2.travnja 2010. godine
  

Do sada sam sakupila, pa i isprobala makar deset recepata za pitu mađaricu. Ovaj mi je po svemu i daleko, daleko najbolji, najbrži i najpraktičniji. Margarin se stavlja u vruće kuhani fil, a onda taj fil odmah na kore i za sat vremena možeš rezati, služiti, jesti.

Za kore: 60 dkg brašna ( pola glatkog, pola oštrog ) 20 dkg šećera, 5 dkg masti ( to je jedna velika žlica), 2 jaja, 1 cijelo kiselo vrhnje, prašak za pecivo i jedan vanil šećer.
Za one mlađe:  na dasku za miješenje najprije staviti ove suhe sastojke ( brašno, šećer, prašak, vanil šećer) , pa prvo to izmiješati. Dodati mast, pa nju isto umiješati u te suhe sastojke, onako da se što ravnomjernije rasporedi; zapravo, od nje nastaju kao grudice sa brašnom, ali neka su što sitnije i neka ih je što više, pa će biti bolje raspoređena. I onda dodati ostalo, zamijesiti, podijeliti u pet dijelova, razvaljati kore (ma to ide kao ludo uz prednje sastojke). Ako je kora malo veća od tepsije, a uvijek bude , onda se nožem odreže onaj višak.
Fil: 1 litra mlijeka, 30 dkg šećera, 8 žlica oštrog brašna, 10 dkg kakao praha, 5 dkg kuhinjske čokolade, margarin.
Šećer i brašno staviti u posudu u kojoj će se kuhati  fil.  Na to staviti  mlijeko, promiješati, pa onda staviti na laganu vatru i miješati. Kada se ugrije, dodati kakao razmućen u malo hladnog mijeka, da ne budu grudice i kuhinjsku čokoladu pa i dalje miješati. Kada se to zgusne kao npr. puding, skinuti sa vatre  i dodati u to tako vruće, margarin narezan na listiće i opet pomiješati dok se taj margarin ne izjednači sa masom, a onda sa tim vrućim filom filati kore i odozgora staviti
Glazuru od čokolade: 7 žlica vode, dvije žlice šećera, 10 dkg kuhinjske čokolade kuhati (ne treba na pari). Međutim , mora se miješati da ne zagori. Kad se već malo zgusne i kad ispari onih sedam žlica vode, skine se sa peći, stavi u to vrelo 7 dkg margarina, a onda u to  umiješa jedno  cijelo izmiksano jaje koje dodatno zgusne tu glazuru, pa možete njome gospodariti tako da je žlicom razmažete do samog kraja kore, a da pri tome ne curi dalje.

 

 1.    siječnja  2010. 

 

Ladica   kocke   s   bananama

 

Božić prošao, kolači se pojeli; najprije oni najmekši i najfiniji, onda oblatne i na kraju „mozart“ kugle. Na kraju ostali samo oni tvrdi u koje više nitko ni ne gleda, a kamoli da bi ih jeo.
Za Novu je godinu trebalo nešto svježe, voćno, snježno, lagano. Bananski  kolač. Njega ću napraviti. Brzo smislila, još brže učinila. No, u toj brzini i samouvjerenosti, pa još u želji da bude veći i bolji nego inače (jer ipak, bit će novogodišnji), udvostručila sam sve sastojke, a  onda sve to stavila u krivu tepsiju.
Biskvit ispao previsok.

 

 

 

A dobro! Što je , tu je ! Uzmem nož, lijepo ga prepolovim  po širini, namažem fil, posložim banane, poklopim  sa preostalim tijestom, a onda sve to ispočetka, samo sa šlagom na kraju.

Tako su moje bananske kocke imale dva fila i bile duplo ukusnije.
-Joj, pa to su ti neki novi, govorili su moji ukućani.
-To su „Ladica“ kocke, smislila sam tog trena.
Dakle, samo bez panike. Uvijek. U što bi mi bile godine kad bi me „dotukao“jedan pogrešno ispečen biskvit?!

 

 26. prosinca 2009.

                   

Nema kuće u kojoj se ne prave „mačje oči“(rolat sa bananama). Krasan je to kolač: lagan za napraviti i za probaviti. Šest žumanjaka izmiksati sa šest žlica šećera......znamo na pamet svi, a za one mlade koji još ne znaju, piše u svim kuharicama.
No, na Božićni ručak ni on ne može doći kakav god. Treba se malo dotjerati, jer....Božić je.
Ja sam od mog rolata pri kraju odrezala ukoso jedan manji komad, potom taj komad prerezala uzdužno po pola i filom, slijedeći dobivenu, zalijepila na rolat kao dvije odrezane grane.(to  se netko odavno toga sjetio i svi smo to vidjeli po časopisima, pa mu čestitam na ideji bez obzira tko to bio i gdje bio ).

 

 

 

Već je izgledalo zanimljivo. Moj rolat kojeg odavno pečem napamet i bez gledanja u recept, postao je srušeno deblo. Tako zgodno za ovo zimsko vrijeme. Oblijepila sam ga filom, potom vilicom napravila koru, naribala kuhinjske čokolade i deblo je dobilo gotovo pravu koru. No, tko zna koliko u šumi stoji tako izvaljeno? Pa sam mu dodala gljive  (u jednoj od knjižara 14,00 kn par; nisu jestive, imaju žičani nastavak pa se lako ubodu u kolač; uz čuvanje, imat ću ih do kraja života).
Kako sam koju od prednjih faza obavljala, tako sam se odmicala da vidim kako izgleda i pri tome silno uživala, da ne kažem, igrala se. Uz malo kokosova brašna oko gljivica dočarala sam nešto zaostalog snijega na deblu. Na kraju sam dodala nekoliko šećernih kuglica  srebrne boje. Božić je.
Mačje oči nisu svojim očima vjerovale da su postale divna Božićna torta.
Djeci sam prvoj rezala na njihovom stolu, "servirajući" im uz nju jednu laganu priču o šumi. Nosiće su oprezno priljubili uz kraj stola, a rukom bojažljivo dodirivali gljive, pitajući da li su prave.
-Čarobne su, odgovorila sam ja.Tako su uz kolač dobili i jednu tajanstvenu uspomenu.

 

20. prosinca 2 009. godine

 

Za to vrijeme  4 žumanjka izmiksati sa 4 žlice šećera i to umiješati u gornji fil. Najbolje je to raditi mikserom jer će on brzo  i jednolično  to izmiješati. Nastaje jedan  gusti karamelasti fil. Međutim, on je ipak dovoljno rijedak da se „šeflom „ nanaša na list oblatne i onda  ravnom i širokom  lopaticom za tortu  razvući ga tako da zapuni udubine na oblatni. Oblatne imaju pet listova, pa slijepite 3 lista i dva lista, a između toga će doći drugi fil. Kako je taj fil ipak tekući, te slijepljene cjeline treba l a g a n o pritisnuti nečim ; najbolje je staviti prva tri lista ( jednu cjelinu ) u neku veliku tacu, ako malo iscuri da Vam nešto ne zamaže. Onda preko ta tri filovana lista staviti foliju, masni papir, ili, najbolje i najeftinije najlon u kojem su bile oblatne rasporiti na užim krajevima pa ćete dobiti najlon dovoljne širine da prekrije list. Ovo se radi da Vam se ta tri lista ne slijepe sa druga dva. Na to, dakle druga dva, lista isto tako, pa pritisnite sa nečim, najprije lakšim  teretom, a potom težim da se sve dobro slijepi. To je dobro ostaviti do sutradan. Onda se između tih cjelina stavi
Drugi fil : U 2 dcl vrelog mlijeka staviti 20 dkg šećera, 10 dkg margarina i mljevenih oraha koliko primi. Ohladiti i sa tim filom spojiti ona tri lista sa ona dva lista filovana prvim filom.
Onda to sve opet pritisnuti s tim što sad možete odmah sa težim teretom jer ovaj fil ne curi. A nakon toga  izrežite oblatne u  široke  trake ( ja uzmem širinu ona tri romba, kockice i to mi je najljepše), PA TE TRAKE , vjerovali ili ne , LIJEPO U HLADNJAČU.  Ovo stoga da ih možete lagano i lijepo izrezati jer kad se  trake zamrznu, možete ih rezati na širinu od 2 milimetra. Naravno, ne treba tako usko, ali hoću reći da onda to možete rezati lagano, po širini koju hoćete, bridovi svakog kolača su oštri i nisu smrvljeni.
E, ovo je moja pamet. Još da Vam ispričam kako sam do nje došla. Onda kad sam u prevrući prvi fil stavila izrađene žumanjke, oni se odmah zgrudvali i ostao sami tekući margarin. Curilo to na sve strane. Reko, probat ću staviti u hladnjaču, možda prestane curiti. Naravno da je i prestalo, al' zamrzlo se samo ono što sam u nju i stavila : tekući margarin, a što drugo.  To sam si mogla i misliti. Ali, nada umire zadnja. Uzela sam nož pa počela rezati  kao da će se rezanjem promijeniti sastav fila. Ono, naravno, opet samo margarin s jedinom razlikom što je sada bio smrznut. E ali, ima i ona: „ Svako zlo za neko dobro“, pa sam ja te tužne zgode, odnosno nezgode vidjela kako je dobro oblatne prije rezanja zamrznuti , pa to sada redovno radim sa svim oblatnama i salamama.
 

7.listopada 2009. godine 

                 

Kolač   od   starih   peciva   sa   filom   od   jabuka

 
Vrijeme je jesenjih radova svake vrste pa sam se zato sjetila ovoga kolača. Uz njega  smo mnoge kukuruze pobrali, puno rakije ispekli i drva iscijepali. Kako god se na takve poslove ne oblači „svetašnja“ roba, tako se uz njih ne poslužuju ni  sitni kolači. Njih ćemo peći za Božić i natjecati se, u imenu Božjem , jedna sa drugom, čiji će biti sitniji. A sada, za vrijeme ovih mnogobrojnih, teških i vanjskih poslova, treba peći  velike i site kolače.
Ovaj recept sam dobila od jedne stare gospođe koja je umrla još prije  dvadesetak godina. I evo, njen recept kojeg ja sada pronosim dalje misleći na nju, nadživio ju je . Isprobajte ga. Napravi se na veliku brzinu, kolač je izdatan , a vole ga i muškarci jer nije presladak.
Kupiti  nekih desetak peciva  pa ih ostaviti  makar jedan dan da se osuše  ili zatražite pekara da vam proda jučerašnje. Ja ih često dobijem u pekari bez naplate, pa sutradan odnesem dva tri kolača za uzvrat.Nije da oni nemaju kolača, ali ih  uvijek rado prime  kao potvrdu da su se i njihova stara peciva lijepo iskoristila. Na odlasku me uvijek isprate sa ,“neka samo dođem kad god trebam“...
Peciva treba nožem za kruh razrezati  po duljini.
U plastičnoj posudi izmiksati nekoliko jaja, dodati  jedno pola litre mlijeka i neke dvije žlice (velike) šećera. To izmiješati da se šećer otopi.
 Uljem ili margarinom namazati veću i dublju tepsiju. Potom donje polovine peciva umakati u  mlijeko sa jajima i redati na dno tepsije. ( ne smije se predugo namakati jer će Vam se pecivo raspadati, pogotovo ako je bilo svježije). Kad se tako  napravi ta , 'ajde da kažem , donja kora, na nju se stavlja fil kao za pitu od jabuka, samo treba po količini biti više jer su i Vaše „kore“ znatno veće. Pošećerite više no obično jer je to praktički jedini šećer u cijelom kolaču, ako se izuzme ono malo u tekućini za namakanje.Na taj  fil se stavljaju gornje polovine peciva isto onako umočene u mlijeko i jaja.Kad je  gotova i gornja“kora“, ako je preostalo one tekućine  u koju ste namakali peciva, treba je preliti preko svega pa neka se to još bolje natopi.(sada može jer pecivo više nikuda ne prenašamo).Kolač ispeći, a kad gornja kora porumeni, premazati je zašećerenim vrhnjem.Režite na veće kocke tako da veličinom odgovaraju visini kolača.NITKO NEĆE REĆI DA NJEMU DATE MANJU: P R O V J E R E N O.
Probala sam to raditi sa šnitama kruha, ali nije valjalo jer one nemaju tu donju koru kao peciva, pa se sve prihvatilo za dno tepsije, a kolač ostao bez donje kore. Probala sam kolač filovati filom od sira, ali nije bilo dobro jer je bilo premalo fila za tolike kore.
Zato se držite recepta sa jabukama  jer je tako odlično.

 ____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________ 

 

 

Carevo   oko 

 

Dvadesetak   do  tridesetak  osušenih  smokava ( dobre su one pakirane u kolut; velike su i pravilne) potopiti  samo deset  minuta  u  mlaku  vodu. Ni slučajno dulje jer će se raskašiti i onda ćete ih moći samo baciti. Dakle, deset minuta. Potom ih izvaditi iz vode, malim nožem (najlakše onim kojim gulimo krumpir) lagano razrezati  svaku  smokvu  tako da izgleda kao raširena školjka. Čak se ne mora niti do kraja razrezati. Onda se u svaku tu polutku utisne polovina lijepe, velike orahove jezgre. Potom se polutke  priljube jedna uz drugu, tako da je sada cijela orahova jezgra  obavijena polutkama smokve. Ne plašite se što se te polutke rastvaraju. Namočite ruke i mokrim ih rukama  pritisnite jednu uz drugu ( pa će i opet ostati još malo rastvorene), ali  će se potpuno  priljubiti kada ih omotate  vanjskim  slojem: filom.
Fil: 12 žlica vode prokuhati sa 20 dkg šećera i u to dodati(,ali ne prokuhati) 20 dkg mljevenih petit keksa, 20 dkg mljevenih oraha, 25 dkg margarina, 10 dkg otopljene čokolade. To se sve rukama izmijesi da postane jednolična masa, ostavi da se potpuno ohladi, a onda se tom smjesom  one smokve, tako da izgledaju kao npr. knedle sa šljivama. Onda se  uvaljaju u mljevene orahe, pažljivo slože jedna do druge u čistu posudu  i sve to u hladnjaču.Ako napravite deblju ovojnicu, trebat će Vam manje smokava, a ako je pretanka, napravit ćete više  „knedli“. Treba nekako gledati da budu srednje, no ništa strašno ako prvi puta ne  uspijete.
Ovaj kolač je praktičan i zbog toga što se može vaditi onoliko koliko Vam treba. Tako, ako Vam dođe netko samo na kavu, izvadite lijepo dvije „knedle“ izrežete ih ( obavezno) još onako zamrznute na  šest kriški ( kriške kao lubenice ), te poslužite. Lijepo je za vidjeti: kao kriška nekog koštuničavog voća. Orah  izgleda kao jezgra, smokva onaj dio uz jezgru, a ovojnica od fila  djeluje kao kora. Izuzetno je ukusan. Sve namirnice dobro "pašu" jedna uz  drugu, a smokva daje posebnu, voćnu aromu.
                                     &&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&
Ja bih ovaj kolač najradije nazvala : Kristinino oko. Prvi put sam ga  jela na promociji knjige pjesama  slijepe pjesnikinje Kristine. Prekrasna mlada žena koja je „gledala“ očima svoje majke. I prekrasna majka koja je svojoj kćeri "dala" svoje oči : da je  vode po ulici, da njima gleda   divljenje sa kojim su njene stihove  slušali  gosti na promociji  zbirke pjesama. Prekrasna jedna majka koja  je svojoj kćeri  za promociju  napravila ovaj kolač i meni dala recept , a ja ga eto , sada dajem Vama.
Upravo sam od Nje čula : pravim ga kad imam vremena , volje i snage , a vadim ga kada mi treba.
Divan je  njihov gradić. Radila sam u njemu više od deset godina i pamtit ću ga samo po dobru. Promocije ( svega ) su uvijek bile posjećene  jer....svi su se radovali  i bili ponosni zbog onoga što se promovira  i onoga koji promovira. Na njihovom  groblju nije bilo malog sprovoda. Svi su tugovali uz onoga koji je išao za lijesom. Uz mnogo toga lijepog , „ponijela „ sam  iz tog  gradića i  taj recept.

 

U  hladnjači  goste čeka i jedna torta . Zove se

 

Keti   markiza

 

Materijal: gotove  kore za tortu (pakovanje od tri komada u plastici; sa prvotnih 18,00 kn sada su  
                                                         spale  na 13,00 kn pa je to potpuno isplatno; ne bacajte plastiku
                                                         jer se torta u njoj i pravi i čuva )
                                                         8 jaja, 20 dkg šećera, 10 dkg rastopljene čokolade, 1 margarin

Postupak: 8 bjeljanjaka izmiksati sa 10 dkg šećera, a onda, odvojeno, 8 žumanjaka sa 10 dkg šećera
                  (dobro je ići tim redom jer se onda  ne moraju skidati i prati  mješalice miksera; za bjeljanjak i one i posuda moraju biti i čiste i suhe, što nije  slučaj sa žumanjkom)
Potom staviti na paru najprije izrađene žumanjke; miješati na pari; čim se to malo umlači, staviti čokoladu, malo ruma i na kraju u to umiješati  izmiksane bjeljanke. Na samom kraju, u to toplo, dodati  margarin. Ne brinite što je to sve tekuće, tako mora biti .
Onda se iz plastike izvade dvije kore. Na dnu ostane samo jedna kora; nju treba poškropiti rumom ili nekim sokom ( mora se poškropiti  jer su u protivnom presuhe), a potom naliti  trećinu fila. Na to tako tekuće se stavi  druga kora, opet  poškropi, zalije drugom trećinom fila  i potom poklopi trećom poškropljenom korom. Fila se stavlja koliko stane u kalup u kojem su bile kore, mada, može se uzeti i dublji kalup, tepsija, ranljika...., sve tim prije što niti jedna od tih posuda nije servirna i ne vidi se.
Tako  napravljena torta se stavi u hladnjaču. Valjalo bi je prije stavljanja ostaviti na sobnoj temperaturi  jedno  15 min da kore upiju filu. Ovako smrznutu tortu treba izvaditi iz hladnjače kada počne ručak, da se odmrzne koliko treba dok dođe red za desert. Kod tog prvog rezanja najbolje ju je cijelu izrezati, pa se kasnije samo vadi onoliko krišaka koliko treba za tu priliku.
Baš ako su gosti posebni, a imate želju i vremena, izvađena  kriška torte (ne cijela torta) može se ukrasiti sa malo šlaga, malo preliva za sladoled, no sve u malim količinama i samo ukrasa radi jer toj torti baš ništa ne treba dodavati.

 

 

I ova se torta pravi kad imate vremena, a služi i jede kada Vam treba. Tako ju je dobro imati u hladnjači, toliko dobro dođe kad netko „naleti“ nenajavljen, ili  kad se najavi, ali prekasno, ili...kad se najavi na vrijeme, ali nemate vremena baviti se kolačima ili od drugog posla već ne možete stajati na nogama. Da, hladnjača zaista čuva noge i omogućava poslove rasporediti onako kako to nama odgovara.

 

L i m u n        k o c k e

U svakoj kuhinji  ima raznih pomagala i  aparata; u nekoj više, u nekoj manje. Nije bitno koliko ih je , nego, koliko se poznajete. A kad  upoznate svaku svoju „ ranljiku „ , kad znate koja ima dobro dno ,a koja izdajnički zagara, kad otkrijete što sve može svaki  aparat i koliko je „ vješto „ svako pomagalo i kad zaključite  kome od njih „što leži“, koji što može,na Vama je samo rasporediti posao  : nešto Vi , nešto  oni i svašta se fino i ukusno  napriprema. A kad gosti dođu, Oni ( pomagala i aparati ) samo skromno šute  i odmaraju, a Vama prepuste svu  kulinarsku slavu.
Dok Vaša peć osuši kore za donji kolač, možete mirno raditi neki drugi posao, pa će se zapravo raditi dva posla: jedan Vi , jedan Vaša pećnica.
No , to je ujedno i kolač koji  preporučam za goste koji su Vam jako važni: npr, prvi dolazak Vaših budućih prijana u Vašu kuću. Ima li što važnije ?! Bome nema; nek odmah vide u kakvu  svojtu  ulaze , kako se kod Vas jede i pije ( , a ne kao kod  Njih gdje ste bili  prošle nedjelje na onome što  oni zovu ručkom ).Dakle,evo recepta:
-    U zdjelu za miksanje  staviti 4 bjeljanjka, 27 dkg šećera i 1 vrećivu vanil šećera.Nadam se da uz mikser imate i stalak , pa će se gornja smjesa sama dobro izmiješati.Vi za to vrijeme uključite Vašu pećnicu na 100 stupnjeva, osrednju tepsiju namažite margarinom, obložite aluminijskom  folijom i dok Vi to radite , gornja smjesa  se već sigurno dobro izmiješala. Staviti u nju još sok od pola limuna, kratko izmiješati i uliti u pripremljenu tepsiju, potom u pećnicu na sušenje. Suši se čak 1,5 sata, za koje vrijeme ste slobodni kao ptica na grani  jer se kori baš ništa ne može dogoditi .Po isteku toga vremena ,izvaditi iz pećnice, poklopiti tepsiju nekom tacom i prekrenuti.Sad je kora „ naopako“pa se  sa nje skine prilijepljena folija.Na drugu tacu posuti krupnog šećera ( da se ne zalijepi ) pa na to vratiti koru koja je sada na „ pravoj  strani“.
Peku se dvije kore po istom postupku , ali svaka odvojeno jer se kore ne mogu prerezivati: nježne su i hrskave.
Ovaj se posao može raditi tjedan uoči gostiju (npr. tih budućih prijana ).Ako ste zaposleni, svako popodne možete ispeći jednu koru.Puno više snage i vremena niti ne ostane iza posla.
K r e m a:
-    Kuha se na pari pa odmah u takvu posudu dobro izmutiti 8 žumanjaka, 8 žlica šećera i jedan vanil šećer; potom dodati  1,5 dcl mlijeka, 2 žlice oštrog brašna, 3 štange razmekšane čokolade i to skuhati na pari do one općepoznate gustoće. U ohlađeno dodati 25 dkg  izrađenog margarina.
-    Odvojeno u zdjeli  za  miksanje  dobro izmutiti 3 vrećice šlaga prema uputstvu sa vrećice.
-    RED  SLAGANJA: prva  kora, pola kreme, pola šlaga, druga kora, pola kreme, pola šlaga
-    Kolač treba nafilovati  i složiti na prednji način večer prije služenja ili najkasnije rano ujutro. Drži se na hladnom (nije nužan hladnjak) i ne znam da li bih rekla da je ukusniji ili da je ljepši.Te kore i ti slojevi se ne vide tako oštro, a opet, vidi se da to nije samo jedan sloj. Ma nešto prekrasno, a vidjeli ste : samo se miješa , samo se suši , Vi tu tek malo koordinirate i pomognete.E da, neka Vas ne brine što kore onako padnu kad izađu iz pećnice i što  njihova korica puca.U kori  je ipak jedna postojana i „ žilava „ sredina koja će  izdržati gornje slojeve.Servirajte u najraskošniju tacu jer limun kocke to svakako zaslužuju.

Č o k s i

Bome, ni frižider ne stoji zaludno u kuhinji. Kad stižu gosti, kad treba kolača, i On se“ vrsta“.
Za pravljenje čoksi kolača najviše „ posla „ napravi  upravo frižider.
-Ispeći biskvit od  8 žumanjaka, 20 dkg šećera, 20 dkg otopljene čokolade, 4 žlice brašna, pola praška za pecivo i 8 bjeljanjaka.
-na hladan biskvit preliti 2 dcl mlakog mlijaka ,pa preko toga preliti
FIL:
-kuhati na pari oko 30 minuta 1 litru slatkog vrhnja i 40 dkg  čokolade.Kada se to ohladi preliti preko kolača ( ne brinite što je skoro tekuće, tako mora biti) i ostaviti u  frižideru najmanje preko noći. Ujutro će Vas čekati krasan kolač sa  crnom podlogom od  finog čokoladnog biskvita i hladnim čokoladnim filom . Sve se lijepo reže ( kasnije ne mora biti u frižideru , a i neće jer će se brzo pojesti),ali je dosta sladak pa se reže na uske pravokutnike.E i ovaj kolač slobodno pravite  kad Vam prvi puta dolaze  budući prijani, odnosno, netko jako važan.