07.01.2011.

Plaćanje trošarina na kotao i proizvedeni alkohol

 

Mjesec siječanj je vrijeme kad nastaje obaveza podnošenja godišnjeg izvješća o proizvedenoj količini alkohola i obračuna trošarina na tu količinu i trošarine za kotao. Rok za podnošenje godišnjeg izvješća je 31.01.2011. za prošlogodišnju proizvodnju, a rok uplate obračunate trošarine je 20.01.2011.
Ja sam ove godine ispekao 55 litara rakije od 16 gradi što preračunato iznosi da sam proizveo 22 litre čistog alkohola i po tome sam u obavezi bio platiti trošarinu od 106,00 kn.
Trošarina po litri čistog alkohola (100%) iznosi 53,00 kn pa kako sam ja prešao neoporezivu količinu od 20 litara po domaćinstvu, morao sam za razliku platiti trošarinu.
Formula za izračun količine čistog alkohola iz proizvedenog alkohola za upotrebu glasi:
Čisti alkohol (l) = količina ispečene rakije x jačina rakije % (gradix2,5) : 100
Moj primjer:
Ispekao sam 55 litara rakije od 16 gradi i iz tih podataka sam, po gore navedenoj formuli, izračunao da sam proizveo 22 litre čistig alkohola.
Č.a = 55x 40 % (16x2,5) /100=2200/100=22 litre
Uplatu sam radio na dvije posebne uplatnice, koje se razlikuju samo u opisu plaćanja, jer je jedna na godišnji paušal za kotao, a druga za trošarinu na više proizvedenog alkohola od neoporezive količine.

Mali proizvođači nemaju trošarinski broj.

Podaci za uplatu:
Primatelj.................Državni proračun RH
Model...................... 68
Ž.r. .............................1001005-1863000160
Poz.na broj............... 1066-OIB vlasnika
Opis plać. ................  godišnji paušal za kotao
Opis plaćanja............ Trošarina na količinu preko 20 l č.a.

 

Moj obrazac prijave:

Obrazac prijave nakon popunjavanja treba isprintati, potpisati na dva označena mjesta i poslati ga u carinarnicu kojoj obveznik pripada. Ujedno treba poslati i potvrde o uplati pripadajaćih trošarina.

Moj obrazac za primjer popunjavanja:

prijava trosarine 2010 (1) 

 

Eh ta Europska Unija

Na prošlim parlamentarnim izborima pojavila se jedna mala politička stranka koja je svoju kampanju temeljila na prokazivanju domaćih političkih elita, koje su se na poziv Europske Unije ponašale poput tetrijeba za vrijeme parenja i žmireći, ne hajući za sve opasnosti koje prijete, vukle Hrvatsku u potpunu neizvjesnost.
Naši političari, ondašnji, ali i ovdašnji,  odnarođeni i umišljeni, uopće ne drže do vrednota koje njihovom puku život znače. Oni bahato odlučuju u njihovo ime, a da ih za ništa ne pitaju i da ih uopće nije briga šta će taj njihov narod reći na to užasno sakaćenje njihove tradicije, običaja i svega onoga što je njima svetinja.

 

Sir i vrhnje

Kada je ta mala stranka u svom programu upotrijebila sir i vrhnje kao svoje simbole otpora protiv ukidanja tradicije i autohtonosti, kao simbol borbe protiv genetskog inženjeringa i profiterstva prehrambenih korporacija, onda smo im se svi smijali, a kasnije, čini mi se, zaradili su i kaznenu prijavu, tek da se vidi tko je tko, tko što smije, a tko ne smije.
Oni iz velikih stranaka su cinično uvjeravali narod da su to lakrdijaši i da ne dolazi u obzir, da bi se moglo dogoditi  to s čime ovi plaše narod i da se ništa neće mjenjati, da će kumice slobodno prodavati svoj sir i vrnje na našim tržnicama, da svinjska kolinja nisu upitna i da s pečenjem rakije neće biti nikad problema.

Trošarine prvi znak

Ni tri godine nisu prošle, a već je izašlo na vidjelo tko je bio u pravu, tko je govorio istinu, a tko je lagao i obmanjivao narod. Početak 2010. godine prvi udarac,  sigurno ne i posljednji. Na snagu je stupio zakon o trošarinama koji sam po sebi i ne bi bio tako loš, kad on ne bi bio samo uvod u nešto što nas čeka, s čime ćemo se teško pomiriti.  Ja nisam protiv uvođenja reda na tržište i borbe protiv sive ekonomije, ali sam protiv potpunog brisanja kulturoloških i običajnih značajki  vlastitog naroda. Ovaj zakon ide u tom pravcu i to mu je glavna zamjerka.

 

 

 

Odredbe ovog zakona su takve, da teže tome, kako bi  što više zakomplicirale život malih prozvođača pa  da zbog toga oni izgube volju za proizvodnjom i onih mizernih količina za vlastitu uporabu. Rezultat toga bi bio da se rakija ne peče ni za svoje potrebe, nego da se alkoholna pića kupuju u trgovinama, što u konačnici i je interes države, velikih proizvođača i uvoznika alkoholnih pića.

 

I što sad?

Možda se sve to i ne može izbjeći, možda je to nekakav nezaustavljivi povjesni kotač koji se vrti prema naprijed, ali ne znamo na što će naići, na provaliju, glib, ili se razbiti o kakvu tvrdu stijenu....
A što se tiče zakona, oni se moraju provoditi jer su ih donijeli oni koje smo mi birali pa ako smo im onda vjerovali, zašto im sada ne bi vjerovali. Uostalom poslovica kaže da narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje pa tako i zakone.
Svima onima koji budu imali snage i volje nastaviti dalje s pečenjem rakije, pokušat ću malo pomoći u savladavanju prepreka koje im je zakonodavac postavio, možda se i naviknu na sve to.

  

 Mi ljudi smo takvi. Ovaj dio ću po potrebi dopunjavati i mjenjati ukoliko dođem do saznanja koja bi bila interesantna za ovu temu. Svakako ću još konsultirati Carinsku upravu pa i neke proizvođače, a sve u cilju bolje informiranosti onih kojima to bude trebalo.

Tumačenje važećeg zakona i pravilnika o trošarinama na rakiju

 

Trošarine

 

1.   Osnovica za obračun trošarina na rakiju je hektolitar čistog alkohola izraženog u volumnim postocima mjerenim na 20˙C. Prevedeno na naš razumljivi jezik to bi značilo da jedna litra rakije nije jedna litra čistog alkohola, jer u litri rakije dio je vode, a dio čistog alkohola. Trošarina za hektolitar čistog alkohola iznosi 5.300,00 kn, odnosno za litru čistog alkohola iznosi 53,00 kn.
2.   Iznos trošarine za jednu litru rakije koja ima 17 gradi iznosi izračunato po formuli  X=53,00x(17gradi x2.5% )/100= 22,52 kn    
3.   Promjenjiva veličina u ovoj formuli su gradi, to jest jakost rakije, a oni se množe sa 2,5 jer je jedan grad 2,5 %, a trošarina je na bazi postotnog udjela čistog alkohola pa se gradi moraju pretvoriti u postotke.