19. veljače, 2010.

 

Samo da mi se peć ne sruši

Zima još kesi zube i ne dozvoljava da mi misli odlutaju predaleko u proljeće, iako mi sve češće pada na pamet moj voćnjak i rezidba. Još uvijek ložim dosta intenzivno, a tako je bilo, manje više i zadnjih mjesec i pol. O mojoj kaljevoj peći sam već pisao i neću se ponavljati, ali dogodile su se interesantne stvari vezane uz nju pa ću malo o tome.


Majstor koji mi je preslagivao i dograđivao postojeću peć, radio je to na konvencionalni način, bez uvažavanja činjenice da će se za grijanje koristiti drveni briketi, a ne cjepano drvo i zbog toga, ali i zbog činjenice da sam ja na dimnjak ugradio ventilator za kamine, dogodio mi se ozbiljan problem u punoj sezoni grijanja.

 

 

 

 Posljedice nisu bile katastrofalne, dakle nije se peć srušila, ali su pukla dva kalja i u takvom stanju, uz malo blaži režim loženja, ova će se sezona ipak privesti kraju, ali za slijedeću ću morati poduzeti određene mjere kako bih to sanirao.

 

 

 

No, da bi sanacija bila uspješna i da se slična stvar ne bi ponovila, trebao se pronaći uzrok ove havarije i nakon dugog mozganja, mislim da sam detektirao problem, a sukladno tome, morat će se poduzeti zahvati prilikom te snacije, po strogo određenoj proceduri.

Konvencionalni način slaganja peći podrazumjeva izvedbu ložišta s oblogama od šamotnih ploča, koje se postavljaju između prostora za loženje i vanjskih kaljeva, čime se postiže zaštita vanjskih kaljeva od pretjeranog zagrijavanja i smanjuje mogućnost njihovog pucanja, a ujedno se postiže ujednačenija temperatura površine peći po njenoj visini.  Ložište se radi u visini dva reda, a od trećeg reda se više ne postavljaju zaštitne šamotne ploče i upravo zbog toga je kod mene došlo do problema.

 

 

 

Mjesto gdje je prelaz iz ložišta u prvi kanal, nalazi se u trećem redu, na dva posljednja kalja nasuprot ložišta i ta dva kalja su pukla, a uzrok tome, prema mojoj ekspertizi, je previsoka lokalna temperatura i nedovoljna izolacija tog dijela peći. Razlog pregrijavanja tih dvaju kaljeva leži u činjenici da sam ložio s gorivom veće kalorijske vrijednosti od uobičajene i da sam ventilatorom pojačao vuču, što je izazvalo intezivniji dovod pregrijanog zraka na kritično mjesto.

Rješenje ovog problema je moguće izvesti na dva načina, ali nisam odlučio koje ću odabrati, a nisam odlučio ni kada ću to raditi, jer se ježim od pomisli za novo "coltanje", obzirom da još nisam zaboravio ni račun koji sam platio prije par mjeseci. Mada nemam puno izbora i najvjerojatnije će to doći nared već ovog ljeta, ali s drugim majstorom, svakako.

Prvo rješenje bi se svodilo na dodatnu izolaciju još dva reda iznad ložišta i mislim da bi se time problem dosta dobro riješio, a drugi način je malo kompleksniji i zahtjeva dodatna stručna znanja.

Dosta sam slušao o ugradnji izmjenjivača topline u ložište kaljeve peći i tim načinom bih riješio ovaj već spomenuti problem, a uz to bih dobio na boljoj iskorištenosti stvorene topline u ložištu peći. Izmjenjivač topline bi funkcionirao kao zatvoreni sistem centralnog grijanja ispunjen vodom, a bio bi projektiran i postavljen tako da otvoreni plamen i vrući zrak prvo pređu preko njega, a tek onda idu, malo rashlađeni, na stjenke peći. Radijatori koje bih napajao iz tog izmjenjivača, postavio bih na najudaljenije dijelove prostorija koje grijem pomoću ove peći, čime se dobiva ujednačenija temperatura po grijanom prostoru i samim tim, manja potrošnja ogrijeva.

Kad odaberem rješenje svakako ću vas o tome izvjestiti i opet napisati priču, naravno popraćenu slikama svega važnog i interesantnog. Do tada molite Boga za mene, da mi se peć ne sruši.