23 . prosinca 2009. godine
"Mozart kugle"
Važna obavijest za sve mlade domaćice početnice: n e m a n e u s p j e l i h k o l a č a !
Na početku pečenja izdvojite jednu plastičnu zdjelu, pa u nju odlažite sve što baš nije dobro ispalo: nesuđene breskvice, polomljene kore, neravni ili pretanki biskvit. Kad su svi planirani kolači gotovi, na mašinicu za orahe valja samljeti to što ste „ prikupili“ u zdjelu. Ako ste nešto putem filovali, npr. oblatne, ukradite od sličnih filova žlicu dvije; tamo neće nedostajati, a tu će Vam dobro doći. Dok je mašinica još u radnom položaju sameljite smokava ( što više, to bolje, one nikad ništa ne pokvare, nego samo poprave), sameljite oraha ili lješnjaka uz istu napomenu kao uz smokve; potom u smjesu naribati limunove korice, pa sve to zamijesite sa ostacima filova, dodajte ruma, koju žlicu marmelade od šipka ili kajsija (te su najfinije za to) masu dobro zamijesiti da se izjednači njen sadržaj, a onda od nje praviti male kuglice. Možete ih uvaljati u kristal šećer, pa u njih ubosti dva zimzelena listića, što je posebno dekorativno, ili ih uvaljati u šećerne mrvice i servirati u papirnate „plisirke“ da budu otmjenije. I evo, to su moje Mozart kugle. One se uvijek prve pojedu i nikad ih dosta.
E tako, „ tvrdi kolači“ su gotovi . Od mekanih sam već ispekla dva rolata pa ću pokušati napraviti tzv. panj tortu.
22. prosinca 2009. godine
A tako su željele postati breskvice
Ove su bucmaste čupavice u životu silno željele biti breskvice sa licem malinovog ekstrakta uvaljanog u kristal šećer. Ali, kako se ni ljudima ne ispune sve želje, tako je i sa kolačima. Za toliku ambiciju smjesa je trebala biti bolja. Odmah sam vidjela da se s toliko ulja u tijestu ne može postati breskvica. Na moju sramotu, nisam im mogla pomoći. Pa sam ih samo umakala u ostatak fila za oblatne, ( baš mi nekako on bio pri ruci ) i poslije uvaljala u kokosovo brašno. Ipak će „ doći na cijenu“ tek tamo iza Božića, kad više ne bude finijih kolača.
I hladnjača noge čuva
Da, pravilan odabir jela je zaista najvažniji posao kod pripreme slavlja. No, odmah , baš odmah iza toga je p r a v i l a n r a s p o r e d p o s l o v a . Ovdje posebno vrijedi ona narodna: „ Što možeš danas , ne ostavljaj za sutra.“ Ova nikome nije na odmet. Stariji su vještiji, ali i bolesniji. Što bi i htjeli, ne daju noge . Otečene su. A oni mlađi , zdravi, mogu stajati tri dana na nogama, al' su nevješte ruke , spori su, pa ni jedni ni drugi ne trebaju ostavljati za zadnji čas poslove koji se mogu napraviti dan ili čak nekoliko dana ranije.
Imam nekoliko recepata za kolače koji goste čekaju u hladnjači. Stoga ih možete napraviti i nekoliko dana ranije . Vaše noge će Vam zbog toga biti silno zahvalne.Evo nekih :
Kuhani griz u pitu od sira
Sjećate li se bajke o Pepeljugi. Uz malo čarolije obična djevojka iz pepela postala prekrasna princeza.
Tako će biti i sa najobičnijom pitom od sira ako u nju dodate kuhani griz. Bit će lijepa i ukusna kao krempita. Samo što će Vaša čarolija nestati puno prije ponoći jer će se pojesti.
1. Najprije skuhati pšenični griz (klasično, kako to inače radite ), od jedno litru mljijeka i ostaviti ga da se ohladi.
2. Napraviti tijesto za pitu kako to inače radite i ostaviti ga „da se odmori“. Ja sam najsigurnija u ovaj recept: 70 dkg brašna, 30 dkg šećera, 2 praška za pecivo, 4 žumanjka, 1,5 margarina , 4 žlice vrhnja.
Na dasku se stavlja brašno, šećer, prašak za pecivo. To se pomiješa, potom na to nareže margarin u listove, pa se među prstime umijesi sa brašnom i ostalim; nakon toga se dodaju žumanjci i vrhnje ( ne stavljati više jer tijesto bude premokro; ja isprobala). Neka se ne ljute iskusne domaćice koje su već ispekle stotine svojih pita. Recept i postupak sam napisala za one potpuno mlade.
3. Najprije, dok su mješalice od miksera čiste kako moraju biti za bjeljanjke, izmiksajte u čvrst snijeg ona 4 bjeljanjka koja su Vam ostala od tijesta. U drugu zdjelu staviti sira ( koliko imate i koliko fila volite ), šećera po ukusu, limunove korice, ja stavim i sok od limuna jer volim taj okus, 2 cijela jaja, kuhani i ohlađeni griz. To se sve izmiksa, a onda u to kuhačom lagano umiješa snijeg od ona 4 bjeljanjka.
I onda, opet samo za one mlade pekačice, tijesto podijeliti u dva dijela, razvaljati svaki dio na veličinu tepsije ( neće smetati ni ako je tijesto deblje jer je jako fino, a mnogi, pogotovo muškarci, baš vole više tijesta pa uvijek traže okrajke). Na namašćeno i pobrašnjeno dno tepsije staviti prvu koru, potom taj raskošni fil, onda drugu koru i staviti peći kao svaku klasičnu pitu. Kad se ohladi izrezati na kocke koje će takođe biti raskošne i stvarno nalik na krempitu , i to onu slastičarsku.
Ovakva pita od sira je meni draža i finija od krempite.Taj fil je visok, ukusan, osjeti se sir, ali onako u pozadini, godi okus limuna.
Kada smo nekih davnih osamdesetih pokrivali kuću, ovakvu mi je pitu prinijela u „pomoć“ jedna moja suseljanka. Bio je to tako lijep znak da se i oni vesele našem krovu. Krov kasnije izgorio, a ostala lijepa uspomena na još ljepšu gestu. I recept.
Kakao kocke
One se peku kad u kući gotovo ničega nema, osim onih osnovnih namirnica. Njih peku djevojčice, na početku svoje kulinarske karijere i već starije gospođe koje imaju veliku zbirku recepata , ali im se više ne vadi ni vaga ni mikser.A nedjelja je, ipak bi nešto trebalo. Usprkos prednjem , to je divan , svjež i ukusan kolač, pa ako ga do sada niste jeli ili pekli, moja preporuka:
U veću zdjelu staviti: 3 čvrsta jogurta, 3 jogurtove čaše oštrog brašna, 3 jogurtove čaše šećera, pola jogurtove čaše ulja, 3 velike žlice kakao praha (može i kraš ekspres) i jednu veliku žlicu sode bikarbone.
To sve izmiješati kuhačom, toplo premazati marmeladom od marelice (ako je tvrda prokuhati je sa posve malo vode , samo da se da razmazati po kolaču), a potom čokoladnom glazurom( 7 žlica vode prokuhati sa 7 dkg šećera i 2oo gr kuhinjske čokolade. Stalno miješati da čokolada ne zagori.Skinuti sa peći, u vruće umiješati 7 dkg margarina i jedno cijelo izmiksano jaje ;miješati brzo da se jaje bez grudica umuti u tu vruću glazuru.) Glazuru staviti na kolač i ohlađen rezati.