Mimoza

Ovo je jako dobro: brzo  i lako se napravi, a ukusno je za jelo. I lagano. Zato se i zove mimoza. Recept sam dobila od kolegice sa posla, a ona od neke svoje kolegice. Bilo je to u vrijeme kada su nam djeca bila već toliko velika da si mogu sama uzeti  jelo, ali još premala da si nešto sama naprave. Dakle, trebalo im je nešto ostaviti u frižideru. Mimozu su najviše voljeli. Iako je zamišljena kao prilog, djeca su je za svoje samostalne obroke  držala glavnim jelom.
R e c e p t :
U  manju zdjelu ( meni je bilo najljepše u vatrostalnu, da se vide slojevi), naribati tri do četiri kuhana krumpira (veća ). Preko toga premazati sloj majoneze, pa sloj kiselog vrhnja. Na to naribati  parizera (trenica na strani za ribanje jabuka ), pa ponovo premazati majonezom i kiselim vrhnjem. Preko toga naribati tvrdi sir, a preko njega naribati tri do četiri tvrdo kuhana jaja.
                                        & & & & & & & & & &
Namjerno sam  upravo sada napisala ovaj recept. Naime, ima tvrdo kuhanih jaja, parizer možete mijenjati sitno sjeckanom šunkom, vrhnje će nam razblažiti težinu  hrane pojedene ovih dana. Dakle, treba samo skuhati krumpir.

 

 

25. ožujka 2010. godine

Ovu salatu oduvijek volim.Majonezu smo nekad pravili sami. Dugo su se miješali žumanjci pa se u to dodavala kap po kap ulja. Čini mi se i limun. Kasnije je sve bilo lakše. Kupiš majonezu, poslije čak i smrznuto povrće za nju, pa je sav tvoj doprinos  to izmiješati.
Ali, nije to baš tako. Iako svi znamo što je francuska salata,iako je svi pravimo, ja moram reći,iako znam da to nije ni lijepo, ni korektno, ni pristojno, ali...meni je moja salata, ne malo, nego daleko  najukusnija.
Do „ recepta“ sam došla slučajno u vrijeme mog preteškog i prestrašnog siromaštva.
„Falilo“ je svega. Za početak: majoneza. Bila mi je preskupa. Skupo mi je bilo i gotovo, sjeckano, kupljeno povrće. Samo sam kiselih krastavaca imala u izobilju. Prethodne godine dobro rodili, a ja spremila svaki koji je ugledao svjetlo dana. Reko', nek makar krastavaca imamo.
Bližio se Uskrs. Skuhala sam krumpir, mrkvu, jaja i kupila majoneze u vrećicama ( tegla je tada bila prevelika investicija ). Grašak sam i tada i uvijek kupovala u konzervi. Taj je puno bolji od srznutog. Jer , u onoj tekućini sa kojom ga konzerviraju, dobije jedan fini okus, dobru boju, a i blanširan je taman koliko treba za francusku. A smrznuti, ako ga samo odmrznete, ostaje prijesan. A ako ga nakon odmrzavanja još i skuhate, taj više sam na sebe ne liči.
 - Napravi, mama, puno francuske, govorila su djeca.
- Dobro, napravit ću!, obećala sam im nesigurno gledajući u ono malo kupljene majoneze koja, kud sam je imala tako malo,  tu je još uvijek ostalo i malo u vrećici, iako sam joj ja nastojala i dušu iscijediti.
Stavila sam koliko sam imala. A onda, kao u pravu salatu, dodala još ulja i one kiseline iz krastavaca ( danas uvijek  kupim jednu litrenu teglu kupovnih krastavaca i sa tom kiselinom začinim salatu jer je ta mješavina kiseline ukusnija od one iz moje zimnice.)Tako sam nadomjestila manjak majoneze.
Rezultat je bio fantastičan. S A D     J E   T O   T E K   P O S T A L A     P R A V A   S A L A T A. Siromaštvo je, hvala dragom Bogu, prošlo, ali ja ga i dan danas „dodajem“ na prednji način u francusku salatu.