20. kolovoza  2011. godine

 

Banana torta. Malo dorađena!

Osnovni recept za ovu tortu je napisala gospođa Gordana Car iz  Bjelovara, a objavljen je, zajedno sa slikom, na  168 stranici knjige “Moji najbolji kolači“ u  izdanju Gospodarskog lista. Ja pročitala, pa sam ga malo doradila.
Dolazili mi dragi i važni gosti. Pa znate ono: da sve bude još savršenije od savršenoga. Ma,...nije  čovjeku žao ni dodati koje jaje više. Pa onda u omjeru povećati i sve ostalo. Uostalom, bit će ljudi. Da ima za sve. A treba im na odlasku malo i spakovati.
Lako je njoj. Mislim, toj Gordani Car. Sigurno i nema puno rodbine.
Pisalo tako: biskvit od  8 jaja. Ma šta je osam jaja? Stavit ću ja dvanaest. Neka se ima.  Za fil kaže 1,5 litre mlijeka. I to je meni malo. Jer, ako je njoj za tu torticu trebalo litra i pol, meni za moju od dvanaest jaja i na toliko gostiju treba sigurno tri litre. I ja stavim tri. Fila treba i za ukrašavanje. Fila, zapravo, nikad previše, uvjeravala sam samu sebe dok sam ga miješala u ranjici u kojoj inače kuham sarmu.
Uostalom, kao da je ta Gordana tako vrsna pekačica samo zato što su joj objavili recept.
Koliko sam ja u životu torti ispekla. Ne bi stalo ni u jednu knjigu. Ma šta jednu. Ne bi stalo ni u dvije. Samo, moje recepte nije imao tko objaviti. A njoj je. Sigurno je imala i bogate roditelje. A ja nisam. Pa su je mogli školovati. Dobro. I mene su moji. Ali nju su sigurno više. Pa joj je zato i objavljen recept.
Evo tog njenog recepta :
Tijesto: 8 jaja, 8 ravnih žlica šećera, 8 žlica glatkog brašna, marmelada od marelica
Krema: 1,5 l mlijeka, 15 + 8 žlica šećera, 2-3 vanil šećera, 8 žumanjaka, 16 žlica oštrog brašna, 37 dkg margarina
Šaum: 5 bjeljanjaka, 5 žlica šećera, 20 dkg šećera
Od jaja, šećera i brašna ispeci dvije rolade (svaku posebno peći na laganoj vatri). Ohlađene rolade namaži marmeladom od marelice, potom savij i izreži na ploške, kao za serviranje. Izrezane ploške stavljaj na dno kalupa za tortu, gore stavi kremu,pa red izrezanih banana. Poprskaj limunovim sokom i ponovi sve još dvaput. Gore stavi kremu, pa zatim šaum.
 

A  moja torta, koju sam ja   d o r a d i l a,  s v e  d a  b i   m i   b i l a   b o l j a  i   v e ć a , umjesto da bude bolja  i da je ima za sve; i još za spakovati  gostima na odlasku, ona se sva   r a s p u z i l a; sva p o r u š i l a.
Zato, radite po receptu gospođe Car. Zna žena. I isprobala sa osam jaja. I isprobano uslikala. I sve joj stoji. I nikud ne puzi. Zato su joj i objavili.

 

2. lipnja 2011. godine

 

 

Njen se rođendan nikada nije slavio. Jer nikada nije bilo novaca. Jer, kad bi se slavio njen, i kad bi netko na to slavlje došao, onda bi ona morala ići na nečije tuđe rođendane. Onda bi se morao kupiti poklon. A za to se nije imalo novaca. Pa se nije slavio ni njen rođendan.
Bio bi to uvijek samo običan dan. Kao i svaki drugi u godini. Običan kao i ona. I nevažan kao i ona.
                                 & & & & & & & & & &
Tako je rasla. I odrasla. Nikom važna. I sama sebi nevažna.
Sa mjesta na koja su se drugi gurali, ona se smicala. A kako bi drugačije kad je znala koliko je nevažna.
Kad bi svi zapjevali, ona bi šutjela. I  još malo uvukla glavu u vrat. Da ostali ne vide da ona ne pjeva. Da ne vide ni nju. Da ne primijete da je drugačija od njih. Jer, ....onda će je poticati da i ona pjeva i reći da sigurno zna i da kako ne bi znala, i da......
A gdje bi i naučila pjevati? Bar tako malo; za društvo; da može kao i drugi? Na rođendane nije išla. Jer nije bilo novaca. Njeni se nisu slavili; jer nije bilo novaca.
Kad bi drugi iskoračili s ponosom,  ona bi uzmicala s  nelagodom.
                            & & & & & & & & & &
U tortu sa gornje slike ide samo 6 jaja, 20 dkg šećera, 6 žlica oštrog brašna, pola margarina,  15 dkg oraha i vrećica šlaga u prahu.
Sa malo ljubavi i ovo nešto namirnica, moglo se svakog travnja „ ispeći“ samopouzdanje jednoj djevojčici.
Da  kasnije u životu bude važna. Da ne bude tužna. Ni preozbiljna.
Da ne uzmiče pred sretnijima od sebe.

  

12. veljače  2011. godine.

Kao da u Raju nema sjemenare

 

Nekad bi se sastala dva biskvita, (po mogućnosti  žuti i smeđi), pozvala si još kakav margarin, i...evo torte.
Tada torte nitko  nije jeo, nitko ih nije zarezivao,i...baš nitko ih nije volio.
Odozgora bi se premazao ostatak fila, pa onda, tko kako umije. Netko stavljao  jezgre oraha. Netko ribao čokoladu. Oni vještiji pravili puslice od šauma. Oni još vještiji pravili cvjetiće od marcipana.
Bilo kako bilo, torte su  obično bile lijepe, ali redovno glupe i neukusne.
Eeeee, ali danas!
Nije više dovoljno da bude lijepa i „ kaže da će se boriti za mir u svijetu“
Od torte se traži da bude fina. Da ne kažem profinjena. Ona mora znati svoje porijeklo! I svoj sastav! I,...mora držati do sebe. I paziti sa kim se druži. Pa, ako je od oraha, nema „ofiranja“ sa ananasom. Priliči joj jedino Rum.
                                        & & & & & & & & & &
Današnje torte moraju biti odgovorne. I biti onolike koliko se gostiju očekuje. Ili bar...., rezati se tako da bude za svakoga.
Današnje torte moraju biti ukusne. Jer ih se razreže sve do tacne.
                                      & & & & & & & & & &
I, ...to sve nije dovoljno da bi bila torta. Jer, današnje torte prije svega moraju biti pametne. Moraju odaslati poruku. Čestitati. Poželjeti. Naglasiti. Znati i poznavati. Udovoljiti. Pohvaliti. Nikako ne pogriješiti. Bože sačuvaj nekog uvrijediti.
                                    & & & & & & & & & &
Ja sam prošli vikend pekla tortu za osamdeseti rođendan moje tete. Do ukrašavanja, sve je bilo lako (pa nisam ni ja uludo doživjela svoj 52 rođendan).
- A što ću gore? Bili anđelke?,upitam samu sebe.
- Ma gdje ti pamet?, prekorim brzo sama sebe. Gdje anđelke za osamdeseti rođendan? Što bi žena pomislila?
- Pa,...bi li ovo ?
– Ne, ne bi!
– Pa bi li ono?!
–Ne, ne bi  ni to !
- Cvijeće. Cvijeće treba staviti na tortu!!! Pa kako sam uopće bila u dilemi?!
Moja se  teta cijeli život bavi cvijećem. Kućnim! Vanjskim! Sadila ga i njegovala; heklala ga od vune i konca; prešala ga i sušila; sakupljala i razmjenjivala. Pa da, cvijeće ću staviti na tortu. I stavila:

 

 

Tri bordocrvene ruže i buket bijelih kala. Naravno : neparan broj. Ruže svilene, kale od nekakve spužvaste mase, pa se lijepo može oprati i prije stavljanja na tortu i poslije skidanja sa torte.

 

 

 

Moja teta bila ganuta. I jako zadovoljna. Svime. Možda cvijećem najviše. A, nakon ručka, donijela veliki plastični tuljak. A u njemu nebrojene cvjetne glavice osušene u hladu.
- Kad umrem, stavite  ovo obavezno uz mene.  Osušila sam sve moje prošlogodišnje cvijeće. Želim ga ponijeti sa sobom. Svi ste tu. Bar će se jedan od vas sjetiti, reče ona sada već pomalo strogo.

 

 

– Ma, teta! Odvažim se ja čudni trenutak prekinuti šalom.- Što se sekiraš !? Kao da u Raju nema sjemenara?!
- Dobro! Prihvati ona sa smješkom. Ipak mi stavite moje cvijeće. Da  ne trošim čim stignem Gore!?

 

10. srpnja 2010.

Torta   za   budućeg   zeta

 

Znate li vi onu: što hoćeš bolje, ispadne gore?!
Pa naravno da znate. A tko je ne zna ?! Svi smo je, na žalost, morali isprobati.
      

 

                                   & & & & & & & & & &
Sve što je iz Dragicine kuhinje, zove se  SAVRŠENO. To mi je prijateljica sa posla. Njen se mikser valjda i ne gasi. Mislim da uokrug pet kilometara nema osobe kojoj nije ispekla tortu. Za ovo; ili za ono. E,...lako je to. Može na žmireći. Al', kako se bližio rođendan budućem zetu, tako krenula i panika.
Pa neće valjda Njemu k'o svima drugima?! Naravno da neće. Sedam dana je listala recepte za tijesto. Jedno joj preteško; drugo joj premasno; treće joj neko čudno, četvrto...., peto......., šesto,.....jedanaesto.......
- Da siđeš s pameti!? Što štampaju te časopise kad nemaš recepta za obično tijesto?!, ljutila se svakim danom sve više.
- E, ima za običnu tortu, al nema za tortu za zeta; pa još budućeg, pomislim u sebi, da joj ne stajem na muku.
Na kraju ipak izabrala. Peći će tijesto po receptu za čoksi kolače (ako ga nemate, pregledajte ranije recepte, napisala sam taj recept). Ali ,...neće onako obično; u tepsiju; već u kalup za tortu.
 – Bit će svečanija, reče, tražeći od nas potvrdu svog zaključka.
 -Ma naravno, složismo se uglas mi ostale, sretne što ovaj problem ide ka svome kraju.
                                & & & & & & & & & &
Pokazalo se, međutim, da je problem tek na samom početku. Dragica  previdjela kako bi mase iz recepta trebalo umanjiti jer je kalup znatno manji od tepsije. Shvatila je to tek kad je biskvit bio pečen. Krasno se ispekao, ali...pun ga kalup. Kuda sad sa ostalim. A na to tijesto nužno ide fini fil (isto od kolača „čoksi“), koji je rijedak i nužno se mora dugo hladiti u frižideru i, kako je sve trebalo biti torta, to je i taj fil trebao biti u istom kalupu sa tijestom i hladiti se tako da ostane okruglo.
               Kako ni Dragica nije od juče u kuhinji, ispravila je prvotnu grešku. Velikom, oštrom žlicom iz pečenog tijesta (ostavljajući ga u kalupu), „zarezala“ u dubinu biskvita i napravila par lijepih latica. Njih pažljivo spremila u stranu, nalila tekući fil u izdubljeno tijesto, dodala jagoda, ponovo prelila tekućim filom, sve stavila u frižider i dobro ohladila dok se i fil nije stvrdnuo. Onda uklonila kalup, pa one latice od biskvita, pažljivo i sa velikim zadovoljstvom i oduševljenjem posložila na tortu, naravno u obliku cvijeta. Rezultat vidite. Prekrasno.

 

 

22. lipnja 2010. godine

Torta  u   obliku   Biblije

 

 

Mala Ladica je  prošle subote bila krizmana kuma, pa smo joj morale ispeći tortu. Od kave do kave smišljale smo kako ćemo. Bez panike i nervoze jer....zarana smo počele misliti. Bile smo sigurne da će biti fina i ukusna jer,...ja  sam, kao stara kuma, odavno isprobala sve recepte i napravila njihov kućni odabir. No, iako prevažno (da bude fina), ipak nedovoljno. Torta za tako važan događaj kao što je krizma mora biti i lijepa; njome treba  čestitati; njome treba poručiti,njome treba.....
- Biblija!,ushićeno povika Mala Ladica.
- Super ideja. E baš si se krasno sjetila.  Aj'mo sad jednu kavu. Zaslužile smo jer,...smisliti oblik torte je pola posla.
Pa su si kume onda sjele; naravno, uzele svaka svoju košaricu i uz kavu „preživale“ tu divnu ideju. Ja sam, kao starija kuma, pričala Maloj Ladici o svim mojim do sada ispečenim tortama.
- Lako je ispeći običnu okruglu. To može svatko. Još danas uz gomilu raznoraznih  kupovnih ukrasa i cvjetića, to ti dođe kao slaganje puzli (sama sam se sebi zadivila  kako sam to lijepo i mudro rekla, ali to divljenje nisam na glas htjela podijeliti ni sa Malom Ladicom, iako pred njom nemam nikakvih tajni), ali, trebaš ti ispeći  posebnu tortu, nastavila sam glasno sa neskrivenim zvukom samohvale u svom glasu.....
                                        & & & & & & & & & &
Sad kad smo smislili što ćemo i tako napravili pola posla , a možda i više, Mala Ladica je otišla na tjedan dana  u Zagreb jer su joj bili ispitni rokovi. I danas hvalim dragom Bogu što je otišla jer sam ja na onoj drugoj polovini posla izgubila i živce, i samopoštovanje, i volju za kavom, i noge na kojima sam očajno  obigravala oko buduće torte, ne znajući što ću sa tom gomilom finog, ali bezličnog tijesta.
Počelo je dobro.  Čak jako dobro. Ispekla sam četiri biskvita, od kojih jedan savila u rolat, sve po receptu za  Tortu  Margareta. Taj recept je objavljen  na 153 stranici knjige „Moji najbolji kolači“ u izdanju Gospodarskog lista, a recept te torte poslala je gospođa Ana Vrljić iz Starog Slatnika, kojoj se ja ovom prilikom zahvaljujem jer sam puno rođendana i obljetnica obavila sa receptom njene torte.
Tijesto: 8 jaja, 8 žlica šećera, 8 žlica mljevenih oraha i 2 žlice brašna.
To tijesto odavno znam ispeći i na žmireći, pa je i sada bilo do savršenstva. Kad sam to završila počastila sam se jednom kavom, opet puna samozadovoljstva i samopoštovanja i, u toj stanki , naravno malo otheklala. Jer, posao je skoro bio gotov. Još dok je bila Mala Ladica kod kuće, imale smo ideju, dakle: polovinu posla. Sad sam ja tako lijepo ispekla tijesta, to je skoro druga polovina.
 -Izabrati pravi recept, to ti je pola posla, govorila sam telefonom Maloj Ladici, ispijajući pri tome tko zna koju već kavu.

 

 

 

I filovi su mi odlično ispali. Pravila sam  tri:
 Prvi za roladu: po receptu  gospođe Vrljić: 15 dkg oraha, 5 dkg šećera, malo mlijeka, 13 dkg margarina.
 Drugi po receptu moje kolegice Dragice:  dobro izmiksati šest većih cijelih jaja i 30 dkg šećera.To staviti na paru, dodati 25 dkg kuhinjske čokolade i stalno miješati dok se čokolada ne rastopi (jer ona može zagorjeti bez miješanja). Kad se čokolada rastopi, smanjiti vatru, ali ostaviti sve to na pari  1,5 sat uz povremeno miješanje. Kad se to  ohladi  (ali ne do kraja) izraditi 1 margarin i umiješati u to.
Treći  je bio bijeli i onaj klasični:  Od 1 litre mlijeka  uzeti jedno dva dcl, u to  umiješati 8 žlica, obavezno oštrog brašna i 8 žlica šećera ,te to po sistemu pudinga ukuhati u preostalih 8 dcl kipućeg mlijeka. Sve pet. Ništa nije zagorjelo, ništa nije bilo ni prerijetko, ni pregusto. I nakon toga sam si skuhala jednu (nagradnu) kavu, sjela i nazvala Malu Ladicu da joj javim kako je i ova faza  odlično odrađena.

 

 

Odavno znam da je biskvite dobro natopiti narandžinim sokom, pa sam i to napravila. Gdje ne bih sad za ovako važnu priliku. Potom sam to lijepo filovala i išlo je više nego odlično. Najprije sam jedan biskvit nafilovala prvim filom u rolat i rolat razrezala po pola, ALI  PO  DULJINI. Onda na tacu stavila jedan biskvit, nakapala na njega narandžin sok, premazala crnim filom i to su bile korice buduće biblije. Odmakla sam se zadovoljno. Odlično. Onda sam odredila sredinu te kore, pa jedno pet centimetara od  sredine na jednu i toliko na drugu stranu položila one polovice rolata. To je trebalo da  bi se ostale kore onako podigle kao kod debele knjige. Sve je išlo divno. Pažljivo i strpljivo sam škropila naranžom i  mazala filom. Treći sam biskvit  razrezala po pola da dobijem dva lista; onda u sredini, između ona dva rolata, stavila prvo fila, pa onda u njega  učvrstila budući list i lagano ga položila preko polovine rolata, najprije na jednu stranu,pa onda na drugu stranu. Već je ličilo na knjigu i bila sam prezadovoljna.  Zadnji, četvrti  biskivit sam opet razrezala, najprije po pola, a onda dobivene polovine opet razrezala, ali tako da  je jedan  dio bio širi, a jedan uži, odnosno, napravila po dva buduća lista. I sve sam te listove mazala bijelim filom  da liče na papir. Sad se već počelo vidjeti da se ništa neće vidjeti i da bih ja uz tu tortu morala stalno ići i pojašnjavati da je to po našoj zamisli trebala biti knjiga, ako već ne Biblija. Jer, iz ove gomile tijesta i fila ispred mene, to se nije moglo vidjeti. Nije mi padalo na pamet sjedati za kavu, zvati Malu Ladicu, a bome ni slikati za vas. Zato i nema slika po fazama. Jer ih nema. Bila sam nervozna, očajna.

 

 

Sad nemam gdje ni kupiti tortu. Pametne žene su sebi naručile. Ili su pekle lijepu okruglu. I šta fali okrugloj? Staviš koju puslicu, koji cvjetić, koji listić, malo asparagusa i ... torta k'o metak. Mrzila sam sebe iz dna duše što sam sebi i mojoj duši ovakvu sekiraciju priuštila. Kao da mi nije bilo dosta u logoru. No, ja uvijek nešto izmišljam. Tako mi i treba. Da sam mogla, potukla bih se sama sa sobom.
Sa malo nade sam pomislila da će se ipak nazrijeti knjiga kad napišem slova od čokolade. Čak psalam. – Kako ne, nasmijala mi se čokolada u brk.“Hoćeš sa mnom prepisati i telefonski imenik?, kao da mi je htjela reći onako tvrda i spečena u vrećici za dekoriranje. Tako sam sa čokoladom uspjela samo dobro izmazati te gornje listove na kojima je trebao biti psalam. Makar jedan.
Čula sam od jedne žene da u Njemačkoj imaju tube sa gotovom bojom, pa je samo otšarafiš i pišeš. Pa ako treba i telefonski imenik. Ali, gdje mi je sad Njemačka?! Ni putovnice nemam.

 

 

Odavno se kaže da je svako zlo za neko dobro. Kako me nije slušala čokolada,  stranice sam obrubila  ukrasnom trakom koju inače koristim za izradu čestitaka, a psalam, i to ne jedan, već dva ( psalam 46 i 47 Biblije ) sam napisala kompjuterom, na filovani list  NAJPRIJE STAVILA MASNI PAPIR, pa tek na njega sa četiri kapi ljepila u uglovima zalijepila  štampani tekst.
– Liči na Bibliju, liči na Bibliju, povikala sam  sa olakšanjem sama sebi. I liči! Vidite da liči! Morate priznati  da liči !
-Kao da sam ja spala na kuhinjsku čokoladu, govorila sam uz kavu Maloj Ladici kada je doputovala. Znaš, svaka prava žena mora u kući imati ukrasne vrpce,...
- Znam. I balone, i raznobojne slamčice, i ukrasne cvjetiće ,i.....,i.....,i......, nabrajala je  Mala Ladica rugajući mi se zbog svih stvari koje ja imam u kuhinjskim elementima iako naoko tamo ne pripadaju.
- Pa i mora, odgovorila sam ja. 

 

1.   U jednoj zdjeli dobro izmiksati 8 bjeljanjaka
2.   U drugoj zdjeli dobro izmiksati 8 žumanjaka sa 25 dkg šećera ( može i nešto manje )
3.   Treću zdjelu staviti na paru i u njoj izmiješati 25 dkg margarina i 25 dkg kuhinjske čokolade
Onda, ovo iz treće zdjele staviti u drugu  zdjelu, dodati 25 dkg mljevenih oraha (a može i nešto više ), pa dodati i ovo iz prve zdjele i ispeći.
Ovo je prekrasno tijesto za tortu, iako recept izgleda kao da je iz trgovine „sve po 12,00 kn i više„. Jedno piše na ulazu, a drugo se plaća unutra. Tako i mojih 25 dkg. Tako piše, a nešto može više (oraha), a nešto može manje (šećera).
I da! Nisam ništa zaboravila. Ne ide ni brašna; ni gustina; niti praška za pecivo.
Ne brinite ako se pri pečenju toliko nadigne, kao da će popucati. To kasnije splasne. Kad se ohladi, prerežite po pola, nafilujte i ukrasite po želji. Ja u ovim čokoladnim kombinacijama tijesto uvijek  poškropim rumom. Iako ne piše.

 

10. studeni  2009. godine.

 

Trebala   biti   otmjena,   a   ispala   vesela  (torta)

 

 

 

 

Za prošli vikend sam pekla jednu rođendansku tortu, za jedan djevojački dvadeseti rođendan. Imala sam viziju: bijeli šaum sa srebrnim perlicama na bijelim puslicama. Međutim, svaki slijedeći dan kačio mi je na leđa bar jednu novu i svakako neplansku obavezu. Kako se vikend više bližio, to se u mojim planovima sve više topio i planirani šaum i  uredno posložene srebrne perlice na puslicama od šauma.
U subotu prijepodne više nisam imala ni vremena za šaum, ni strpljenja za puslice, ni vizije za nešto drugo.
Al', nešto je ipak trebalo napraviti. I to brzo.( Torta je bila srećom/znam ja sebe/ ispečena i nafilovana, ali ne i ukrašena).
Posegnula sam za jednim puketićem  umjetnog cvijeća, dobro ga tušem oprala, pažljivo sa njega poskidala cvjetne glavice ( da ih poslije mogu vratiti i imati opet puketić ), pa  ih pozabadala na jednake razmake u gornji obod torte.
Odlično! Sviđalo mi se. ( Izgleda da sam bila spašena i bez vizije i bez otmjene bjeline kompliciranog šauma). Onda sam još dodatno ušarenila raznobojnim čokoladnim  bombonicama ( bile na akciji za  samo 1,2 kn kutijica; kad god tako nešto vidim zgodno i jeftino, kupim nek se nađe i uvijek se dobro nađe i bude mi drago što sam to donijela kući iako u trenutku kupnje možda i nemam plana sa tim ). Dodala sam i šarene  čokoladne mrvice i sa svime na kraju bila silno zadovoljna.
Tortu smo pojeli, cvjetne glavice sam ponovno oprala i vratila ih na puketić. Eto, samo  se ne prepustiti panici.

 

 

Mudar   odabir   jelovnika 

Ovo je moja torta .