Tekst čestitke za prvu pričest

Dragi moj ( ili moja).............napisati ime prvopričesnika......

Sretni smo i ponosni što smo i mi pozvani na Tvoju prvu pričest. Veliki je to i važan događaj u Tvom životu.
Uz poklon ,koji će Te sjećati na današnji dan, darujemo Ti i jednu priču. Pamti je, nikad je ne zaboravi i.... sjeti je se kad god Ti se učini da Ti je život težak.
                                    & & & & & & & & & &
Živio na svijetu jedan jako pobožan Čovjek. Klanjao se dragom Bogu i molio mu se i ujutro: za dobar dan; i uveče: za dobar san. Nedjeljom redovno išao na svetu misu, primao svetu pričest, ispovijedao svoje grijehe, kajao se za njih i od dragog Boga tražio oprost.
Bog volio i prevolio tog Čovjeka; bdio nad njim i pomagao mu u životu.
No, jedne večeri, Čovjek zaboravi ugasiti svijeću u staji, pa se staja zapali.
Čim to sa neba ugleda dragi Bog, posla vjetar da svojom snagom otvori vrata staje, da bi životinje mogle izaći.
- Kišo, 'ajde i ti brzo pomozi, da siromahu ne izgori kuća, zapovijedi  Bog i posla kišu da se izlije na zapaljenu staju.
I bilo tako. Vjetar otvorio vrata staje, kiša ugasila požar na staji, pa kuća bila spašena.
No, Čovjek time ne bijaše zadovoljan. Stao pred izgorenu staju, pogledao u  nebo, pa stade proklinjati i psovati Boga.
- Gdje si sad kad sam ovoliko postradao?!, vikao Čovjek prema nebu.
Cijeli ti se život molim, a ti meni ovako?! Kad mi je god u životu  bilo najteže, tebe nema. Zaboravio si na siromaha.
 - Nisam, reče blago i sućutno dragi Bog i siđe k Čovjeku s neba.
 – Kako nisi?, u čudu će Čovjek, koji do sada nikada nije vidio Boga. Da me nisi zaboravio, ne bi mi staja izgorjela.
- Nije se požar odmah vidio. A, čim sam ga ugledao, poslao sam vjetar da otvori vrata; da ti ne izgore konji i krave! Poslao sam i kišu; da ti se požar sa staje ne proširi na kuću.
– Ne vjerujem ja tebi više ni jedne , jedine riječi i znam da te nikad nema uz mene kada te trebam. Džabe sam ti se molio!, ljutito će  Čovjek.
- Čovječe,ne griješi duše, blago će Bog ,obgrlivši ramena ljutog i nesretnog Čovjeka. Zagledaj se u onu mrku planinu! Na njoj ću ti pokazati  tvoju životnu stazu, pa ćeš vidjeti da sam te u stopu pratio cijeli tvoj život.
Čovjek se zagleda i stvarno vidje  svoju životnu stazu: otisak čovječjih stopala, pa kraj njih otisak Božjih stopala; čovječjih, Božjih; čovječjih; Božjih, čovječjih; božjih.....
- Aha, ljuto će Čovjek. Vidi! Tu si me napustio! Vidiš! Na stazi su samo dva stopala. I to....,vidi koliko dugo!
- Nisam te napustio!, strpljivo i blago će dragi Bog. Ova dva stopala su moja stopala, a ne tvoja . Tebi je bilo teško, pa sam te ja nosio, reče Bog.
Kad to čuo i vidio,pade Čovjek na koljena i stade od Boga moliti oprost za svoju nevjeru.
- Oprošteno ti je; nisam ja, nastavi dragi Bog, došao Tebe kažnjavati. Sišao sam s neba k tebi da te utješim i ohrabrim. I da ti kažem da se ne bojiš života jer sam ja uvijek uz tebe.
                                  & & & & & & & & & &
Rasplamsa se opet vjera u Čovjekovoj duši. Iz vjere se vine nova nada i nova životna radost. Zasuče Čovjek rukave, pozove  u pomoć i svoje prijatelje, pa uz Božju pomoć za tili čas poprave staju .
-Hvala ti, dragi moj , Bože, za pomoć u današnjem danu. Molim ti se da i dalje koračaš uz mene kroz cijeli moj život.
I bilo tako. Čovjek vjerovao i molio. Bog sa neba slijedio svaki njegov korak. Kad životna  provalija bila prevelika za Čovjeka, Bog ga podiže na svoja  ramena i prenese ga preko svakog ponora.
                               & & & & & & & & & &
Tako i Ti, dragi moj ( ili moja).....napisati ime prvopričesnika  !
Sretno koračaj svojim životom. Na toj stazi pratit će Te dragi Bog, čak i onda kada ga ne budeš vidio.
                                                   Tvoj( ili Tvoja
                                    .............(upisati ime osobe koja daje čestitku)