Švargl s češnjakom i jabučnim octom
Ovogodišnji švargl je stigao na moj stol i nakon prerezivanja, pogledao sam presjek, pomirisao ga i krenuo sa serviranjem. Sve karakteristike iz ovog pregleda su bile na najvišem nivou i zbog toga sam jako sretan pa s nestrpljenjem krenuh na ispitivanje okusa. Odlučio sam ga po prvi puta isprobati uz dodatak češnjaka i jabučnog octa.
Zamišljeno i isprobano. Bilo je odlično.

Ova kombinacija možda ne bi svakome odgovarala, ali bi se svi morali malo prisiliti i steći tu naviku, jer osim što je po mom mišljenju vrlo ukusno, ovi dodaci umanjuju one negativne osobine švargla (masnoće, pikantnost, slanost) pa i za ovakav obrok možemo reći da je sa zdravstvenog aspekta makar neutralan, ako ne već i jako zdrav.
I češnjak i jabučni ocat spadaju, u možda najzdravije namirnice koje se koriste u kuhinji pa ih treba maksimalno kombinirati u spravljanju pojedinih obroka.

Masna i slana hrana nepovoljno utječu na tlak i svi mi to znamo, ali neke slane i masne stvari su toliko dobre, kao i moj švargl, da im jednostavno ne možemo odoliti. Ja se u takvim situacijama ne odlučujem za apstinenciju od ovakve hrane već provodim postupak „kontrolirane štete“. Češnjak je za to od neprocjenjive vrijednosti, jer je dokazan kao najbolji prirodni antihipertenziv. Jabučni ocat je poznat po svojem djelotvornom učinku na smanjenje tjelesne težine, a nakon švargla o tom problemu također treba razmišljati. I zato jedite švarg, ne previše, ali ga slobodno jedite, po mogućnosti domaći kao ovaj moj, i dodajte ove preporučene dodatke pa će sve biti u redu.
Počelo se narezivati
Još pred Božić sam
narezao
mesne kobasice, one koje su bile spremljene u crijeva 32-36 mm, a ovih
dana načete su i kulenove seke, sušeni vrat i slanina ili kako ju od
milja zovemo „špekić“. Nije da se hvalim, ali sve je odlično, kažu to i
drugi, mada te ocjene i ne moraju uvjek biti mjerilo, jer... ima tu i
kurtoazije, želje za nezamjeranjem i koječeg drugog što je od kulturnog
gosta za očekivati. Ali ako sam ja zadovoljan, onda je to sigurno
dobro, jer ja sam iskreno i bez zadrške izuzetno samokritičan i bez
ustezanja priznam ako sam pogriješio, a ovaj puta nisam.

Mesoreznica u punom pogonu
Lani sam od tasta i punice
dobio za rođendan mesoreznicu. Bio sam jako sretan jer sam to doživio
kao poseban znak pažnje, ali ujedno i priznanje za ono što radim i u
čemu uživam. Sve na nju režem, od kulena i kulenove seke, preko suhog
vrata i kobasica pa čak i slaninu.

Kod
rezanja valjkstih proizvoda kao što su razne rolanke, kobasice i
kulenove seke, nema nikakvih posebnosti, ali kod slanine je potrebno
napraviti određene predradnje. Bitno je slaninu prethodno narezati na
„štange“, zatim ih isprerezivati na dužinu od nekih 10-15 cm, iza toga
skinuti kožu i tada ih po 2-3 poslagati na klizač mesoreznice i lagano
narezivati na želejnu debljinu.



Kako mi to trošimo
Kad se skrate dani, a produže noći, kada se ima više vremena nego
posla, počinje vrijeme druženja. Zovemo rođake i prijatelje da se uz
kušanje ovog što smo napravili, malo ispričamo, odkartamo koju partiju
bele, popijemo koju čašu vina i zadovljniji svi skupa odemo na spavanje.
Malo oni kod nas, malo mi kod njih i tako do proljeća, a onda opet po
starom do slijedeće zime.
Na našem stolu, kad je riječ o služenju
samo tih proizvoda, kao hladni obrok, neizostavna su još kuhana jaja,
posni svježi sir s vrhnjem ili tekućim jogurtom, polutvrdi domaći sir i
ajvar blagi. Ovakvom ponudom su moguće najrazličitije kombinacije, a sve
prema osobnim afinitetima svakog gosta ponaosob.
Kao aperitiv
pijuckamo domaću šljivovu rakiju oko 17 gradi, starosti 2-3 godine, a
tijekom jela nađe se malo crnog vina i na kraju se završava s
graševinom. Narezano i posluženo se ne miče sa stola, već se samo malo
pomakne ako već smeta, tako da se cijelo veče pomalo jeducka i pijucka, a
ako nečeg usfali, toga dorežemo ili dotočimo i tako do „fajrunta“.