
Dolazi Naša Helena
Bok, ljudići! Evo, stigla i ja. I opet jedva. I nije se znalo do zadnjeg časa. Znam da ste se i vi već jako brinuli za mene. & Ma ove godine mama šutjela i rekla da ona više neće praviti raspored jer
Sve objavljene priče · 904 priča

Bok, ljudići! Evo, stigla i ja. I opet jedva. I nije se znalo do zadnjeg časa. Znam da ste se i vi već jako brinuli za mene. & Ma ove godine mama šutjela i rekla da ona više neće praviti raspored jer

Matični ured je bio prekrasan. & - Šta tu ima biti prekrasno?, zapitala je moja mama. & Na prozorima divni bordocrveni zastori... - Puni stoljetne prašine, nadovezala se moja mama. & - Crveni oni i s

Ali sa dobar sat zakašnjenja. Moj budući muž morao ići u susjedni grad po moj vjenčani puket. Zapravo, puketić. Kod rodice moje buduće svekrve. A rodica ga zaboravila napraviti. Pa još u jedan zatvor

Prošlo već dva, a mladoženjini se ne čuju. & Iza pola tri evo ti tatine sestre. U jednoj ruci nosi pečenu tortu, a u drugoj plastičnu posudu sa filom. - Kad bi mi samo dali jedan veći nož, brzo ću je

Došao nekako i taj dan. Znala sam, osjećala sam da će on biti prekrasan. Danas ću sigurno dobiti i taj prsten. I neću biti tužna ako ne bude u crnoj plišanoj kutijici. A, kutijica k'o kutijica; ionak

- Je l' za tebe nije bilo cure u našem selu?, ljutila se moja buduća svekrva na mog budućeg muža. Pa da ženiš pravu curu. & - Ja i ženim pravu curu, odvrati moj budući muž, ne želeći većeg sukoba sa

Moja mama mi svoje pameti ne može dati! & Kuća mog budućeg muža bila je od centra grada udaljena samo dva kilometra. A naša šest kilometara. E da, ali mi smo nekako ostali unutar gradske table. Istin

- Pa zašto nisi dovezao kolače? - Nema ih. Rekla je prija da ti kažem da se njenoj sestri čini da je to sve što su ispekli taman za same svatove, pa da onda nećemo pakovati kolače ni mi svojima, ni o

Počeli su se ti svatovi nekako i približavati. Gotovo svi pozvani i potvrdili svoj dolazak. Posebno nam imponirali oni izvanjski. Doći će nam tatina rodbina iz Rijeke; mamina rodbina iz Osijeka. Doći

- Nego, prijo, mi ćemo kupiti puket, reče moja buduća svekrva nekoliko dana iza spora oko vjenčane haljine. -Znate, prijo, ovdje je to običaj. & - Aha, sad kad se radi o malo novaca, sad će se običaj

No, nije ni moja mama baš bila od juče. Što vele, „što te ne ubije, to te očvrsne „, pa i ona nakon onog plakanja zbog prijesnog mesa, čvrsto odlučila da ni ona bome više neće zgrizati i da neće nju

Bila je to ljubav na prvi pogled. Gledali smo se još pet godina, a onda je bilo najnormalnije da se i oženimo. Nije to doduše nitko baš tako otvoreno spominjao, što je meni bilo i drago jer sam znala

Sada, nakon što već šestu godinu živim sa uspomenama, heklaricom i cvijećem, tako se rado i često sjetim svojih svatova: smiješnih, problematičnih, neorganiziranih, ali meni divnih. Pisala sam o njim

(Priča iz arhive) -Nisi valjda luda graditi u zajednici?!, rekla je moja mama, kad smo nakon svatova počeli razmišljati gdje ćemo stanovati. & - Nisi valjda luda kraj ovoliko naše zemlje i prostranst

(Mala Ladica) U svoga sam se muža bila silno zaljubila. Voleći njega, voljela sam sve što je imalo bilo kakve veze s njim. Voljela sam njegovu kuću. Njegovo dvorište. Njegovog psa. Voljela sam rijeku