22.svibnja 2010. godine

Sokovi  (od koprive, bazge  i sl.)

Cvate bazga na sve strane. A što će? Bori se k'o i mi ljudi.
Padalo,  ne padalo, njeno je vrijeme došlo.
Ne znam je l' imate recept  za sok od bazge.
Dok nije bilo interneta, listali smo časopise o kuhanju. Bili su prekrasni. Pogotovo oni predbožićni.
No, ti su časopisi zapravo bili samo slikovnice za odrasle. Puni nepoznatih riječi, namirnica za koje nismo nikada čuli; nismo znali za čega služe, ni gdje bismo ih kupili.
Pa kad u Božićnom časopisu vidiš kako su po cijelom stolu rasuli medenjake, uz njih stavili granu božikovine, između medenjaka pobacali srebrne perle (nekada ni njih nije bilo u našim trgovinama), pa kraj svega zapalili svijeću,ne zna običan čovjek je l' bi sad i on tako trebao servirati medenjake. A ako ne, čemu onda ta slika? Osim da se gleda u nju.
Stoga smo obične recepte, razumljive običnim ljudima, sa prepoznatljivim namirnicama, prenosile jedna drugoj i zapisivale u ukoričene bilježnice. Tko je imao kakvog službenika za rođaka, taj bi imao i rokovnik. I to je tada bilo nešto posebno.
Ja sam prije nekih trideset godina zaista potegnula u drugo selo ( i to biciklom ) po recepte za sokove od bilja koje kod nas raste, pa ću ih dati i Vama. To su zapravo sirupi za razrijeđivanje.
Bilo je pitanje časti imati ih na policama svoje „ špajze“. S njima su se police u kasno proljeće počele puniti. Najprije stignu koprive, pa bazga, pa višnje , pa mrkva, cikla i jabuke. Pa već pred jesen grožđe.
Nije se preko godine bacala ni jedna boca. Sve bi se uredno oprale, dobro osušile i spremile.  A trebalo ih je puno i svakakvih. Što raznovrsnijih, to je „špajza“ bila ljepša, a domaćica ponosnija i cjenjenija.  Na policama su bili papiri. Uvijek čisti. Mijenjali su se makar svaka dva mjeseca. Naprijed su bile ukrasne papirnate „štrajfne“. Sa ružama.
Pa, kad dođu kakvi gosti, ode se u „ špajzu“ po bilo što, pa se kao u žurbi ostave vrata.......
Sa sokovima se u čašu istakala takva jedna sreća što smo si to priskrbile, napravile, što ih u kući ima.
Ta sreća je bila gotovo važnija od soka. I nema je u današnjim sokovima pakovanim u kartonsku i plastičnu ambalažu.  U njima imamo samo sok. A što ćemo za sreću ? Otkud nju istočiti svakodnevno u čašu? A treba nam baš za svaki dan: i za ponedjeljak; i za utorak; i za srijedu; i sve tako do nedjelje, pa onda ispočetke. Bez soka još i prođe, ali bez sreće ne .

26. svibnja 2010. godine

Vino   od   bazginih  cvjetova

U 5 litara vode staviti 5 lijepih, velikih, rascvjetanih cvjetova bazge, 10 dkg prženog šećera i još ½  kg običnog šećera te 1 dcl octa ( jabučnog ili vinskog; umjesto octa može sok od povećeg limuna )
Sve to izmiješati i staviti na sunce (, ali ne na jako sunce). To se tako drži na suncu 4- 5 dana, zatim se ocijedi i puni u boce. Može stajati dugo i pijete ga kada želite i kada Vam treba. I za to su najbolje boce od pola litre jer, kad je jednom načmemo, valjalo bi je i popiti.
                              & & & & & & & & & &
Eto, ovaj recept najbolje poručuje da u našim krajevima ne može i ne smije biti gladi, ali ni očaja zbog teških vremena u kojima živimo. Istina, od njega se ne može platiti račun za struju, niti  za televiziju. No, sa 60  dkg nekako priskrbljenog šećera ,dobije se pet litara finog napitka. I još k tome  zadovoljstvo jer, nešto smo si priskrbili sami, a bez puno troška.
Sjećam se prošle države i prošlog sistema. Za obične ljude sve je u njoj bilo malih dimenzija. Male zarade, mali troškovi, mali krediti, male brige. I ja sam još imala malo godina, ali bome i svega ostalog (novaca prije svega ). Došla bazga, ja berem bazgu: za čaj, za sok bijeli, za sok crni, za vino. Došla kamilica, ja opet poleti nabrati što više. Godina je duga. Prošla kamilica, pa procvala lipa. Pa daj glogova cvijeta za ne daj, Bože, srčanih tegoba, pa daj dunjinih listova za , ne daj , Bože, probavnih tegoba..... Neki mi se čudili i rekli da ne ide glad i potop; neki drugi rekli da svega toga ima za kupiti i da  domaći sok od višnje nije ravan Doninom  i da se sve to ne isplati raditi.
E čini mi se da smo tada već zasadili sjeme  kasnijih kriza. Kad se počelo „ne isplatiti“ raditi ni ovo ni ono.
Pa otvori novčanik za čaj; pa ga otvori za sok; pa ga otvori za vino. A , kad god ga otvoriš, izađe iz njega i blagi strah jer... novci samo cure. A,..još treba platiti i struju, i plin, i televiziju, i ovo , i ono, i...
Iz tog straha dalje nastaje mrzovolja ,pesimizam i sve što danas imamo oko sebe.
                           & & & & & & & & & &
Kako je bazga nesporno  ljekovita, možda  upravo od nje krenuti  i njome liječiti pesimizam  koji nas okružuje. Jer, ako naberemo bazgu za čaj, za sok  prozirni, pa za sok crni, ako si naberemo kamilicu, lipu, ako si naberemo višnje i sve što se preko godine može bez velikog troška pribaviti, ostat će nam više u novčaniku. Imat ćemo tad sa čim platiti struju, plin, .........  Isplati se  sve raditi. Znam da nije baš tako jednostavno kako sam prednje napisala, ali, i put oko svijeta počinje prvim korakom. Pa napravimo ga i oberimo cvijeće sa obližnje bazge. Trebat će! Godina je duga.
 

24. svibnja 2010. godine

Sok   od   bazginih   cvjetova

30 cvjetova bazge
50 grama limunske kiseline
2 limuna srednje veličine
2 kg šećera
2 litre vode
Preko opranih cvjetova posipati limunsku kiselinu i limun narezan na ploške. U većoj posudi prepržiti 10 dkg šećera, pa kad dobije zlatnosmeđu boju, zaliti sa  2 l vode. Potom u to  dodati preostali šećer i kuhati dok ne proključa, a onda  preliti  preko cvjetova. Ostaviti da se sve potpuno ohladi, a nakon 48 sati izvaditi  narezani limun, a potom preostalo ostaviti  5-6 dana na hladnom mjestu. Nakon toga  procijediti i puniti boce .
Eto, nema tu puno posla. I , sav posao se može nekako usput raditi : danas jedno, sutra drugo, i sve uz ostali posao koji radimo. Nema konzervansa. Sve se drži na limunu i limunskoj kiselini.
Ja sam uvijek pravila samo jednu turu ,koja mi je bila dovoljna dok  se bazgini cvjetovi ne pretvore u sočne crne bobice. A od njih, koliko god bih napravila, nikada dosta.   
 

Sok   od   kopriva

Na ovoj kišurini najbolje prošle koprive, pa evo Vam prvo recept od njihova soka:
                       
50 komada mladih kopriva visine  oko 20 cm, 4 komada  sjemenske koprive, 9 dkg limunske kiseline.  To  sve staviti  u veću posudu, zaliti sa 5 litara vode i ostaviti da prenoći.
Sutradan procijediti, dodati 4 kg šećera i ekstrakt od narandže.