Srneći paprikaš-recept

Paprikaš od divljači - ili - Srneći paprikaš

Obožavam ovaj specijalitet. Osim što ga volim jesti, volim ga i pripremati pa je jelovnik mojih  kućnih zabava bez te delicije nezamisliv. Isto tako, vrlo rado se odazivam pozivu na kušanje tog specijaliteta kad god ga spravljaju neki drugi majstori. Koristim tada svaku priliku da s njima izmjenim iskustva pa sve  ono što smatram dobrim unosim u svoj recept,  i tako lagano, ali sigurno, koračam prema savršenstvu.

 


Nedavno mi se pružila takva prilika i naravno da sam je iskoristio. Lovci iz nekoliko društava s područja našeg grada su odlučili, povodom dana grada, počastiti građanstvo  lovačkim paprikašem pa sam i ja s fotoaparatom u džepu krenuo na punkt gdje se to događalo. Izigravao sam tamo čovjeka na zadatku, trebao sam biti nešto kao novinar, slikao, razgovarao, a zapravo najvažnije mi je bilo kad će se početi djeliti taj paprikaš.
Lovački paprikaš se priprema prilično dugo, a dok se to radi, šire se mirisi koji otvaraju apetit i kako bi se lakše preživjelo vrijeme dok on bude gotov, mora se imati nešto u rezervi pa su lovci donijeli i neke druge proizvode, čija je proizvodna baza ista kao i kod paprikaša. Rezuckalo se tu svakojakih suhomesnatih proizvoda, koji su kao odlično hladno predjelo, činili vrijeme čekanja paprikaša podnošljivijim.

 

 

 

Kuhalo se u tri kotla i svaki kotao je imao odgovornu osobu za kvalitetu pa iako to nije bilo zamišljeno kao takmičenje, svaki od njih je maksimalno ulagao sebe u povjereni zadatak i potajno priželjkivao da gosti pohvale, baš  njegov uradak, kao najbolji.

 

 

 

Kod jednog kotla s kuhačom u ruci je stajao Vinko. Lagano mješajući dodavao je zadnje sastojke i vidjevši moj čeznutljiv pogled, uz smješak dobaci: „Još pet minuta“ . Nisam odmah zgrabio porciju, glumeći nonšalanciju i blagu nezainteresiranost i to me skupo koštalo. Nakon još par fotografija i nekoliko riječi s ostalim sudionicima, nehajno se okrenem Vinku da vidim kakva je situacija, kad tamo „redčina“. Rekoh u sebi: „E budalo, tako ti i treba, jel´ nisi mogao malo pričekati, tko zna šta će sad tebi ostati“.  Ali, šta je tu je, pomirivši se sa sudbinom, stadoh u red sa svojom porcijom, oboružan strpljivošću čekao sam da se „šeflja“ prevrne u moju zdjelu. Dočekao sam i taj trenutak.

 

 

 

A onda, kada smo stupili na scenu mi kušači, isprobavali smo parikaš iz svakog kotla i nakon svake ispražnjene porcije, pristupili smo kuharu i rekli: „Čuj, sve sam probao, ali tvom nema premca“. Naravno da su nas pročitali i smješkajući se prihvatili ovu kurtoaziju, ali nismo ni mi bili u krivu, jer su zaista sva tri bili toliko dobri, da nije bila neistina, kada smo rekli kako je baš taj najbolji.

 

 

 

Ipak, ne bi bilo u redu, a ne reći da je meni, uz sva uvažavanja drugih, najbolji bio Vinkov paprikaš. Možda sam subjektivan i možda sam podlegao utjecaju javnog mišljenja, po kojem je on prvo ime među majstorima paprikaša na ovim prostorima, gdje je uvjek bilo, a i danas ima, pravih umjetnika u spravljanju ovog specijaliteta.
Evo, to je priča o lovačkom paprikašu, o jednom događaju, gdje smo se skupili, proveselili i na svoj način obilježili dan našeg grada. Na kraju, s ciljem da vas nagradim, za posjetu stranici i za potrošeno vrijeme na čitanje ovog članka i da vas malo podmitim za dobru kritiku, dat ću vam Vinkov recept za ovu fantaziju.
 Dao ga je bez trunke krzmanja i straha da će od njega biti netko bolji, jer osim recepta, u jelo svaki kuhar ugradi još nešto, nešto svoje, posebno, specifično, što čak ne zna ni reći, niti objasniti, ali ono iz čega se isčitava njegov potpis i njegova osobnost.

 


Srneći paprikaš-recept

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.