17.rujna 2011. godine

Bazlamača  sa tikvicama

Ovih nekoliko okrajaka što mi je sačuvala ova moja žuta „prijateljica“ je sve što sam zatekla kad sam se vratila iz bašče. A samo prije sat vremena izvadila sam je iz rerna, prekrila čistom kuhinjskom krpom i ostavila da se ohladi do poslijepodnevne, zajedničke kave.
– Tad ću je i izrezati, mislila sam. Da je sada ovako vruću ne mrvim.
Ali, nije trebalo.
I našli su je.  Po mirisu. I izrezali. I gotovo pojeli, pa ta „sirota“ ( bazlamača) nije dočekala ni podnevnu, a kamoli popodnevnu kavu.
Meni bilo drago što im je tako prijala, pa pravila ovu bazlamaču od tikvica i narednih tri dana; sve dok se svi nismo izdovoljili . Recept sam dobila od nećakinje, a ona ga navodno našla na internetu.
No, sve se svodi  NA GUŠĆU SMJESU ZA PALAČINKE U KOJU, osim uobičajenih sastojaka,TREBA STAVITI PRAŠAK ZA PECIVO (da se malo nadigne i bude mekša), POLA KILOGRAMA SVJEŽEG SIRA I   IZRIBANE, USOLJENE, A POTOM I OCIJEĐENE  TIKVICE.
Brzo za napraviti. Fino za pojesti. Zgodno za nekome ponijeti. Još zgodnije za nekoga dočekati.
Sam sir bi bio prežestok. Ribane tikvice to tako lijepo razblaže. Osvježe.
Eto, probajte jedne planirane palačinke pretvoriti u bazlamaču od tikvica .  

 

 

 

 

 

 

 

15. ožujka 2010. godine

Tri   lica   čvarka

Eto tako! Tjedan može početi. Kutija za kolače je puna, pa... tko god otkuda dojuri, ima za prvu ruku nešto za pojesti.

 

 

 

Sa zadnjim danima zime i valjda posljednjim snijegom, potrošila sam i zadnje  čvarke od  ovog kolinja.
Na selu su uvijek bile velike družine. Radili su se veliki i teški poslovi sa puno ljudi. Grad je bio daleko i sve je u njemu bilo skupo. Za paštetu nismo ni čuli. A i da smo čuli?! Koliko  bi pašteta trebalo kupiti za samo jednog čovjeka koji cijeli dan kupi sijeno? Ili ore ?!
No, selo je imalo čvarak. A seoske žene su tako znale od njega napraviti ukusna čuda. Dok su svježi, jedeš ih lijepo onako hrskave, kao da jedeš čips. Kad omekane, samelješ ih na, što bi se po naški reklo“ flajš mašinu“, i eto ti , brate , paštete. S takvom paštetom možeš kopati od svitanja do ručka. Ili, napraviš od njih pogačice, pa u njima samo osjetiš pod zubima kako krckaju sitni komadići čvarka. Čips, pašteta, sjemenke. A  sve zapravo čvarak.

  

23. siječnja 2010. 

 

Onaj   drugi   kruh 

Vi sigurno mislite da ja od početka siječnja i pečenih jabuka ništa i ne kuham.
Ma nije tako. I kuham i jedem. Više nego što bi trebalo. Napripremalo se za protekle blagdane puno, puno više od onoga što se za blagdane moglo pojesti.
Pa onda kao, jedi i jedi jer je grijeh baciti. Izgleda da je bio grijeh onoliko napripremati. A drugima ne podijeliti.
Što mi je? Pitat ćete.
Haiti.
Boga se bojim. I takvih stradanja. Kao da mi je svaki slijedeći dan iza rata molitva bila kraća. Zaboravlja se zlo.  To je dobro. Ali, u zaboravu niče novi grijeh. To nije dobro.

 

 

 

Oprosti mi, Bože, za svaku bačenu šnitu kruha. Da sam je barem pticama iznijela. I one su Božja stvorenja.
Svaki dan se molim za ljude na Haitiju. Sad su mi molitve duge. Obroci kraći. I jednostavniji. Ostatke kruha režem na kockice, pa osušim. Za ampren juhu; za faširke; za punjena jaja.
Bolje nego baciti. Ali, zašto kupovati više nego što treba?
Ako se ima novaca za dva kruha, treba kupiti jedan. A onih drugih šest kuna  treba dati onom tko nema. Neka si kupi svoj kruh; topao i cijeli; da ga pojede kod svoje kuće. I dostojanstveno. Da ne mora tražiti kruh po kontejnerima.
Možemo mi reći da prosjaci nisu prosjaci i da je to sve organizirani biznis. Ta prolazi samo na zemlji. Bog je ne priznaje.
Ili sa novcem za onaj drugi kruh treba nazvati broj za pomoć Haitiju.

 

 

5.koloza, 2009.

 

Kruh   sa   77   kora 

 

Nekada  nije bilo ovoliko pekara ni ovoliko vrsta kruhova. Bio bijeli, polubijeli, crni i gotovo. A mi na selu imali još jednu vrstu: stari. Jer tko bi  mogao svaki dan ići u grad po svježi kruh. Moji svi jako voljeli koru. A  ja jako voljela njih. Pa smislila kruh koji ima puno kora; da ima dovoljno kore za sve njih.
Evo ga na slici. Neposredno pred pečenje, uzela sam veliki nož i  paralelnim kosim  linijama  zarezala tijesto  najprije  na jednu stranu, a onda isto tako na drugu: kao kare, pa  se taj kruh sastoji od puno kruščića od kojih svaki ima svoje četiri kore. A u kruhu  sjemenki  svake vrste. Jedan voli sezam, drugi voli suncokret, treći kim, a ja volim maka i svega toga ima u tom našem kruhu. Tepsiju sam namazala bučinim uljem. I eto, kore od kruha koliko voliš.