2.travnja 2010. godine
Pita mađarica koja se filuje toplim filom
Do sada sam sakupila, pa i isprobala makar
deset recepata za pitu mađaricu. Ovaj mi je po svemu i daleko, daleko
najbolji, najbrži i najpraktičniji. Margarin se stavlja u vruće kuhani
fil, a onda taj fil odmah na kore i za sat vremena možeš rezati,
služiti, jesti.
Za kore: 60 dkg brašna ( pola glatkog, pola oštrog ) 20 dkg šećera, 5
dkg masti ( to je jedna velika žlica), 2 jaja, 1 cijelo kiselo vrhnje,
prašak za pecivo i jedan vanil šećer.
Za one mlađe: na dasku za miješenje najprije staviti ove suhe sastojke (
brašno, šećer, prašak, vanil šećer) , pa prvo to izmiješati. Dodati
mast, pa nju isto umiješati u te suhe sastojke, onako da se što
ravnomjernije rasporedi; zapravo, od nje nastaju kao grudice sa brašnom,
ali neka su što sitnije i neka ih je što više, pa će biti bolje
raspoređena. I onda dodati ostalo, zamijesiti, podijeliti u pet
dijelova, razvaljati kore (ma to ide kao ludo uz prednje sastojke). Ako
je kora malo veća od tepsije, a uvijek bude , onda se nožem odreže onaj
višak.
Fil: 1 litra mlijeka, 30 dkg šećera, 8 žlica oštrog brašna, 10 dkg kakao praha, 5 dkg kuhinjske čokolade, margarin.
Šećer i brašno staviti u posudu u kojoj će se kuhati fil. Na to
staviti mlijeko, promiješati, pa onda staviti na laganu vatru i
miješati. Kada se ugrije, dodati kakao razmućen u malo hladnog mijeka,
da ne budu grudice i kuhinjsku čokoladu pa i dalje miješati. Kada se to
zgusne kao npr. puding, skinuti sa vatre i dodati u to tako vruće,
margarin narezan na listiće i opet pomiješati dok se taj margarin ne
izjednači sa masom, a onda sa tim vrućim filom filati kore i odozgora
staviti
Glazuru od čokolade: 7 žlica vode, dvije žlice šećera, 10 dkg kuhinjske
čokolade kuhati (ne treba na pari). Međutim , mora se miješati da ne
zagori. Kad se već malo zgusne i kad ispari onih sedam žlica vode, skine
se sa peći, stavi u to vrelo 7 dkg margarina, a onda u to umiješa
jedno cijelo izmiksano jaje koje dodatno zgusne tu glazuru, pa možete
njome gospodariti tako da je žlicom razmažete do samog kraja kore, a da
pri tome ne curi dalje.
1. siječnja 2010.
Ladica kocke s bananama
Božić prošao, kolači se pojeli; najprije oni najmekši i najfiniji, onda
oblatne i na kraju „mozart“ kugle. Na kraju ostali samo oni tvrdi u koje
više nitko ni ne gleda, a kamoli da bi ih jeo.
Za Novu je godinu trebalo nešto svježe, voćno, snježno, lagano.
Bananski kolač. Njega ću napraviti. Brzo smislila, još brže učinila.
No, u toj brzini i samouvjerenosti, pa još u želji da bude veći i bolji
nego inače (jer ipak, bit će novogodišnji), udvostručila sam sve
sastojke, a onda sve to stavila u krivu tepsiju.
Biskvit ispao previsok.

A
dobro! Što je , tu je ! Uzmem nož, lijepo ga prepolovim po širini,
namažem fil, posložim banane, poklopim sa preostalim tijestom, a onda
sve to ispočetka, samo sa šlagom na kraju.
Tako su moje bananske kocke imale dva fila i bile duplo ukusnije.
-Joj, pa to su ti neki novi, govorili su moji ukućani.
-To su „Ladica“ kocke, smislila sam tog trena.
Dakle, samo bez panike. Uvijek. U što bi mi bile godine kad bi me „dotukao“jedan pogrešno ispečen biskvit?!
26. prosinca 2009.
Začarani rolat
Nema kuće u kojoj se ne prave „mačje oči“(rolat sa
bananama). Krasan je to kolač: lagan za napraviti i za probaviti. Šest
žumanjaka izmiksati sa šest žlica šećera......znamo na pamet svi, a za
one mlade koji još ne znaju, piše u svim kuharicama.
No, na Božićni ručak ni on ne može doći kakav god. Treba se malo dotjerati, jer....Božić je.
Ja sam od mog rolata pri kraju odrezala ukoso jedan manji komad, potom
taj komad prerezala uzdužno po pola i filom, slijedeći dobivenu,
zalijepila na rolat kao dvije odrezane grane.(to se netko odavno toga
sjetio i svi smo to vidjeli po časopisima, pa mu čestitam na ideji bez
obzira tko to bio i gdje bio ).

Već
je izgledalo zanimljivo. Moj rolat kojeg odavno pečem napamet i bez
gledanja u recept, postao je srušeno deblo. Tako zgodno za ovo zimsko
vrijeme. Oblijepila sam ga filom, potom vilicom napravila koru, naribala
kuhinjske čokolade i deblo je dobilo gotovo pravu koru. No, tko zna
koliko u šumi stoji tako izvaljeno? Pa sam mu dodala gljive (u jednoj
od knjižara 14,00 kn par; nisu jestive, imaju žičani nastavak pa se lako
ubodu u kolač; uz čuvanje, imat ću ih do kraja života).
Kako sam koju od prednjih faza obavljala, tako sam se odmicala da vidim
kako izgleda i pri tome silno uživala, da ne kažem, igrala se. Uz malo
kokosova brašna oko gljivica dočarala sam nešto zaostalog snijega na
deblu. Na kraju sam dodala nekoliko šećernih kuglica srebrne boje.
Božić je.
Mačje oči nisu svojim očima vjerovale da su postale divna Božićna torta.
Djeci sam prvoj rezala na njihovom stolu, "servirajući" im uz nju jednu
laganu priču o šumi. Nosiće su oprezno priljubili uz kraj stola, a rukom
bojažljivo dodirivali gljive, pitajući da li su prave.
-Čarobne su, odgovorila sam ja.Tako su uz kolač dobili i jednu tajanstvenu uspomenu.
20. prosinca 2 009. godine
Prvi
fil : U posudu staviti 6 žlica obične hladne vode, 2 margarina ( zaista
toliko, ne smanjivati) i 20 dkg šećera.Uz lagano miješanje to
prokuhati tako da od prvog ključa bude 5 minuta.Potom skinuti sa peći i
u to umiješati 4 rebra velike kuhinjske čokolade. Ako je posuda od
ovog novijeg suđa, ono dulje drži toplinu, onda ostaviti i još 5
minuta izvan vatre, da se malo ohladi jer će se u protivnom izrađeni
žumanjci speći i nastat će samo grudice , a ne lijepi tekući fil. Na
žalost, isprobala sam tu verziju, zato sada Vas upozoravam.
Za
to vrijeme 4 žumanjka izmiksati sa 4 žlice šećera i to umiješati u
gornji fil. Najbolje je to raditi mikserom jer će on brzo i jednolično
to izmiješati. Nastaje jedan gusti karamelasti fil. Međutim, on je
ipak dovoljno rijedak da se „šeflom „ nanaša na list oblatne i onda
ravnom i širokom lopaticom za tortu razvući ga tako da zapuni udubine
na oblatni. Oblatne imaju pet listova, pa slijepite 3 lista i dva lista,
a između toga će doći drugi fil. Kako je taj fil ipak tekući, te
slijepljene cjeline treba l a g a n o pritisnuti nečim ; najbolje je
staviti prva tri lista ( jednu cjelinu ) u neku veliku tacu, ako malo
iscuri da Vam nešto ne zamaže. Onda preko ta tri filovana lista staviti
foliju, masni papir, ili, najbolje i najeftinije najlon u kojem su bile
oblatne rasporiti na užim krajevima pa ćete dobiti najlon dovoljne
širine da prekrije list. Ovo se radi da Vam se ta tri lista ne slijepe
sa druga dva. Na to, dakle druga dva, lista isto tako, pa pritisnite sa
nečim, najprije lakšim teretom, a potom težim da se sve dobro slijepi.
To je dobro ostaviti do sutradan. Onda se između tih cjelina stavi
Drugi fil : U 2 dcl vrelog mlijeka staviti 20 dkg šećera, 10 dkg
margarina i mljevenih oraha koliko primi. Ohladiti i sa tim filom
spojiti ona tri lista sa ona dva lista filovana prvim filom.
Onda to sve opet pritisnuti s tim što sad možete odmah sa težim teretom
jer ovaj fil ne curi. A nakon toga izrežite oblatne u široke trake (
ja uzmem širinu ona tri romba, kockice i to mi je najljepše), PA TE
TRAKE , vjerovali ili ne , LIJEPO U HLADNJAČU. Ovo stoga da ih možete
lagano i lijepo izrezati jer kad se trake zamrznu, možete ih rezati na
širinu od 2 milimetra. Naravno, ne treba tako usko, ali hoću reći da
onda to možete rezati lagano, po širini koju hoćete, bridovi svakog
kolača su oštri i nisu smrvljeni.
E, ovo je moja pamet. Još da Vam ispričam kako sam do nje došla. Onda
kad sam u prevrući prvi fil stavila izrađene žumanjke, oni se odmah
zgrudvali i ostao sami tekući margarin. Curilo to na sve strane. Reko,
probat ću staviti u hladnjaču, možda prestane curiti. Naravno da je i
prestalo, al' zamrzlo se samo ono što sam u nju i stavila : tekući
margarin, a što drugo. To sam si mogla i misliti. Ali, nada umire
zadnja. Uzela sam nož pa počela rezati kao da će se rezanjem
promijeniti sastav fila. Ono, naravno, opet samo margarin s jedinom
razlikom što je sada bio smrznut. E ali, ima i ona: „ Svako zlo za neko
dobro“, pa sam ja te tužne zgode, odnosno nezgode vidjela kako je dobro
oblatne prije rezanja zamrznuti , pa to sada redovno radim sa svim
oblatnama i salamama.
7.listopada 2009. godine
Kolač od starih peciva sa filom od jabuka
Vrijeme je jesenjih radova svake vrste pa sam se zato sjetila ovoga
kolača. Uz njega smo mnoge kukuruze pobrali, puno rakije ispekli i drva
iscijepali. Kako god se na takve poslove ne oblači „svetašnja“ roba,
tako se uz njih ne poslužuju ni sitni kolači. Njih ćemo peći za Božić i
natjecati se, u imenu Božjem , jedna sa drugom, čiji će biti sitniji. A
sada, za vrijeme ovih mnogobrojnih, teških i vanjskih poslova, treba
peći velike i site kolače.
Ovaj recept sam dobila od jedne stare gospođe koja je umrla još prije
dvadesetak godina. I evo, njen recept kojeg ja sada pronosim dalje
misleći na nju, nadživio ju je . Isprobajte ga. Napravi se na veliku
brzinu, kolač je izdatan , a vole ga i muškarci jer nije presladak.
Kupiti nekih desetak peciva pa ih ostaviti makar jedan dan da se
osuše ili zatražite pekara da vam proda jučerašnje. Ja ih često dobijem
u pekari bez naplate, pa sutradan odnesem dva tri kolača za uzvrat.Nije
da oni nemaju kolača, ali ih uvijek rado prime kao potvrdu da su se i
njihova stara peciva lijepo iskoristila. Na odlasku me uvijek isprate
sa ,“neka samo dođem kad god trebam“...
Peciva treba nožem za kruh razrezati po duljini.
U plastičnoj posudi izmiksati nekoliko jaja, dodati jedno pola litre
mlijeka i neke dvije žlice (velike) šećera. To izmiješati da se šećer
otopi.
Uljem ili margarinom namazati veću i dublju tepsiju. Potom donje
polovine peciva umakati u mlijeko sa jajima i redati na dno tepsije. (
ne smije se predugo namakati jer će Vam se pecivo raspadati, pogotovo
ako je bilo svježije). Kad se tako napravi ta , 'ajde da kažem , donja
kora, na nju se stavlja fil kao za pitu od jabuka, samo treba po
količini biti više jer su i Vaše „kore“ znatno veće. Pošećerite više no
obično jer je to praktički jedini šećer u cijelom kolaču, ako se izuzme
ono malo u tekućini za namakanje.Na taj fil se stavljaju gornje
polovine peciva isto onako umočene u mlijeko i jaja.Kad je gotova i
gornja“kora“, ako je preostalo one tekućine u koju ste namakali peciva,
treba je preliti preko svega pa neka se to još bolje natopi.(sada može
jer pecivo više nikuda ne prenašamo).Kolač ispeći, a kad gornja kora
porumeni, premazati je zašećerenim vrhnjem.Režite na veće kocke tako da
veličinom odgovaraju visini kolača.NITKO NEĆE REĆI DA NJEMU DATE MANJU: P
R O V J E R E N O.
Probala sam to raditi sa šnitama kruha, ali nije valjalo jer one nemaju
tu donju koru kao peciva, pa se sve prihvatilo za dno tepsije, a kolač
ostao bez donje kore. Probala sam kolač filovati filom od sira, ali nije
bilo dobro jer je bilo premalo fila za tolike kore.
Zato se držite recepta sa jabukama jer je tako odlično.
____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
Svi
smo se grohotom i godinama smijali onom vicu kada je mlada žena
otvorila Kuharicu, odabrala jelo, sve napravila kako je u Kuharici
pisalo i dočekala muža sa loncem hladne vode u kojoj su plivale
nasjeckane namirnice.
Nije naložila. ( jer to nije pisalo u Kuharici ).
To je vic.
Ali, puno toga ne piše u prekrasnim šarenim časopisima. Stoga, o tome
što ne piše u časopisima , a ne samo da je važno, već ponekad i
presudno, pisat ću ja. To su stvari koje sam čula od starijih od mene
(na vrijeme ), a i one stvari koje sam najprije oplakala pa sam ih onda
čula. E, kažu: „Što nisi pitala?“ Pa nisam pitala jer nisam ni znala da
ne znam, nisam ni znala što me čeka i što će mi se dogoditi , a kad se
dogodilo već se dogodilo i bilo je kasno.
U časopisima je to sve prekrasno. Prvo, ne vidi se kuhinja ni gomila
prljavog suđa koja prati kuhanje. Drugo, nejednaka je to borba, mislim s
tim časopisima. Npr. ispeku medenjake, „bace ih“ po prekrasno
izvezenom i uštirkanom stolnjaku, dodaju k tome ogromnu svilenu mašnu, o
Božiću anđela i dva tri „ pozlaćena „ oraha. I onda, naši medenjaci,
koji su možda i ukusniji, nikad ne izgledaju tako lijepo. A k tome im
svako poštovanje i samopoštovanje unušti svaki od ukućana koji ih uzme u
prolazu. Pa ih je sve manje , i manje, i manje , a nekad ne dočekaju ni
Sv.Nikolu, a kamoli Božića.
Ili, kad dođete kod poznanika na ručak. Pogotovo onih „friških“,koji
tek slažu sliku o sebi. Zaista sve ukusno, lijepo servirano, aranžirano.
Sve pet. No, domaćica na vaše divljenje i komplimente uzvrati kako njoj
to nije bilo ništa (čitaj: zna ona to i bolje), kako je to napravila na
brzinu, ono, za vrijeme reklama, između dva filma! Ma da! Mo''š mislit'
! Ne može se to tako. Ne možete ni Vi ( to znate). Ne mogu ni drugi: to
svjedočim ja na ovom mjestu sa svih svojih pedeset godina kojima
pribrajam i godine onih koji su svoja iskustva prenijeli meni. U svakoj
se kući gadno trči kad se pripremaju gosti. Što su veći gosti, veća i
nervoza.
Međutim, u toj „borbi“ oko velikih gostiju, ima stvari koje pomažu.
Svoje „džokere u rukavu „podijelit ću sa Vama. Nikad mi ne morate reći
hvala. Ionako to nisam izmislila ja. No, evo: u ime ovog našeg druženja
oko kuhinje, nemojte ni jednoj mladoj ženi reći kako Vi to sve, onako
u prolazu, kako to Vama nije ništa i kako je kod Vas to sve oduvijek
tako savršeno. Uplašit ćete je , iskompleksirati, odvratiti od
kuhinje....
Carevo oko
Dvadesetak do tridesetak osušenih smokava ( dobre su one pakirane u
kolut; velike su i pravilne) potopiti samo deset minuta u mlaku
vodu. Ni slučajno dulje jer će se raskašiti i onda ćete ih moći samo
baciti. Dakle, deset minuta. Potom ih izvaditi iz vode, malim nožem
(najlakše onim kojim gulimo krumpir) lagano razrezati svaku smokvu
tako da izgleda kao raširena školjka. Čak se ne mora niti do kraja
razrezati. Onda se u svaku tu polutku utisne polovina lijepe, velike
orahove jezgre. Potom se polutke priljube jedna uz drugu, tako da je
sada cijela orahova jezgra obavijena polutkama smokve. Ne plašite se
što se te polutke rastvaraju. Namočite ruke i mokrim ih rukama
pritisnite jednu uz drugu ( pa će i opet ostati još malo rastvorene),
ali će se potpuno priljubiti kada ih omotate vanjskim slojem: filom.
Fil: 12 žlica vode prokuhati sa 20 dkg šećera i u to dodati(,ali ne
prokuhati) 20 dkg mljevenih petit keksa, 20 dkg mljevenih oraha, 25 dkg
margarina, 10 dkg otopljene čokolade. To se sve rukama izmijesi da
postane jednolična masa, ostavi da se potpuno ohladi, a onda se tom
smjesom one smokve, tako da izgledaju kao npr. knedle sa šljivama. Onda
se uvaljaju u mljevene orahe, pažljivo slože jedna do druge u čistu
posudu i sve to u hladnjaču.Ako napravite deblju ovojnicu, trebat će
Vam manje smokava, a ako je pretanka, napravit ćete više „knedli“.
Treba nekako gledati da budu srednje, no ništa strašno ako prvi puta ne
uspijete.
Ovaj kolač je praktičan i zbog toga što se može vaditi onoliko koliko
Vam treba. Tako, ako Vam dođe netko samo na kavu, izvadite lijepo dvije
„knedle“ izrežete ih ( obavezno) još onako zamrznute na šest kriški (
kriške kao lubenice ), te poslužite. Lijepo je za vidjeti: kao kriška
nekog koštuničavog voća. Orah izgleda kao jezgra, smokva onaj dio uz
jezgru, a ovojnica od fila djeluje kao kora. Izuzetno je ukusan. Sve
namirnice dobro "pašu" jedna uz drugu, a smokva daje posebnu, voćnu
aromu.
&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&
Ja bih ovaj kolač najradije nazvala : Kristinino oko. Prvi put sam ga
jela na promociji knjige pjesama slijepe pjesnikinje Kristine.
Prekrasna mlada žena koja je „gledala“ očima svoje majke. I prekrasna
majka koja je svojoj kćeri "dala" svoje oči : da je vode po ulici, da
njima gleda divljenje sa kojim su njene stihove slušali gosti na
promociji zbirke pjesama. Prekrasna jedna majka koja je svojoj kćeri
za promociju napravila ovaj kolač i meni dala recept , a ja ga eto ,
sada dajem Vama.
Upravo sam od Nje čula : pravim ga kad imam vremena , volje i snage , a vadim ga kada mi treba.
Divan je njihov gradić. Radila sam u njemu više od deset godina i
pamtit ću ga samo po dobru. Promocije ( svega ) su uvijek bile
posjećene jer....svi su se radovali i bili ponosni zbog onoga što se
promovira i onoga koji promovira. Na njihovom groblju nije bilo malog
sprovoda. Svi su tugovali uz onoga koji je išao za lijesom. Uz mnogo
toga lijepog , „ponijela „ sam iz tog gradića i taj recept.
U hladnjači goste čeka i jedna torta . Zove se
Keti markiza
Materijal: gotove kore za tortu (pakovanje od tri komada u plastici; sa prvotnih 18,00 kn sada su
spale na 13,00 kn pa je to potpuno isplatno; ne bacajte plastiku
jer se torta u njoj i pravi i čuva )
8 jaja, 20 dkg šećera, 10 dkg rastopljene čokolade, 1 margarin
Postupak: 8 bjeljanjaka izmiksati sa 10 dkg šećera, a onda, odvojeno, 8 žumanjaka sa 10 dkg šećera
(dobro je ići tim redom jer se onda ne moraju skidati
i prati mješalice miksera; za bjeljanjak i one i posuda moraju biti i
čiste i suhe, što nije slučaj sa žumanjkom)
Potom staviti na paru najprije izrađene žumanjke; miješati na pari; čim
se to malo umlači, staviti čokoladu, malo ruma i na kraju u to
umiješati izmiksane bjeljanke. Na samom kraju, u to toplo, dodati
margarin. Ne brinite što je to sve tekuće, tako mora biti .
Onda se iz plastike izvade dvije kore. Na dnu ostane samo jedna kora;
nju treba poškropiti rumom ili nekim sokom ( mora se poškropiti jer su u
protivnom presuhe), a potom naliti trećinu fila. Na to tako tekuće se
stavi druga kora, opet poškropi, zalije drugom trećinom fila i potom
poklopi trećom poškropljenom korom. Fila se stavlja koliko stane u kalup
u kojem su bile kore, mada, može se uzeti i dublji kalup, tepsija,
ranljika...., sve tim prije što niti jedna od tih posuda nije servirna i
ne vidi se.
Tako napravljena torta se stavi u hladnjaču. Valjalo bi je prije
stavljanja ostaviti na sobnoj temperaturi jedno 15 min da kore upiju
filu. Ovako smrznutu tortu treba izvaditi iz hladnjače kada počne ručak,
da se odmrzne koliko treba dok dođe red za desert. Kod tog prvog
rezanja najbolje ju je cijelu izrezati, pa se kasnije samo vadi onoliko
krišaka koliko treba za tu priliku.
Baš ako su gosti posebni, a imate želju i vremena, izvađena kriška
torte (ne cijela torta) može se ukrasiti sa malo šlaga, malo preliva za
sladoled, no sve u malim količinama i samo ukrasa radi jer toj torti baš
ništa ne treba dodavati.

I ova se torta pravi kad imate vremena, a služi i jede kada Vam treba.
Tako ju je dobro imati u hladnjači, toliko dobro dođe kad netko „naleti“
nenajavljen, ili kad se najavi, ali prekasno, ili...kad se najavi na
vrijeme, ali nemate vremena baviti se kolačima ili od drugog posla već
ne možete stajati na nogama. Da, hladnjača zaista čuva noge i omogućava
poslove rasporediti onako kako to nama odgovara.
L i m u n k o c k e
U svakoj kuhinji ima raznih pomagala i aparata; u nekoj više, u nekoj
manje. Nije bitno koliko ih je , nego, koliko se poznajete. A kad
upoznate svaku svoju „ ranljiku „ , kad znate koja ima dobro dno ,a koja
izdajnički zagara, kad otkrijete što sve može svaki aparat i koliko je
„ vješto „ svako pomagalo i kad zaključite kome od njih „što leži“,
koji što može,na Vama je samo rasporediti posao : nešto Vi , nešto oni
i svašta se fino i ukusno napriprema. A kad gosti dođu, Oni ( pomagala
i aparati ) samo skromno šute i odmaraju, a Vama prepuste svu
kulinarsku slavu.
Dok Vaša peć osuši kore za donji kolač, možete mirno raditi neki drugi
posao, pa će se zapravo raditi dva posla: jedan Vi , jedan Vaša pećnica.
No , to je ujedno i kolač koji preporučam za goste koji su Vam jako
važni: npr, prvi dolazak Vaših budućih prijana u Vašu kuću. Ima li što
važnije ?! Bome nema; nek odmah vide u kakvu svojtu ulaze , kako se
kod Vas jede i pije ( , a ne kao kod Njih gdje ste bili prošle
nedjelje na onome što oni zovu ručkom ).Dakle,evo recepta:
- U zdjelu za miksanje staviti 4 bjeljanjka, 27 dkg šećera i 1
vrećivu vanil šećera.Nadam se da uz mikser imate i stalak , pa će se
gornja smjesa sama dobro izmiješati.Vi za to vrijeme uključite Vašu
pećnicu na 100 stupnjeva, osrednju tepsiju namažite margarinom, obložite
aluminijskom folijom i dok Vi to radite , gornja smjesa se već
sigurno dobro izmiješala. Staviti u nju još sok od pola limuna, kratko
izmiješati i uliti u pripremljenu tepsiju, potom u pećnicu na sušenje.
Suši se čak 1,5 sata, za koje vrijeme ste slobodni kao ptica na grani
jer se kori baš ništa ne može dogoditi .Po isteku toga vremena ,izvaditi
iz pećnice, poklopiti tepsiju nekom tacom i prekrenuti.Sad je kora „
naopako“pa se sa nje skine prilijepljena folija.Na drugu tacu posuti
krupnog šećera ( da se ne zalijepi ) pa na to vratiti koru koja je sada
na „ pravoj strani“.
Peku se dvije kore po istom postupku , ali svaka odvojeno jer se kore ne mogu prerezivati: nježne su i hrskave.
Ovaj se posao može raditi tjedan uoči gostiju (npr. tih budućih prijana
).Ako ste zaposleni, svako popodne možete ispeći jednu koru.Puno više
snage i vremena niti ne ostane iza posla.
K r e m a:
- Kuha se na pari pa odmah u takvu posudu dobro izmutiti 8 žumanjaka,
8 žlica šećera i jedan vanil šećer; potom dodati 1,5 dcl mlijeka, 2
žlice oštrog brašna, 3 štange razmekšane čokolade i to skuhati na pari
do one općepoznate gustoće. U ohlađeno dodati 25 dkg izrađenog
margarina.
- Odvojeno u zdjeli za miksanje dobro izmutiti 3 vrećice šlaga prema uputstvu sa vrećice.
- RED SLAGANJA: prva kora, pola kreme, pola šlaga, druga kora, pola kreme, pola šlaga
- Kolač treba nafilovati i složiti na prednji način večer prije
služenja ili najkasnije rano ujutro. Drži se na hladnom (nije nužan
hladnjak) i ne znam da li bih rekla da je ukusniji ili da je ljepši.Te
kore i ti slojevi se ne vide tako oštro, a opet, vidi se da to nije samo
jedan sloj. Ma nešto prekrasno, a vidjeli ste : samo se miješa , samo
se suši , Vi tu tek malo koordinirate i pomognete.E da, neka Vas ne
brine što kore onako padnu kad izađu iz pećnice i što njihova korica
puca.U kori je ipak jedna postojana i „ žilava „ sredina koja će
izdržati gornje slojeve.Servirajte u najraskošniju tacu jer limun kocke
to svakako zaslužuju.
Č o k s i
Bome, ni frižider ne stoji zaludno u kuhinji. Kad stižu gosti, kad treba kolača, i On se“ vrsta“.
Za pravljenje čoksi kolača najviše „ posla „ napravi upravo frižider.
-Ispeći biskvit od 8 žumanjaka, 20 dkg šećera, 20 dkg otopljene
čokolade, 4 žlice brašna, pola praška za pecivo i 8 bjeljanjaka.
-na hladan biskvit preliti 2 dcl mlakog mlijaka ,pa preko toga preliti
FIL:
-kuhati na pari oko 30 minuta 1 litru slatkog vrhnja i 40 dkg
čokolade.Kada se to ohladi preliti preko kolača ( ne brinite što je
skoro tekuće, tako mora biti) i ostaviti u frižideru najmanje preko
noći. Ujutro će Vas čekati krasan kolač sa crnom podlogom od finog
čokoladnog biskvita i hladnim čokoladnim filom . Sve se lijepo reže (
kasnije ne mora biti u frižideru , a i neće jer će se brzo pojesti),ali
je dosta sladak pa se reže na uske pravokutnike.E i ovaj kolač slobodno
pravite kad Vam prvi puta dolaze budući prijani, odnosno, netko jako
važan.