Kobasice su suhe-što sad?
Smiješno pitanje, pa što drugo nego navaliti na njih, zato smo ih i
napravili. Naravno, već učinjeno, ali ne možemo sve sprašiti odjednom, a
ako ih ostavimo na zraku postat će tvrde ko kamen i to više nije to.
Mnogi primjenjuju dobro znanu klasiku, u škrinju s njima pa kad zatreba
izvadi se dan prije i dobro, ali ja nisam za to, a ni moj prijatelj
Darko.
Zepter ili nešto slično
Kada sam prije koju godinu svom prijatelju ispostavio dotični problem,
on mi, smijuljeći se, ponudi riješiti problem za par kobasica, a ja
onako podozrivo, ne znajući šali li se ili ozbiljno misli, odmah
prihvatim ponudu, jer si pomislim, još će me optužiti da sam škrtac i da
mi je žao para kobasice.
Drugi
dan
dođe
on s nekom kartonskom kutijom i kaže: „ Gdje su kobasice,
`ajmo“. Došavši u prostoriju gdje se suše kobase, otvori on kutiju i iz
nje izvadi aparat vrlo sličan onim zavarivačima za plastične vrećice,
što se spremaju u hladnjaču. Samo ovo je već na prvi pogled izgledalo
nekako sofisticiranije, veće i zaista je ulijevalo povjerenje. Onda mi
je pokazao rolu PVC vrećica u metraži, debelih stjenki i bez završetka
na krajevima. Gledam ja u to, a on mi onda pokaže stroj i objasni
princip, nakon čega ja zadovoljno, sam za sebe primjetim da mi neće biti žao one
kobasice, jer će ovo biti sigurno dobro.
U ljeto kao u
drugom mjesecu
Naime, princip se sastoji u tome da se kobasice stave u neprekidnu
vrećicu, najprije zavarenu s jedne strane, a zatim se s druge strane
izvuče zrak i potom zavari i druga strana. Naravno da to sve napravi taj
strojčić, ono što „majstori“ trebaju napraviti je da odkroje dužinu
vrećice i da pravilno postave krajeve koji se vare.
Po zaršetku postupka, vakumirani
paketići kobasice se stavljaju na mračno i prohladno mjesto, nedostupno
za malog „miju“, jer ako on do toga dođe, najmanje što se može dogoditi
je da proglođe vrećicu i da uđe zrak, a gore od toga je da započne
gozbu na kobasama. Odličan izbor bi bio stari frižider ili škrinja za
zamrzavanje, jer imaju toplotnu izolaciju, a i „mijo“ ne može ući. Ovako
spremljene kobasice zadržavaju sva svojstva slijedećih 6-8 mjeseci i
uživanje je jednako kao u drugom mjesecu.
Trik s guljenjem kobasica
Znalo mi se događati da me je guljenje kobasica, to jest skidanje
crijeva prije narezivanja, toliko naživciralo da sam bio na rubu da ju
bacim kroz prozor. Krenem s jedne strane, skinem komadić, krenem s druge
strane ista stvar, na kraju nije bilo rijetko da se rezalo pa i jelo
zajedno s crijevom. Živciranje oko tog problema je prenešeno na one koji
su bili posluženi i trajalo je to tako sve dok s tim problemom nisam
slučajno upoznao mog drugog prijatelja Marijana.
Slatko se nasmijao i rekao: „Znam kako ti je i sam sam to prolazio, ali
ne brini i za to ima rješenje“. Ma da, pomislih u sebi, baš da čujem.
Kada mi je prepričao sva svoja iskustva i frustracije koje je također
proživljavao, vidio sam da je doista imao isti problem i možda je zaista
uspio to riješiti. Dakako, i on je čuo od nekog svog prijatelja, ali
nije više važno to tko je rješenje izmislio, nego je bitno kako se
problem riješava.
Jednostavno da jednostavnije ne može biti. Dakle, prije guljenja,
kobasicu treba potopiti u hladnu vodu i u njoj ju držati cca 1 minutu.
Nakon toga ju izvaditi i ostaviti tako mokru još oko 1 minutu i potom ju
osušiti kuhinjskom krpom ili papirnato salvetom. Iza toga odrezati
komad koji će se narezivati i zarezati kožicu pa na tom mjestu početi s
guljenjem. Ako smo pažljivi možemo ju oguliti kao što zmija svoju kožu
skida, bez prekida, bez da pukne i na jednom mjestu.
Eto još dva moja iskustva, možda nekom pomognu, a netko će vjerojatno
reći, ma gdje si ti bio kad je baja te stavri radio.