Šape, bernprace, prace
Prema nikom ne treba imati predrasude.
Pa ni prema kolačima. To što su njih pekle još bake od vaših baka, ne umanjuje im ni okus; ni izgled; ni važnost. Čak povijesnu. Uz njih se ženilo, krstilo i sahranjivalo. Božić proslavljalo.
- Tko još danas više peče kolače?!, pitala me kroz porugu jedna žena.
Ima svakakvih, nastavila je dalje. Na svakom“ćošku“. I u svakoj trgovini.
Kakvih hoćeš. S kremom. Bez kreme. Sitnih. Prhkih.
Odabereš. Platiš, odneseš kući. I,...čak se bolje isplati.
Ovako, od jednih ti ostane malo margarina; od drugih pol praška za pecivo. Od trećih nekoliko bjeljanjaka.
Pa margarin uviješ u foliju; al' i kroz foliju poprimi miris hladnjače. Onda ga izvadiš, njušiš, njušiš...sve se bojeć da ćeš zbog to malo margarina pokvariti cijeli kolač. I na kraju, ipak baciš to malo margarina. Tako je i sa ostalim. Prašak za pecivo (vrećicu) presložiš po sto puta; pa onda još svežeš gumicom, a on ( prašak),ipak pronađe način kako će se rasuti. O bjeljanjcima da se ne priča. Redovno se zaborave u frižideru.
& & & & & & & & & &
Pa, sve to skoro i živa istina.
Al', nigdje nema za kupiti onog mirisa u kući kad se peku kolači.
A od tog mirisa nastaje kućna sreća.
Zato ih ipak treba peći.
& & & & & & & & & &
Za ove kolače ima mnogo različitih recepata. I različitih modli.
I ja sam nekad bila mlada. Pa kupovala modlice najrazličitijih oblika.Leptiriće, cvjetiće, mašnice, ribice, ružice......Ne valja tako. No, te moje prve modlice meni ionako odnio rat. Poslije rata sam bila starija i po svemu mnogo iskusnija i pametnija, pa sam kupovala tako da mi budu približno jednakih debljina i veličina; da se podjednako ispeku dok su zajedno u vreloj rerni.Ti deblji oblici lakše i ispadaju iz modlica. Nekad su mi iz modlice u obliku mašnice redovno ispadala dva komada jer je kolač pukao na onom srednjem, najtanjem dijelu. Naime, tu se i prepekao.
Najbolje je kupovati modle sa razgovjetnim i širim rebrima, da se bolje peru , i....najbolje je kupovati okrugle modle ,koje ćete onda moći koristiti i za pečenje košarica.
Od svih isprobanih recepata, najbolji mi je ovaj, sa masti i limunom, pa ga poklanjam i vama. Božić nam je već krenuo u susret.
Recept:
-sastojci se mjere lončićem od pola litre( volim takve recepte jer ne moram vaditi vagu i odmah jedan krš manje na stolu)
-izmiksati 3 cijela jaja
-u to dodati nešto više od 3/4 lončića mljevenog šećera, pa još malo miksati
-potom dodati ribanu koricu i sok od dva limuna, te 1 praška za pecivo
-dodati polovinu lončića mljevenih oraha
- onda dodati pun lončić svinjske masti , koju ste u zasebnoj posudi izradili i razradili vilicom ( ne može mikserom, bar se meni tako zaprijetila žena koja mi je dala ovaj recept)
-onda u tu masu dodati G L A T K O G brašna, koliko primi. Bome, ako ga nemate u kući, idite u trgovinu. I ja sam išla.
-sve to dobro izmijesiti rukom , a onda ostaviti na hladnom (da tijesto odmori), bar dva sata, a može i pola dana( volim takve recepte jer imam pedeset i nešto godina i vene na nogama, pa dok tijesto odmara, bome i ja malo sjednem. Pa heklam . )
-peći u modlicama,naravno istresti iz modlica(ova tijesta sa masti ispadaju iz modlica bez problema i ne morate prethodno modlice ni mastiti ni brašniti); hladne kolače obavezno uvaljati u mljeveni šećer jer u protivnom neće otpustiti.
I, još jedna uputa:
- Za ove kolače najviše volim ovaj plavi politrenski lončić, govorila mi je žena koja mi je dala ovaj recept, pokazujući jedan stari, otucani, plavi, emajlirani lončić sa kojim ona mjeri sastojke.
Ja takvog lončića nisam imala, a ...ako vi imate , pa je još star , plav i otucan, vaše će prace ispasti još bolje nego moje.
"Kukići"
Raznese Život ljude po cijelom svijetu.
Odu za boljim. Bar tako misle.
Odu nakratko. Bar tako kažu.
Vratit će se . Samo da zarade makar toliko da se bar struja kod kuće može platiti bez strepnje i straha.
Onda Tamo kupe pokoji tanjur.Jer,....iz nečega moraju jesti. I poneštopribora. Jer sa nečim moraju jesti. Pa nešto robe. Jer u nečemu morajuhodati. Pa pokoju sitnicu. Da utješe dušu što su morali otići daleko.Trbuhom za kruhom.
Onda im bude žao davati svaki mjesec za stanarinu. Ono što su krvavo zaradili.
–Jelde, mama, bolje da plaćam ratu za kredit, nego da suhe novce dajem za tuđi stan. Pa će mi ostati stan.
– Pa da, s tugom odgovaraju ovi od kuće.
- Stan je vrijednost. Uvijek ga lako mogu prodati, pa se odmah ranije i vratiti kući iz svijeta.
- Ma naravno, odgovaraju ovi od kuće. Kratko;što kraće. Da im uz riječine provale i suze. Za onima koji su otišli; za onima koje prevole. Jersu njihovi. I uvijek će biti. Bez obzira gdje stanuju i rade.
- Stanovi se uvijek traže. Lako ću ga prodati. Kad pođem kući.......
& & & & & & & & & &
Ali,...nikada više ne pođe.
I kako bi?
Nabavio tamo tanjure. I pribor. I robe. I koješta za život. Našao životnog druga i podigao kredit. I kupio stan......
Nema više nazad.
& & & & & & & & & &
Samo ih Božić spoji.
Ove koji su otišli. I one koji su ostali. Rasplamsa Božić zajedništvo u njihovim srcima.
Pa oni koji su otišli danima uoči Božića kupuju poklone da razvesele one koji su ostali.
A oni koji su ostali danima spremaju kuću. I kuhaju. I peku. Samo ono što su voljeli oni koji su otišli.
Da im za tih par dana nekako nadoknade dane koje nisu bili ovdje.
I ja sam eto ispekla ove „kukiće“ na slici. I stavila crvena srca na svaki.
Nek oni sve kažu umjesto mene.
Jer,....ako ja krenem. Rasplakat ću se.
...................................................................................................................................................................
Recept:
Sastojci: (šalice iste veličine)
- 1 šalica omekšalog maslaca
- 1,5 šalice šećera
- 1,5 šalice oštrog brašna
- 1/ 4 šalice kakao praha
- 1 šalica kuhinjske čokolade isjeckane na ( krupnije ) komadiće
- ¾ šalice grožđica
- ¾ šalice grubo nasjeckanih oraha
- 2 cijela jaja
- 1 žličica sode bikarbone
Postupak:
Mikserom izmiješaj maslac, šećer, jaja,vaniliju, sve dok ne bude pjenasto.
Posebno izmiješati brašno, kakao, sodu (na suho), pa dodati prvoj smjesi; postepeno, žlicu po žlicu.
Na kraju dodati isjeckane orahe, čokoladu i grožđice.
Na dno tepsije staviti masni papir, pa malom žlicom grabiti ( punužlicu) masu , stavljati na masan papir tako da između njih bude razmakod oko 5 cm i staviti u pećnicu već ugrijanu na 180 stupnjeva. Peče se(više suši) , 10 – 12 minuta.
TE KOLAČE PREVOLI MOJ SIN,KOJEG ŽELJNO ČEKAM OVIH DANA.
10. prosinca 2010. godine
Pecite sad, da ne paničarite kasnije
–Joj, pa kako Vi to sve stignete, govorila sam zadivljeno jednojsusjedi, dok je u toploj, ručkom mirisnoj i pospremljenoj kući iznosilauoči jednog Božića pred mene Božićne kolače.
- Ma, meni to ništa. Ja to za čas, odgovorila je.
- Vidiš što je žena! , pomislila sam još zadivljenije. A ne k'o ti:potrči, poleti, pa nit' spremljeno, nit skuhano, nit ispečeno. Došlo mida se na licu mjesta, još u toj njenoj divnoj kući i pred tih njenih stovrsta kolača, rasplačem zbog svoje sporosti, neorganiziranosti inesposobnosti.
& & & & & & & & & &
- Ma daj, ne budi luda. Ma samo ti nabija komplekse!, tješila mesusjeda sa druge strane ceste. Pa znaš kako ona to radi?! Ona ti većpočetkom dvanaestog mjeseca krene sa suhim kolačima.
- Ozbiljno? A je l' joj ne otpuste do Božića?, nastavim ja zabezeknuto.
- Ma neee! Kad se ohlade, stavi ih u hladnjaču. Pa onda, kad sveisposprema i završi po kući, izvadi te kolače iz hladnjače, napirlitise, sjedne ih šećeriti i čeka ovakve bene kao što si ti naišla, da jojse dive i čude kad je to sve napravila.
– Stvarno?
-Ma kad ti kažem! Vidjela na svoje oči, nastavi moja susjeda.
– E znaš, ja ću iduće godine početi peći čim se vratim sa mora.
- E sad si ga i ti pretjerala, ljutnu se moja susjeda.
& & & & & & & & & &
I od tada, a bilo to prije dosta godina pa do danas, ne baš odmahposlije mora, ali kad „ zazvoni“ početak dvanaestog mjeseca, ja krećem.I,... čim su oni meni u hladnjači, nastaje u meni takav jedan spokoj isigurnost, pa mi kasnije i oni filovani krasno ispadnu jer nisamnervozna, niti sam u strci.
I,...laže svatko tko tvrdi da je ispeći Božićne kolače „njemu ništa. Ida on to u tili čas. I da i sve druge poslove uz to poradi“.
8. prosinca 2010. godine
„Light“ domaća svinjska mast
Nutricionisti(stručnjaci za prehranu) svjetskog glasa, već dulje vrijeme biju bitkuoko toga koje su masnoće za čovjeka najmanje štetne. Otvorim jedančasopis: kuhajte na ulju! Otvorim drugi, savjetuju mast.
Pitala sam na kraju svoju Žuč. I ona se, iako amaterski, bavi ovimproblemom. Kroz pola stoljeća svoga života, stekla je i dva žučnakamena. Čak i nešto pijeska. Pa valjda onda nekog vraga i zna.
- Mast, odlučno će moja Žuč.
– Mast, složila se i njena dva žučna kamena.
– Mast, složio se odmah i moj muž. Jer,...nedavno smo imali kolinje. Masti se ima, a margarin mora kupovati.
Takosuhe Božićne pravim sa masti. Utvrdila sam i omjer masti u odnosu namargarin jer su svi recepti uglavnom napisani za margarin.
Evo: masti ide u pola manje nego margarina. Dakle, tamo gdje piše jedanmargarin, treba staviti 12,5 dkg g masti (jer se u receptimapodrazumjeva margarin od 25 dkg)
8. kolovoz 2010. godine
Puslice sa orasima
Svibjeljanjci koji mi kod pečenja kolača ne trebaju, ali i oni kojitrebaju, ali ih primijetim u zdjeli tek kad je biskvit već ispečen,završe kao puslice sa orasima.
Recept:
U zdjeli u kojoj kuhate na pari najprije dobro i u čvrst snijegizmiksati 3 bjeljanjka sa 25 dkg. šećera. Potom tu smjesu kuhati na pari10 minuta (stalno miksajući). Nakon toga u zdjelu istresti 25 dkgmljevenih oraha i još miješati nekih 2-3 minute, a onda, žlicom vaditipuslice i odlagati ih na tepsiju čije dno prekrijete masnim papirom,ili tepsiju namastite. U puslicu ubosti lješnjak ili orah, pa sušiti na200 stupnjeva, dok se ne osuši. Još tople odvojiti od papira ilitepsije. Ako ste koristili masni papir, lakše ćete ih odvojiti, a akoste imali namašćenu tepsiju, onda ih onako podbijete sa kuhinjskom„špahtlom“.
& & & & & & & & & &
E da, lako mi je bilo prigovarati drugima (u rubrici :rukotvorine). No,ovih dana i meni dolazi na uglede moja buduća tazbina. Napunila samhladnjaču raznim sitnim kolačima da to ne moram raditi kada oni dođu.
A, šta se sekiram?
Imam i ja svoje bogatsvo. Onakvog sina kakvog ja imam, nema svatko. A bome ne može ni imati.
20. prosinca 2009. godine
"Bernprace" sa medom i bez oraha
Kako zvonjava zvona najavljuje početak mise, tako metalni cilikplehnatih modlica najavljuje početak pečenja Božićnih kolača. Ja uvijekkrećem sa bernpracama, ali ih pečem sa medom, a bez oraha. Lako seprave, jako su fine, krasno ispadaju iz modle, dobro i dugo se drže i,što je najvažnije, uvijek dobro ispadnu pa me to ohrabri na samompočetku pečenja.
R e c e p t:
4 lončića brašna, 1 lončić masti, 1 lončić meda, 1 jaje, 1 mala žlicasode bikarbone, 1/2 vrećice cimeta i malo klinčića.To se dobro izmijesi,stavlja u modlice, ali ne do samog oboda jer od sode bikarbone malonarastu , a ako bi se punile do vrha modle, nakon pečenja biprerasle;onda se ne bi lijepo vadile iz modle. Još vrelu modlu laganoudariti u dasku za miješenje i kolač samo ispada. Kad se ohlade,uvaljati ih u mljeveni vanil šećer, na veliku radost male Božićne vileVanilije.
Napomena: modle ne treba mastiti već direktno u njihstavljati smjesu. Bolje je koristiti šire modle. One uske( ribice,mašnice) znaju pregoriti, a kod šećerenja pucaju.
14. rujna 2009. godine
Medenjaci
Kratko na pari izmiješati 9 cijelih jaja, 80 dkg šećera i pet velikihžlica meda. Miješati tek toliko da se to zagrije , a pri tome se iizmiješa. U veću zdjelu staviti 1 kg obavezno glatkog brašna, 4 maležlice sode bikarbone, dvije male žlice cimeta i veliku žlicu kakao praha. Izmiješati ove sastojke sa brašnom ,u to uliti onu zagrijanu masu iizmiješati je sa brašnom, najprije kuhačom da Vam se ne lijepi na ruke, apotom i rukama. U toj fazi nije nužno da se potpuno i jednoličnomijesi, već samo da se brašno i zagrijana masa koliko toliko pomiješaju.Tako pomiješanu masu, zajedno sa zdjelom, staviti makar dva sata ufrižider.( Ja to uvijek napravim popodne ili uveče, pa mi stoji cijelunoć i tek sutra vadim).Kad je masa tako ohlađena, iz zdjele se stavljana dasku za miješenje i tada rukama klasično i dobro izmijesi. Tijestorazvaljati na „ prst debelo“ i malim čašama za rakiju vaditi okruglice.Treba izabrati čašu koja ima oštar rub; prije vađenja tih kolutića rubčašice se uroni u brašno da se ne lijepi. Kolutiće tijesta treba utepsiju stavljati na rijetko jer će se oni od sode bikarbone povećati,pa treba nastojati da se pri pečenju ne slijepe. Tu valja pripremitinekoliko plitkih tepsija i na njih poslagati kolutiće. Tako rernaneće biti uzalud zagrijana i neće morati „čekati Vas“ dok posložitenovu tepsiju. I kad krene: jedna se peče, druge već spremne, prva sehladi i puni , druga se peče, pa hladi.....Tople medenjake uvaljati ušećer u prahu.
& & & & &
Uoči Božića 1982. godine bila sam friško i sretno udana mlada žena. Teksmo doselili u novi stan. Bilo je to vrijeme kada ti nisu dali posao akone pristaneš uzeti i stan. Još nisam bila zaposlena pa sam domaćeBožićne kolače, ne samo naumila, nego na moju sramotu i obećala i mami isvekrvi. Tad još nije bilo šarenih Božićnih časopisa čak niti iz uvoza.Krenula sam od medenjaka, da stignu do Božića otpustiti. Dobila sam odpoznanice recept. Veli, isproban. E da, ali isprobala ga ona, a ne ja. Ija odmah tri s mjese; nek se ima; možda ću još nekome trebati dati, a ida ne moramo mi do Božića samo gledati u njih. U veliku posudu stavilasve sastojke i zagrijani med.No, kako na mom receptu nije pisalo DA SEMASA STAVI U FRIŽIDER (žena mislila da nešto i sama znam ),ja počelaodmah mijesiti, točnije, boriti se sa tom ljepljivom trostrukom smjesom.Sigurno treba još brašna kad se tako lijepi za ruke, mislila sam. Pasam ga dodavala, dodavala i dodavala; pa sam ga opet dodavala. Konačnose sa tom masom nešto moglo raditi. Premijesila sam i pažljivo, kao zasvekrvu, pravila male jednolične kuglice u koje sam utiskivala cijeluorahovu jezgru, da budu finiji i ljepši. Jutro me dočekalo u tom poslu.Kad sam ih sve ispekla, bila sam zadovoljna i ponosna. Samo ne trebaodustajati,govorila sam sama sebi i već ih vidjela (moje medenjake) nasvekrvinom stolu. A tek kad dođu njene prijateljice?! Sigurno će mesvi tražiti recept. Zadovoljno i sa puno samopoštovanja otišla samspavati. Nakon cijele noći rada na medenjacima, imala sam puno pravoodmoriti.
Došao Božić. Medenjaci lijepi k'o slika, al' tvrdi k'o beton.ProšaoBožić i došla Nova 1983. godina. Medenjaci i dalje tvrdi k'o beton. Čakjoš i malo tvrđi. Došao i pravoslavni Božić. Medenjaci i dalje samolijepi i još malo, malo tvrđi. Ostavila sam ih do Uskrsa. Što vele, nadaumire zadnja. Pa i za Uskrs je lijepo imati medenjake. No oni nimakac: tvrdi, pa tvrdi.
Tada sam se prestala nadati, ali ih svejedno nisam bacila. Ma ne mogumene nadmudriti jedni obični medenjaci, koliko god bili kao da su odkamena. Za Božić 1983. godine, kada sam i dalje bila sretno udana žena,zalijepila sam na njih gajkice od svilenih traka i povješala ih na bor.Jedan nula za mene.Važno je ne odustajati, opet sam pohvalila samusebe. Tko se zadnji smije, najslađe se smije.
& & & & & &
Ovo sam napisala radi svih sretno udanih mladih žena koje za slijedećiBožić budu htjele svojim majkama i , napose svekrvama, ispeći po jednusmjesu medenjaka. Koristite gornji recept : medenjaci su divni, mekani ito odmah mekani. A nakit za bor već odavno nije skup pa ga kupite utrgovini.
Kad Vašoj svekrvi dođu prijateljice, sigurno, ali sada zaista sigurno, sve će Vas tražiti recept.Sretno.