
Priča O Mariji Forman Drugi Nastavak
Djeca bez korijena su tužna djeca. I nesigurna djeca. Jedu što dobiju. Tako se i oblače. I,...uglavnom ne traže više. Zapravo, nikad ništa i ne traže. Kad djetetu odrežeš „korijen“, „iscure“ kroz tu
Sve objavljene priče · 904 priča

Djeca bez korijena su tužna djeca. I nesigurna djeca. Jedu što dobiju. Tako se i oblače. I,...uglavnom ne traže više. Zapravo, nikad ništa i ne traže. Kad djetetu odrežeš „korijen“, „iscure“ kroz tu

Kasnije i Reza rodi dvoje djece, pa u kući sad odrastale tri djevojčice. Marija jako voljela svoje sestre. I sestre jako voljele nju. Reza ih jako voljela sve tri. I sve tri djevojčice jako voljele s

Kasnije i Reza rodi dvoje djece, pa u kući sad odrastale tri djevojčice. Marija jako voljela svoje sestre. I sestre jako voljele nju. Reza ih jako voljela sve tri. I sve tri djevojčice jako voljele s

-Ako se meni nešto desi, uzmi Rezu. Ona je predobro stvorenje. Bit će dobra i tebi i djetetu, govorila je Marijina majka, kad su u porodu počeli problemi kojima seoska babica nije bila dorasla. I des

Još ima zaostalog cvijeća po dvorištu, a meni već za brigu što ću kad i njega mrazevi odnesu. Pa sam ga počela heklati (cvijeće). Što od konca, što od vune. & Ovo je bio jedan obični, najobičniji crn

(Mala Ladica na imanju gdje je njena mama bila snaha) - Ne žali krmenadla, govorila bi uvijek moja svekrva. Na kolinju mora biti ljudi. Težak je to posao. Kome slomiš kičmu ove godine, taj ti bome na

Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica „leta“ po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet na leđima stoji, p

Ja sam ovu priču čula na propovijedi jedne nedjeljne mise, pa ću je prepričati i vama, za slučaj da je niste imali prilike čuti, ili pročitati. Navodno da je Kineska. & Jednoj sirotoj Ženi najprije u

(tapiserija Marije Forman) Svi bi u ovoj zemlji voljeli biti neki privatnici. I,...nemam ništa protiv. (I sama sam bila.) Ali se brzo izigraju. Ili umore. Kako hoćete. Pa jednom nađeš Njega, ali On n

,rekla sam dragom Bogu nakon jedne male,“napreskokce“izmoljene večernje molitve. & Bilo to prošle subote. Ustala sam rano, ni sama ne znajući kako ću napraviti sav posao koji me čekao. Puno tog posla

Držali smo se za ruke tog pretužnog i prestrašnog utorka 2013. Između naših dlanova je bilo malo raspelo. Da pomogne Njemu otići. Bez mene. Da pomogne meni ostati. Bez Njega. & Nisam plakala. Ni taj

Slikar se nije dao smesti. On je tu. Aparat je tu. Vrijeme je novac i on nije mogao čekati da mi nađemo svoje pogubljene svatove. I kakva je to priča o zdjelama. Kao da je on naivan. Ili dijete. - Zn

U crkvi je bio veličanstven mir. Nije me uveo tata. Ostao je vani. Da ga ne izbace iz partije. Mama je ušla da vidi tu nepotrebnu cirkusijadu i kič paradu. Nije ušao ni vjenčani kum sa muževe strane.

Matični ured je bio prekrasan. - Šta tu ima biti prekrasno?, zapitala je moja mama. Na prozorima divni bordocrveni zastori.... - Puni stoljetne prašine, nadovezala se moja mama. - Crveni oni i sva im

Ipak su došli! Ali sa dobar sat zakašnjenja. Moj budući muž morao ići u susjedni grad po moj vjenčani puket. Zapravo, puketić. Kod rodice moje buduće svekrve. A rodica ga zaboravila napraviti. Pa još