Pobjednika nije bilo, ili bolje rečeno svi smo pobjedili u ovom djelu, nismo glasovali ni puno pričali, ali se po onome što je ostalo, vidjelo da je sve bilo odlično. Završni dio ovog nadmetanja su bili kolači, što je prilog moje žene za ovu stvar. Još neko vrijeme smo pijuckajući uživali u opuštenoj i veseloj atmosferi te krenuli u završni boj.

 

 

U drugom krugu oružje su ukrstili pobjednici s pobjednicima i poraženi s poraženima iz prvog kruga. Mi smo i u ovom krugu potvrdili zasluženi epitet autsajdera, čime smo zauzeli časno četvrto mjesto, od četiri para. Naši protivnici su bili, sukladno pravilima, a i onome što su pokazali, treći, dok se za drugim stolom odvijala prava drama.

 

 

 

U vrlo izjednačenoj borbi, Campi i Joza su bili nešto bolji od Ivice i Darka i tako osvojili prvo mjesto na ovom turniru, čime su ušli u povjest i anale kartanja na ovim prostorima, a možda njihova briljatna pobjeda bude satavni dio obveznih udžbenika, koje koriste polaznici Visoke škole belota u Donjoj Obriježi.

 

 

Nakon ovog dramatičnog završetka, došlo je do neophodnog opuštanja i započele su pripreme za dodjelu priznanja svim sudionicima, kao i diploma pobjednicima turnira. Pobjednici turnira su osvoljili i nagradu koju je za tu priliku poklonio sponzor i glavni pokrovitelj turnira, portal www.ladica.net , a ostali sudionici su dobili utješne nagrade, koje je također donirao pokrovitelj turnira.

 

 

 

Igrači pobjedničkog para su dobili suvenir, obučenu litrenu bocu u mušku narodnu nošnju, napunjenu domaćom šljivovicom starom 3 godine, a ostali sudionici su dobili ručno oslikanu bočicu, u kojoj je također bila natočena šljivovica.

 

 

 

U ime organizatora turnira, ja sam određen za dodjelu priznanja, diploma i nagrada, a kako ja nisam osvojio ništa od spomenutog, nisam bio u sukobu interesa glede obavljanja ceremonije dodijela pa sam to bez protivljenja nazočnih i obavio.

Ako nam dragi Bog da, da budemo živi i zdravi, slijedeći turnir je već dogovoren, a o njemu smo u naznakama već govorili i ovom prilikom. Sigurno je da će i slijedeći biti pozivni turnir, uz novinu da ova sedmorica osnivača, imaju pravo svaki pozvati još jednog člana, a ja kao organizator ću pozvati još pet igrača, što će u konačnici predstavljati turnir s deset parova, odnosno dvadeset igrača. Moram naglasiti da je moja velika želja da ovaj turnir postane tradicija i nadam se da ću u tome imati podršku od strane prvih osnivača turnira, kao i od ovogodišnjeg glavnog pokrovitelj turnira.     

 

 

 

 

 Ostale slike s turnira