
Barbara Špančić Drugi Nastavak
Što j' reć'reć', bili smo mi pošteni i vrijedni ljudi. Pa smo si svega i naradili i priskrbili. („A ne k'o moji roditelji.“-citat završen) Moja svekrva divno kuhala, al' nekako, za tim našim ručkovim
Sve objavljene priče · 904 priča

Što j' reć'reć', bili smo mi pošteni i vrijedni ljudi. Pa smo si svega i naradili i priskrbili. („A ne k'o moji roditelji.“-citat završen) Moja svekrva divno kuhala, al' nekako, za tim našim ručkovim

Ovo je Barbara Špančić. Rođena sestra moje svekrve. Ista ona što je u mojim svatovima pazila na pohanje. ( Moji svatovi-Treći dio ) I što je iz svatovske kolone skrenula svojoj kući po zdjelu. I što

Svaka je ulica, i svako selo, svijet u malom. U svakoj kući neki drugačiji ljudi. Sa bezgraničnim uvjerenjem da su baš oni „oni pravi“. I da se život najbolje živi baš tako kako oni to. I da su drago

-Prijo draga, ne da Vam „lackam“, al' ja sam još u svatovima vidjela da ste Vi poštena žena, reče moja svekrva nedugo iza svatova mojoj teti. Maminoj sestri. K'o da si niste sestre! -Niste Vi, prijo,

Baš je gadno i pregadno živjeti sam. Čak i da nema ove prevelike tuge, neda se čovjeku kuhati samo za sebe neke velike i ukusne ručkove. Malo mi se neda, malo bih prišparala, malo uz jako udaljen pos

I tako Rozalija otputovala u Italiju. Sama. Bez volje. I bez želje. Šta će? Da ne uvrijedi djecu. I da ne propadnu ti njihovi novci. Kad su već platili. -Ipak su me trebali pitati, razmišljala je Roz

(šećerni različci Rozalije Kurjaković) Nije Rozalija više htjela ni kuhati. Za koga bi?, mislila je. Ali ni jesti. Kad bi joj se najavila kakva posjeta. -Kud bih išla? I zašto bih išla?, mislila je R

Divno, složno i sretno su živjeli ona i njen muž. Djeca su odrasla, bila su dobra i zahvalna, odavno su preuzela svoje živote i svoje probleme u svoje ruke. A njih dvoje jutro započinjali dugim čajev

(Ne preporuča se osobama mlađim od pedeset godina) Život je kao čamac. Sa dva vesla i jednim kormilom. Na vječnoj i nepreglednoj površini. Bar ti se tako čini u početku. I ploviš, ploviš, ploviš. Ves

(sliku izradila Marija Forman) U blizini neke močvare, živjela jedna Roda. I jedna Žaba. Roda bila lijepa ptica. Bijela. Visoka. Čista. Uspravna. Znate kakva je Roda. Žaba bila mala i neugledna. I be

Ovaj mali servis, ili bolje rečeno, ono što je od njega ostalo, prekrasna mi je uspomena na djetinjstvo moje kćeri kada smo nas dvije, kao jedine žene u kući, dugo ispijale svoje, ženske kave. Bio je

Što veli moja baka, najlakše otići na doček. Mogle smo i nas dvije. A tko bi onda očistio ovaj snijeg? Dobro da sam došla, al' dobro i što sam sada velika. Pa mogu pomoći. & Za Božić smo bili kod mam

Što veli moja baka, najlakše otići na doček. Mogle smo i nas dvije. A tko bi onda očistio ovaj snijeg? Dobro da sam došla, al' dobro i što sam sada velika. Pa mogu pomoći. Za Božić smo bili kod mamin

(Slika Marije Forman) U jednoj kući živjela tri srca. Jedno bilo Veliko, drugo bilo Usko, treće bilo Tanko. -Šta stalno ideš među ljude?!, ljutito će Tanko srce Velikom. - I stalno nešto dovlačiš, jo

Sve je tako, kako je. I kod nas i u svijetu. Čak ni snijega nemamo. A Božić dolazi. U SRCA. I IZ SRCA. I,...ništa ne košta, a toliko daje. & -Donijela sam Vam bijelog luka,- reče mi tiho i nesigurno