25. lipnja 2011. godine

 

Bazlamača sa višnjama

Što mi godine odmiču, to mi višnja postaje važnija. Odavno  važnija od oraha.
Ona ne deblja i tako lijepo razgali. Tako saftna, okisela i osvježavajuća, odagna svaku mučninu.
Sok odavno ne pravim jer u njega ide dosta šećera. Višnje ispučim, stavim u vrećice, pa u hladnjaču. I,...nikad se ni jedna vrećica ne baci. I, ...uvijek mi još koja nedostaje. Zadnje obično potrošim za Valentinovo, kad  moj muž slavi imendan kartajući sa svojim prijateljima.
Inače sam pobornik sezonske hrane i  ne volim trpati u hladnjaču ni povrće, a kamoli voće, višnja je izuzetak.
Ovih dana pravim bazlamaču. Skoro svaki dan. Evo mog
                           R e c e p t a
Najprije  u mlako mlijeko staviti pola svježe germe.
U manju plastičnu posudu i dok su žlice od miksera još čiste, izmiksati 5 bjeljanjaka . Potom,u plastičnu vanu ( da vam sve tu može ostati do kraja miješanja), sa istim tim žlicama i bez posebnog pranja najprije izmiksati 5 žumanjaka sa 20 dkg šećera, a potom i pola margarina , koji se samo doda u  žumanjke i šećer.  
Kad se šećer od miješanja otopi, a margarin ujednači sa masom, umiješajte u tu masu mlijeko sa  germom,  1 vrhnje ( može i jogurt) , 3/ 4 kg obavezno oštrog brašna i onaj snijeg od pet bjeljanjaka.
To treba biti masa nešto gušća od one za palačinke, pa mlijekom i brašnom nivelirajte gustoću. ( znači, i jednog i drugog možete dodati i više nego sam naprijed napisala, samo da vam  masa ima dobru gustoću.)
To onda izlijte  u namazanu i pobrašnjenu plitku, široku tepsiju ( najbolje su one koje dobijemo uz štednjak i koje su velike kao pećnica). Ako bi stavili u  manju i kraću tepsiju, jeli biste samo tijesto. To ostavite pa i sat i pol da se masa digne. ( Ovo dizanje je jako važno i ne požurujte ) Kad se digne, tad već ima i dovoljnu koricu da te višnje ne padnu odmah na dno. Brzo porasporedite ispučene višnje po  toj žutoj masi i stavite peći u vruću pećnicu. ( oko sat vremena). Kad se kolač poslije dobro ohladi, pospite ga mljevenom mješavinom običnog i  vanil šećera.
                                    & & & & & & & & & &
Eto, lako, brzo, jednostavno. Ne dozvolite da bazlamaču sa višnjama vaši ukućani vide samo na tuđem stolu. I njen miris osjete samo iz susjedova dvorišta. Grehota je jer je oko nje tako malo posla. Osim toga, do idućeg lipnja i novih višanja  proći će čitava godina dana. 

 

 

8. studenog 2010. godine

Jedna   fina   bazlamača  

 

 

I kada djeca odu, nedjeljna popodneva moraju biti lijepa. I mirisati na kolače.
Pa, sjetite se! Nekad ste imali samo Njega.I vrtjeli recepte, samo da mu ispečete najbolje.  I sada imate samo Njega. Djeca su otišla i daj im, Bože, samo da su sretna, zdrava i složna.
Ali , On je tu. Al', više ne voli filove. Ni čokoladne glazure. Ipak, nešto bi  pojeo  uz  nedjeljni popodnevni film.
                                   & & & & & & & & & &
Ja sam  se juče malo usprtljala s ručkom. No, ova se bazlamača srećom pravi u dvije etape, pa sam prije kuhanja napravila jednu, onda nju ostavila  da stoji dva sata (kako i piše u receptu), pa je tek poslije ručka završila. I,....pravo da Vam kažem, nisam ni osjetila da sam još i kolač pekla. A bio je odličan. Ja pekla juče,  Vi probajte iduće nedjelje.

 

 

R e c e p t :
Najprije u 1 dcl mlijeka staviti kockicu svježe germe (može i sa suhom, naravno ) i mrvicu šećera, pa ostaviti da germa „uzađe“.
Potom na  trenicu, i to na onaj dio gdje se ribaju jabuke, naribati (,a možete i nasjeckati ) kore od dvije narandže, ili limuna. Ja sam imala narandže i bilo je jako fino, ali i dekorativno, jer se vidi u žutom kolaču. Oguljene narandže  treba iscijediti u sok.
Dobro izmiksati 4 žumanjka sa 10 dkg šećera.  U  to dodati mlijeko sa germom, narandžinu koru, preostalih 9 dcl mlijeka (jer ukupno ide 1 litra)  sok od one dvije narandže, šaku grožđica i na kraju pola kilograma kukuruznog brašna. To se lagano pomiješa koji puta kuhačom i ostavi dva sata stajati. Valjda da se to brašno omekša u mlijeku jer kad je kolač gotov, ne samo da se ne osjeti težina kukuruznog brašna, nego i ne prepoznajete da se radi o takvom brašnu.
U međuvremenu  nasjeckate  na krupno oraha za dobru šaku, ili ...koliko već stignete. Što više, to bolje jer se ti komadići tako lijepo osjete i grickaju u kolaču. Ona 4 bjeljanjka dobro  izmiksati u čvrst snijeg, pa i njih staviti u prvotnu smjesu.
Tepsiju klasično namazati mašću (ne treba brašniti ). Onda tu tako namašćenu, ali praznu tepsiju staviti u zagrijanu pećnicu, kad se zagrije izvaditi, odliti višak masti i staviti smjesu u vruću tepsiju. Tako se smjesa odmah „ zacvrči“ u tepsiji, formira si koru i nastavno peče bez zagaranja i prianjanja. Kad se gore već pokaže rumena kora , prelijte  je sa vrhnjem ( ili tekućim jogurtom ) u kojeg obavezno treba umiješati jedno tri vanil šećera, pa ostaviti da se taj preliv usafta u kolač i dopeče.
Vjerujte: odlično.
Juče kolač, a danas bi mogao biti i doručak.

 

 17. svibnja 2010. godine

 

Malo   drugačije   krofne

 

Od krofne čovjek ne može očekivati ništa bolje nego krofnu. Pa i kad je lagana i mirisna, uvijek je premasna od masnoće u kojoj se peče. Džaba ju je cijediti na upijajućem papiru. Masna pa masna.
No, izgleda da to nije smetalo samo mojoj žuči. U svima nam dobro poznatoj knjizi Gospodarskog lista „ Kolači, čarolija užitaka„ na listu 135 objavljen je recept gospođe Zdenke Kelava iz Đakova, koji sam isprobala, pa ga sada i vama savjetujem.

 

 

 
U manju posudu staviti pola litre mlakog mlijeka, žlicu šećera i kockicu svježe germe, te ostaviti da germa uzađe.
Za to vrijeme u veliku plastičnu zdjelu u kojoj inače mijesite, stavite 1 cijelo jaje, 2 žumanjka, 10 dkg šećera, pa to promiješajte mikserom. Potom dodajte 20 dkg margarina, pa i to promiješajte mikserom. K tome dodajte mlijeko sa germom i 1 kg glatkog brašna  i zamijesite. Ako vam bude malo mlijeka, a bit će, dodajte još koliko treba da se tijesto zamijesi, te ga poslije ostavite da se diže na toplom. Kad se digne, premijestite ga, razvaljajte na  debljinu pa i dva cm, kao i inače krofne.  Margarinom namažite dno tepsije  (ne treba brašna), pa onda modlom za krofne ili oštrom čašom prethodno uronjenom u brašno vadite okruglice i odmah ih stavljajte u tepsiju. Na svaku okruglicu staviti žličicu tvrđeg pekmeza ( ništa bome bez domaćeg; nema kupovnog koji ne curi u ovakvim prilikama ). Onih dva bjeljanjka što su ostala dobro izmiješati sa 4 žlice šećera, pa po žličicu tog šauma staviti preko onog pekmeza. Po svemu posuti mljevenih  oraha i ostaviti da se dižu. Kad se dignu, ispeći ih u pećnici. Tepsiju staviti više prema donjem dijelu pećnice jer onaj šaum, a pogotovo mljeveni orasi, brzo  dobiju boju, a krofna još nije gotova. Dizano je tijesto, ne bi se pećnica smjela otvarati i tepsija premještati, pa da vam ne bi izgorjela jedna tepsija kako je meni, odmah stavite niže.
Mislim da bi bilo dobro poduplati bjeljanjke jer daju lijep okus krofni i mislim da bi pola smjese bilo dovoljno za četveročlanu obitelj. Ja sam imala za polovinu ulice.
                                       & & & & & & & & & &
Nama su bile jako fine. No, ipak....krofna je uvijek samo krofna i ne peče se kad vam npr. dođu prositi kćer.

 

 

 

  09. svibanj 2010. godine

 

Za moje lanjske goste (, a bude to družina od 30-ak ljudi i više )pravila sam, sjećate se, dvije ogromne torte.
Ove godine starija ja za godinu dana. No, stariji i moji gosti za toliko.
Pa sam se drznula sve kolače napraviti sa germom. I,... nisam požalila. Četiri kilograma glatkog brašna i četiri kockice germe. Nikakav trošak. Ma ni posao. A kolača brdo. Od dva kilograma brašna pravila sam  masne kiflice sa pekmezom, a od druga dva dvobojne kiflice, od čega sam pola uvaljala u mljevene orahe, a pola u kokos. Kolače sam servirala u one starinske „ avsace“: do pol jedne kolače, od pol druge kolače. Jelo se to cijelo poslijepodne. Lijepo: prstima. Niti je trebalo tanjurića, niti malih vilica. Niti je curilo na stolnjak; niti je kapalo po svilenim gostinjskim bluzama.
A kad su krenuli kući, svakom par komada u vrećicu; za uz jutarnju kavu. Niti  je trebalo plastičnih kutija, nit' stiroporskih plitica, nit' folije, nit' napomena da paze da im  se to ne prekrene.
Eto, trebalo se samo usuditi.

 

25. listopad 2009. godine

 

Kiflice   s   pekmezom/margarinom

I ovo su jedni krasni i strpljivi kolači koji čekaju dok „ dođu na red“. Pa, ako baš ne stignete ispeći ih „ u cugu“, može i u dva dana. Jedan dan napra vite  tijesto ( npr. subotu ),  stavite ga u najlon vrećicu, da odmori ono, ali i Vi. A kad u nedjelju ustanete, samo ga premijesiti, podijeliti u loptice, razvaljati u krugove, napraviti trokutove, staviti pekmez, zarolati i ispeći. Koja je to pomoć nedjelji, kada se ima puno posla oko ručka! Ove kiflice su prefine. Ako se ne pojede sve taj dan ( što je teško za očekivati, vidjet ćete i sami kada ih probate ) , stavite ih u metalnu kutiju za kolače.  Kako su bili strpljivi dok ste ih pravili, tako će sada biti strpljivi i dok ih jedete. Niti se suše, niti stare, već su fine kao i prvi dan kada ste ih  ispekli.
Recept: napraviti tijesto od cca 90,00 dkg oštrog brašna( sa preostalih deset ćete posipati dasku), dvije velike žlice šećera, pola praška za pecivo, jedan margarin , jedno vrhnje, jedno jaje i mala žličica soli. Pekmez  za nadjev bi trebao biti tvrđi .

 

 

 

 

Mudri   kolači 

 

Ima i „mudrih“ kolača. Hvale te kao mama;  više nego zaslužuješ, pa ispadne da znaš i ono što ne znaš.
Tako ja nikada  nisam naučila peći salovnjake: one prave, od sala koje se skine sa opne, pa samelje na „ flajš mašinu“ , pa po nekoliko puta premazuje preko tijesta. Teoretski, sve sam znala, čak i da se režu  nožem čija je oštrica prethodno zagrijana na vatri. „ Na sveopće zadovoljstvo moga, inače maksimalno tolerantnog muža  „uništila sam  tri dobra noža, ali...., niti su se poznali listovi, niti su se rascvali .
Onda sam dobila niženavedeni  recept. Kad sam ispekla kolač po njemu, svi su rekli da su mi divni ti salovnjaci , (iako oni u sebi nemaju ni grama sala), kako su prhki i mekani, nadasve ukusni i kako sam ih sigurno rezala vrelim nožem. Uslijedile su nostalgične priče iz njihova djetinjstva „ kako je njihova baka  za kolinje i iza njega, sve dok je bilo sala od kolinja, pekla salovnjake sa šljivovim pekmezom i kako se još i sada sjećaju  finog okusa šljivovih kožica u tom pekmezu i kako njihova žena, baš ova sa kojom su došli na te moje salovnjake na žalost ne zna peći salovnjake i kako....., i kako....“. I sad, što bih im i priznala da ovi moji nemaju veze sa salom kao ni ja sa stranim jezicima, bi mi neugodno sada  da ne ispadnu oni neznalice i da ne prepoznaju što je, a što nije pravi salovnjak, pa kada su se tako već oduševili  tim mojim salovnjacima bez sala, neka to i ostanu. Samo ih, zbog svega prednjeg, stavljam u navodnike.  Recept  najtoplije preporučam, a da li ćete i Vi  zatajiti ili ne da nemaju sala, odlučite sami.

 

"Recept   za   salovnjake"

 

U 2 dcl mlakog mlijeka staviti  žlicu šećera, malo soli te 1 kockicu svježe germe ili žličicu suhe. Dok se germa diže u mlijeku, u odvojenoj posudi  ( većoj, plastičnoj, u kojoj ćete konačno mijesiti tijesto , da si  ne zaprljate nepotrebne posude) izmiksati  1/ 2 kg masti i 2 cijela jaja. U tu se posudu tada dodaju  mijeko i germa, a potom  cca 1 kg  o b a v e z n o         m e k o g   brašna, odnosno brašna onoliko koliko ta smjesa masti, jaja, mlijeka i germe primi pa da bude  dobro tijesto. To sve dobro izmiješati  mikserom za  tijesto i ostaviti da se diže. Nakon toga pažljivo razvaljati na debljinu od 1 cm, izrezati u četverokute, nafilovati  tvrdim   šljivovim  pekmezom te preko tog fila privući i prstima slijepiti suprotne kutove četverokuta. Peći otprilike 45 min na 2oo ⁰ C.

 

26. rujna 2009. godine
 

Dvobojne   kiflice 

Ima još „ pametnih“ kolača koji Vam pomažu kao najbolja prijateljica. Recept za kolač sam pročitala pod nazivom „Smeđe kifle“ u knjizi  „Kolači , čarolija užitaka „ u izdanju Gospodarskog lista, a  potpisala ga je  gospođa Marica Huljak iz Golog Brda kod Virovitice. Ja sam ga stotinu puta pekla i ovim putem  je pohvaljujem i zahvaljujem.
Tijesto:- u dvije odvojene  plastične posude   zamijesi se tijesto od:
                7o dkg glatkog brašna
                 2  cijela jaja
1    svježi kvasac
1 prašak za pecivo
2,5 dcl ulja
2,5 dcl vode
malo soli
Napomena: u  jednu od tih posuda, kada se stavi brašno, odmah u njega ( u toj fazi je to najlakše) stavite 3-4 velike žlice kakao praha. Što više praha, to će biti  crnje, a time ljepše, ali i finije, pa tu ne možete pogriješiti.
Svako tijesto zasebno i klasično zamijesiti ( najlakše je mikserom sa onim mješalicama za dizano tijesto). Kako sada imamo  bijelo i crno tijesto, svako pojedinačno istresti na dasku. malo zarolati kao u  štrucu, pa od svakog narezati jednak broj  šnitica. Stavljati  jednu na drugu, rukama ih malo  raširiti  jednu preko druge i malo utisnuti  jednu u drugu, a potom ih  zajedno razvaljati u krug.Sad dakle imamo  krug od dva sloja: bijelog i crnog; nevažno je koji je doljnji, a koji gornji. upravo promijenite pa ćete imati dvije boje kolača.
Te krugove  izrezati u trokutove, onako kako se inače peku kiflice, zarolati ih od šireg kraja prema špicu,  staviti u tepsiju( ne treba je mastiti jer je u tijestu ulje); kiflice redajte rjeđe, da se mogu jedna od druge dići i poslije peći.
Kad ih lijepo i najklasičnije ispečete, ne brinite što su  pomalo bez okusa. Tek u drugoj etapi posla postaju slatke, fine i lijepe.
Ako više nemate vremena ili ako Vam kiflice ne trebaju za taj dan , već si samo unaprijed pripremate za  neku drugu prigodu, da tada bar kolači budu gotovi, onda ih lijepo još tako tople stavite u hladnjaču. Izvadite ih  dan uoči gostiju i ostavite da se odmrznu.
Potom,  pripremite šećerni sirup od 6 dcl vode i 50 dkg šećera. Prokuhajte ga , dodajte dvije vrećice vanil šećera i ubacujte svoje neugledne  i bezukusne kiflice u taj sirup. Neka se kuhaju i po tri  minute, pri tome ih prevrćite i potapajte; ja  ih stavim koliko mi širina ranljike dopusti ( ja uzmem ranljiku od 3 l koja je šira pa se može više kiflica kuhati odjednom)
Dok se one  kuhaju,  u zdjelicu ( takođe širu ) staviti kokosovog brašna ili mljevenih oraha , a može i jedno i drugo), pa  prokuhane kiflice uvaljati  u to.
To su prekrasni i prefini kolači, koji, čak i ovako potpuno dovršeni, opet mogu u hladnjaču čekati  dan kada Vam budu trebali. Toliko sam sa njima obavila gostiju, bolesničkih posjeta, poklona , doručaka kad je uz njih dovoljno servirati mlijeko; s njima možete u vlak , na njivu, možete ih slati poštom;  rijetki su dani da u mojoj hladnjači nema bar jedna plitica  ovih kiflica.Napravite ih i Vi, neće Vam biti žao. U  spomenutoj knjizi gospodarskog lista ima i slika, pa ćete imati bolju predodžbu.