Apartman
I ove godine imam u svojoj bolnici osigurano besplatno ljetovanje, ali ovaj put u apartmanu. Sam, 1/1 u svom apartmanu.
Nisam ga se lako dokopao, ali uz malo dobre veze, konačno je bio moj.
Došao sam pet dana ranije i čekao red u trokrevetnoj sobi, brojeći koliko još trebam prespavati do preseljenja.Konačno me u viziti glavna sestra obavijesti da idem u jednokrevetnu sobu br. 207, čim je pripreme.
Kad je vizita prošla, krenuo sam u inspekciju da vidim kako napreduju ti pripremni radovi.
Provirio sam kroz vrata, a unutra " odred za čistoću" pere, čisti i dezinficira svaki kutak mog budućeg apartmana.
Poslije ručka sam se uselio. Par trenutaka sam stajao i promatrao taj moj mali novi dom.
Pa lijepo je nema se što reći. Sve je čisto, bijelo i uredno složeno, ali nekako bez duše.
Nisam se puno sekirao, jer sam znao da ću mu ja udahnuti tu dušu. Dat ću mu dio sebe i svog pravog doma i da ću se u njemu sigurno lijepo osjećati.
Već poslije podne sam uzeo mobitel u ruke i počeo ženi i kćeri naručivati što mi sve treba, i da mi to što prije donesu.
Drugi dan je stigla putna torba naručenih stvari pa sam ne časeći časa, krenuo u uređenje mog apartmana.
Nakon dva-tri dana, uređenje je bilo dovršeno. Bio sam jako zadovoljan.
Imao sam čajnu kuhinju, spavaću sobu, blagavaonicu s radnim prostorom, prostor za primanje i kupaonicu.
Posebno sam ponosan na organizacijskom postignuću u uređenju blagavaonice. Nju sam uredio u jedan mali multifunkcionalni prostor gdje provodim najviše vremena. Malim prilagodbama ona mi služi za objed, pisanje, čitanje, pijjenje popodnevnog čaja itd.
U čajnoj kuhinji imam i frižider i tamo se odvijaju rituali spravljanja raznih vrsta čajeva i drugih napitaka.
I još nešto ja imam ovjdje. Svoj oltarčić. Raspelo s Raspetim i Bibliju. On je smješten uz moje uzglavlje, kako bih uz svog Sasitelja lijegao i ustajao, molio i zahvaljivao Mu i u miru Njegova blagoslova završio ovo "ljetovanje".
Doduše, nije baš sve tako savršeno i nešto se mora platiti za ovakav ugođaj. Malo mi je ograničeno kretanje pa u slijedećih tri tjedna ne mogu napustiti taj apartman ni na sekundu, a baš ni k meni ne može svatko i kad se sjeti.
Što se može, ne možeš sve dobiti.