
Za Vukovar Iz Slavonije
E da. Kod nas zaista nema vinskih cesta. Rat nam je spalio vinograde. A bilo ih je. Sve ceste u ovom kraju su ratne ceste. Ginulo se i na njima i oko njih. Kad za Sisvete (pa nerijetko i češće u godi
Sve objavljene priče · 904 priča

E da. Kod nas zaista nema vinskih cesta. Rat nam je spalio vinograde. A bilo ih je. Sve ceste u ovom kraju su ratne ceste. Ginulo se i na njima i oko njih. Kad za Sisvete (pa nerijetko i češće u godi

-Kak' neb'!?, govorila bi moja svekrva svaki put kada bismo nas dvije nešto kuhale i pekle. Tvoja mater mislida se sve može kupiti. I napraviti na brzinu. I da je dosta imati novčine.... (To za“ moju

Kolinjska jutra u Slavoniji počinju za mrklog mraka. Domaćica „leta“ po kući, u jednom pravcu prenosi nešto pa u drugom pravcu to isto nosi nazad. Uspuhuje kao da joj cijeli svijet na leđima stoji, p

Krenuli smo noćas. Najprije autom do Banove. Onda vlakom do Zagreba. Pa taxijem do bolnice. Sve smo čisto na sebe obukli. I čarape. Naravno. I zube oprali, dva puta uzimajući kaladont. Samo da budu d

Život je težak. Tako jako, jako težak. Mi odrasli to odavno znamo. Maleni još to ne znaju i trudimo se da što kasnije saznaju. Dok im ne ojačaju pleća i očvrsne duša. & A da bi im ojačala duša, treba

-Ma, čujte ljudi, govorio je Gazda prve subote u studenom, dok je sa peći mirisala “kuvana” (rakija), a vani skoro još bila mrkla noć. Kolinje ne može obavljat sva'ko. Trebaš ti znati u koju subotu.

-Ma ne trebate, prijo!, rekla je moja svekrva mojoj mami. Imam ja žene. -Pa i ja sam žena, rekla je onda moja mama. -Prijo, da se ne nađete uvrijeđeni, oko kupusa treba znat'. & -Ima neko plastično b

-Što da ja jadna radim sa tom tvojom?, govorila je moja svekrva mome mužu, kad je mislila da je ne čujem. Nit šta može, a bome nit šta zna. -Ostavi se ti moje žene, govorio je moj premili muž, kojeg

(Vezenu sliku izradila Božica Biličić- Toth) - Ne žali krmenadla, govorila bi uvijek moja svekrva. Na kolinju mora biti ljudi. Težak je to posao. Kome slomiš kičmu ove godine, taj ti bome nagodinu si

Kolinje sam „diplomirala“ na Katedri moje svekrve. Uglavnom plačući. - Iskroji krpa od starih posteljina! Zato se i ne smije ništa bacati. Valjda te je makar to mater naučila, rekla mi je svekrva moj

-Ma vid'ćeš ti da oni nas neće ni zvati, reče Čovjek svojoj Ženi. -Pa vidim, odgovori Žena. -Sad kad su se kruha najeli, sve uz našu pomoć, sad mi ne trebamo, reče Čovjek opet svojoj Ženi. -Ma da, re

(Slika: Vezeni rad Božice Biličić Toth) Da popiju piće. K’o ljudi. Da se dogovore. & -Ovako više ne ide, složiše se već kod prve čašice. -Hajde, reci Ti što ne valja i kako misliš da treba! -Ne valja

E sad, nemojte vi misliti da se ja i moja svekrva baš nikad nismo svađale. Ma jesmo, brate! Malo je reći sto puta. A za sve je, baš za sve i baš uvijek bila kriva moja mama, koja me je sve krivo nauč

Ah, pa ne znam ja je l' Vama trebaju ovakve bočice. Zavisi kakvi ste ljudi. Ako odilazite u goste i posjete samo sa svojom torbicom, onda Vam ne trebaju. Ni ovakve male, pa ni srednje, a kamoli velik

(KOLIKO BI SE ONDA TEK UŠTEDJELO) Kad jednom umrem, pitat će me svi zašto i od čega sam umrla. A ja ću reći,...dobro, baš neću moći tada reći, pa kažem sada. - Umrla sam od štednje i restrikcije! - O