Od malena sam se bavila slikarstvom. I bila priznata. Moji su radovi krasili zidove naše kuće. Ali i mojih baka. Nisam mogla nastići koliko se tražilo.
No,...kako sam rasla, broj mojih likovnih obožavatelja se smanjivao.
Čak dapače! Svi moji nastavnici likovnog su me mrzili. I tvrdili da se drugačije slika.
No,...bila sam uporna i odlučna boriti se za svoj „talent“. Do danas. Iako, moram sebi priznati da to drugi nekako bolje. I ljepše.
                                      & & & & & & & & & &
Provincija je kriva. Zaključila sam na kraju.
Lako je onima u velikim gradovima. Mogu na balet. Mogu na tenis. Klizanje. Plivanje. Mogu u glazbenu.
– Nitko se učen nije rodio!, govorila je baka sa tatine strane.
– Treba  učiti!, dodala je baka sa mamine strane.
A obje su dodale novaca da se dijete (ja),upiše makar na neki slikarski tečaj.
Da ne propadne očiti prirodni talent.
Jer bi bilo šteta i jer bi to bio grijeh.
                                    & & & & & & & & & &
Pa sam se tako našla na tečaju.
-Najprije ćemo, rekoše na tečaju, vidjeti sa kakvim potencijalima tko raspolaže. I koje nam tehnike najbolje odgovaraju.
Kraj crtaćeg papira bila olovka, ugljen i tuš. Kraj mene bio neki raščupani mladić sa svojim papirom, a ispred svih nas lopta.
Nek je nacrtamo, osjenčamo i nek napravimo njenu sjenu.
– U,..lako to, pomislim u sebi sigurno i zadovoljno.
Ovaj Raščupani do mene odmah dohvati ugljen. Oštricom ugljena brzo i lagano napravi  krug, pa onda, dok se ja još nisam ni snašla, poče ga bojati. Okretao ugalj u ruci. Pa malo ploštimice, pa malo bridom, pa malo oštricom....Malo ovako, malo  onako. I,...ispade prava, pravcata lopta. Sa nekoliko poteza istim tim ugljenom napravi sjenu, i onda se bez riječi umiri na svom mjestu. Sav onako raščupan. Olovku i tuš nije ni dodirnuo.
                               & & & & & & & & & &
Ja odmah odlučim kako ću i ja ugljenom jer je to očito najlakše. I najbrže. Nije ovaj Raščupani ni lud.
Pa i ja dohvatim ugljen sa desne strane mog papira. Njegovu oštricu sigurno i odlučno prinesem mom papiru.
Pa nesigurno vratim.
Kako ću loptu bez šestara?
Zašto  uz papir nisu stavili i šestar? Makar jedan za cijelu grupu. Pa bi se ljudi poslužili i dali dalje.
Važno da su novce za tečaj pokupili. I to ne male.
A da zamolim ovog Raščupanog da mi napravi samo krug? Dalje bih lako.
Ma neee. Ne smije se.
Okretala sam u ruci ugljen onako kako sam vidjela da je to radio ovaj do mene. Dobro  zagaravila ruku, pa ga odložila desno.
Ma, ja ću olovkom. Nju ionako najviše volim. Kolike sam ja slikovnice precrtala olovkom.
Vidjet će ovaj do mene!!!
Ali, nije vidio.
I sa olovkom sam se najprije brzo primicala papiru, a onda još brže odmicala od njega. I ništa.
                                                 & & & & & & & & & &
Bake su rekle da nema veze što mi nisu vratili nazad novac za tečaj i da one znaju da sam ja od Boga talentirana za crtanje, ali i da mi moraju reći da ću, na žalost, cijeli život nailaziti na mrske ljude ,koji mi neće dati da napredujem i da su one, na žalost, to na svojoj koži milijun puta osjetile. Svaka.
Naša susjeda je dodala kako je čitala, iako se ne može sjetiti ni gdje ni kada, ali sjetit će se, da su svi veliki slikari rođeni u velikim gradovima i da ja zato, ni kriva, ni dužna, nisam uspjela na tečaju.
Njen  muž  se uzrujano nadovezao da  su to lopovska posla i da je njemu već dosta te diskriminacije u korist velikih gradova i da je to sramota šta ti političari rade.
Susjeda je odmah  naručila jednu moju sliku nekoj svojoj tamo za svadbeni poklon.
Svi su skupa zaključili da čovjeka ne čini „papir“ ni diplome, i da zapravo i bolje da nisam prošla na tom tečaju  jer ću im sada nastaviti crtati i precrtavati prekrasne cvjetiće sa  pet latica, koje će one potom vesti koncem na stolnjake i nadstolnjake.
Ja sam mirno šutjela, ali sam osjećala da slikarski „talent“ u meni ne miruje.

 

Slikarski tečaj - prvi nastavak

A,... kako se rodio koji pravi slikar, dragi mu Bog rekao:
- Tebi sam dao slikarski talent. Idi sad u svijet i slikaj. Slikaj i za sebe, i za one koji ne znaju tako lijepo slikati kao ti. Uvijek dozvoli da precrtaju tvoje.
Da! Sto posto sam sigurna da je tako bilo.
                                  & & & & & & & & & &
Sad vi onda dakle, slobodno i bez ikakvog straha i grižnje savjesti, pronađite neki lijep crtež pravog i talentiranog slikara. Bit će čovjeku pravo drago što ste izabrali baš njegov crtež. A onda ga, (taj crtež) lijepo fotokopirajte.
Jer,....i onom tko je izumio kopirni aparat, bilo bi pravo drago da vam je on pomogao svojim umom i talentom.
Vjerujte.
Pa zapravo,...svi smo mi pripadnici jedne civilizacije. Svako dostignuće i postignuće pojedinca izvire iz znanja cijele čovječje vrste. Pa je onda i cijela čovječja vrsta vlasnik svakog pojedinačnog postignuća.
A, jesam to mudro rekla!?!, sve mi se u glavi zavrtjelo.

 

 

 

E , pa onda, ako ste iskopirali izabrani crtež, izrežite ga po vanjskim linijama, pa ga pažljivo zalijepite na željeni papir.
Srećom je netko talentiran već izmislio škare, papir i ljepilo.
Stavite to onda u jednu deblju knjigu, da se dobro osuši.Valja preko zalijepljenog crteža  staviti aluminijsku foliju ili nešto slično, da se to sve ne bi zalijepilo za list knjige.
                           & & & & & & & & & &
Ne morate gledati u to dok se suši, već odite za to vrijeme napraviti nešto za što ste vi talentirani.
Ja obično operem suđe.

 

 „Slikarski tečaj“- Drugi nastavak

Što ne ide milom, ići će silom, rekao je onaj koji je za čovječanstvo izumio pištolj.
Stoga, tko god je kao ja uskraćen za pravi slikarski talent, neka si kupi pištolj.
Ali silikonski.
                          & & & & & & && & &
Zalijepljeni crtež najprije obojite bojama, koje je netko prije vas izmislio za sebe, za vas, za mene i za cijelo čovječanstvo. 

 

 

 

Kad se to lijepo osuši, silikonskim pištoljem napravite silikonske konture po linijama crteža.Te konture će zauvijek sakriti donje, t u đ e linije crteža; linije koje je napravio pravi, talentirani slikar. A vi ćete imati privid vitraža i ispadat će da ste vi to baš tako htjeli. Ono, nije da i vi niste mogli nacrtati golim linijama.Ali vi baš volite ovako. I, tko vam što može?!
Prije ovog posla pripremite si nešto čime ćete pritisnuti krajeve  papira na kojem radite.Čim krenete nanašati vrelo silikonsko ljepilo, treba pričvrstiti krajeve papira, kako bi se  silikonske“linije“ sušile na ravnoj podlozi jer bi  se u protivnom papir digao za njima i kad bi se silikon ohladio, imali biste jednu iskrivljenu  sliku.
Dakle, na uglove papira obavezno staviti  neke pritiskivače. Dobre su šalice za bijelu kavu: dovoljno teške i uvijek pri ruci.
Sada to ostavite da se dobro ohladi i osuši i odite za nekim poslom za koji ste baš vi talentirani.
Ja obično operem stepenište.
Taj mi posao super ide i,ono, baš sam talentirana za njega.

 

Nastavit će se...