16. prosinca 2009. godine
M O J E B O Ž I Ć N O S U Đ E
Pada snijeg po ovoj osiromašenoj zemlji. 'Al, ne padaju granate kao
`91. Pljušte otkazi. Al´ ne pucaju snajperi i ne tjeraju nas u logore.
Ne gore kuće .
Glavu gore! Božić nam ide. Kuhat ćemo i peći koliko imamo. I što imamo.
Samo se ne stidite ako nemate puno. Nitko nema. Neka se stide oni koji
su imali više no što se može zaraditi poštenim radom. Pa sad mi ostali
nemamo ni ono što smo zaradili poštenim radom.
Već tjedan dana listam recepte. Onda sam se s veseljem gotovo cijela
zavukla u donji kut moje viseće kuhinje i vadila, vadila, vadila, sve
moje Božićne tacne, kutije za kolače, zdjelice. Vidite i sami; nije to
nešto posebno. Nema kristala. Ali, veselje mi je kristalno. To je moje.
Opet imam svoje Božićno suđe.

Pola
od toga sam dobila baš na poklon ( ove novije kutije za kolače ); nešto
sam dobila jer bi oni koji su mi dali to ionako bacili i jer im je
staromodno ( ovi „avsaci“ za torte). A ja sam sama kupila za samo 10,00
kn (na tržnici) ovu veliku, veselu, zelenu, plastičnu , ovalnu tacu.
Jako je volim jer je tako šarena i vesela. Na obodu ima reljefno
izbočene snjegoviće i kuglice , nacrtane borove grančice. Na njoj se
tako lijepo slažu kolači.
Jeste li Vi već izvukli Božićno suđe ? Imate li ga? Ma naravno da ga
imate. Ovakvo kao moje može imati svatko. Samo se zagledajte u ono
obično, svakodnevno, odvojite komade koji su Vam ljepši, koji su po
nečemu posebni, malo drugačiji, pa neka to bude Vaše Božićno suđe.
Možete si za 10,00 kn kupiti jednu ovakvu veselu tacu kakvu sam kupila
ja sebi. Ako i to ne možete, (prošla sam te dane i osjetila to na
svojoj koži ) nema veze. Ni siromaštvo ne traje vječno.
A kad Božić prođe, onda to suđe pažljivo spremite u neki kut svoje
kuhinje i ne koristite ga do idućeg Božića. Tako ćete ga se poželjeti,
ono će dobiti na važnosti, a Vi ćete mu se svakog slijedećeg Božića
silno obradovati kada ga izvadite. I Vi ćete dobiti na važnosti jer
imate svoje navike, svoju malu imovinu, svoju uspomenu, svoj običaj,
svoje Božićno suđe.
Tako se pravi veselje. Sebi, svojima, u svojoj kući.Tko god pobijedi na
predsjedničkim izborima,neće u našu kuću unositi veselje. Možda ga u
toj trci nema čak ni za sebe. Stoga, uz Božju pomoć i malu Božićnu
vilu Vaniliju, koju sam u prošloj priči izmislila za nas odrasle, sami
ćemo stvoriti veselje u svojoj kući.
18. listopada 2009. godine
A K O U K U H I N J I N E M A T E „ Š P A H T L
U“,
nabavite je najkasnije do pečenja Božićnih kolačića. One srednje
veličine (, a takve su najbolje, da širina metalne strugalice bude
cca 8 cm), koštaju nekih 10,00 kn, a u kuhinji je nezamjenjiva za
sve poslove sa tijestom.Kad se tijesto zalijepi za dasku, upravo se
„špahtlom“ najbolje postruže sa daske i premjesti na sredinu , u hrpu
koju mijesite.
„Špahtla“ iako bi sada trebala biti manja , nezamjenjiva je za vađenje
kolačića ili kiflica iz još vruće tepsije. Ona se tako spretno i
lagano podvuče pod vruće kolačiće tako da niti jednog ne potrga.