Domaćica bi „letala“ po kući, u jednom pravcu prenosila nešto pa u drugom pravcu to isto nosila nazad.
Uspuhivala bi kao da joj cijeli svijet na leđima stoji, pričala da noćas oka nije sklopila, da već na svojim nogama ne može stajati, da zna da je luda , al' eto, ne može si pomoći kad kod nje uvijek sve mora biti savršeno.
Takva je i gotovo i šta ona sada tu može!?, govorila bi.
Ima žena, pa eto, sve i jedna njena prijateljica, ne skaču bome toliko.
No, ona je ovako naučila još kod svoje pokojne mame, laka joj zemlja.
&
Gazda „nije letao“. Nije mu priličilo.
Nije bio baba.
No morao biti ozbiljan i pomalo zabrinut.
Jer, veliki su to smokovi.
Sam sebi je govorio od godine do godine da ne treba uvijek on u selu imati najveće smokove, al' kad on drugačije nije znao.
Ma, nećete vjerovati, ni ne hrani on njih previše, al' njemu to ide od ruke.
Čudo jedno.
&
Oko pet bi krenulo prikupljanje.
Kum Lojza. Šogor Mato. Brat Marko. Susjed Ivo , susjed Stevo.
Mirisala bi „kuvana“ ( rakija).
Rezala se šunka za doručak.
Lanjska , naravno.
Gazda nije klao nove bez lanjske šunke, pa makar svi u kući od gladi pocrkali.
Ne bi njemu pripala već prva subota u studenom da nije tako.
On prvi, pa dalje nek se dogovaraju.
Dok onaj goljo od Lojze dođe na red, Gazda će već jesti kobasice.
&
Pa bi se tako i poklalo.
Prvo kod Gazde.
Dvorište od pol jutra, al' čengele bi stavio uz samu cestu.
Nek se vidi da njuške zemlju diraju.
E, nije on džabe dobio prvu subotu u studenom.
Zna selo.
Prva subota u studenom, to ti je i priznanje, i ponos, i dika i uspjeh.
Bila i „svinjska“ večera. Cijelo selo pozvano.
&
„Šuti, ženo , i ne brndaj, nek znaju da se kod nas ima, govorio bi važno i strogo Gazda.
“Bome se i odazvali.
Kad bi ponestalo juhe i sarme,
Gazda bi samo skidao kobasice sa štapova .
„Peci, ženo, nek ljudi jedu!
Mi toliko mesine svejedno ne možemo sami pojesti da je godina i pet put' duža!“,opet bi Gazda zapovjedio ženi.
&
Žena bi samo dosipala mast u ogromnu tavu i jedne kobasice vadila van i nosila na stolove, a druge stavljala u tepsiju. Otegla bi se večera skoro do idućeg jutra.
Još bi oko deset pala i pjesma.
&
Onda bi se pred ponoć opet ogladnilo.
Piće“isšlajfa“ crijeva, pa daj ponovno sve ispočetka.
Da se ima gemišt na što piti.
&
Kad bi mesari pred jutro krenuli kući, povikao bi Gazda.
„Daj, ženo , spakuj ljud'ma!
Ne šparaj!
Oni još nisu klali pa su još željni toga,“ vikao bi Gazda i sve se nadimao k'o žabac od ponosa.
&
Šutjela žena i pakovala.
Jedan krmenadl susjedu Ivi , jedan šogoru Mati. Jedan onom golji od Lojze. Jedan susjedu Stevi.
Pa bi tako po kobasicu mesnu, pa tako po kobasicu krvnu, pa tako po tri dobre šake čvaraka.
&
Kad bi se sutradan razdanilo, orila bi neka svađe iz Gazdine kuće.
&
„Pa dobro, smiri se , ženo!,govorio bi Gazda.
Sada pomirljivo i molećivo.
Razdavali smo , al' ćemo i dobiti.
Iću i ja kod njih na kolinje, a ti na večere, pa ćemo si povratiti ovo što smo razdavali.“
&
I išao bi.
&
Iduće subote bi se klalo se kod susjeda Ive.
Svima se spakovalo, a Gazdi bi rekli: „Pa ti si već klao pa tebi ne dajemo jer imaš“.
Bila bi i neka večerica, al' jadna.
K'o, nije im se još kupus ukiselio za sarmu, a i , toliko su se svi isprejedali kod Gazde, da Ivina žena nije ni htjela više kuhati.
Zna da ih još sve boli žuč od prošle subote.
&
Bez „pinklića“ bi došao Gazda i od šogora Marka.
Njegova žena radila u državnom poslu pa nije bilo nikakve večere.
Ni ručka.
Pojelo bi se samo kuhano meso sa kruhom.
Sve isto bilo i kod susjeda Steve.
Njegova bi napravila večeru, al' žene ne bi zvala jer baš nisu imali mjesta.
Na kraju bi se klalo kod onog golje od Lojze.
Radnim danom.
Poslije podne.
On bi imao samo jedno prase pa se od njega ništa nije ni imalo dijeliti ili kuhati.
&
Negdje oko Božića, rastvorio bi Lojza tavanski prozor , pa sušio meso.
Goljo; najobičniji goljo.
Ono jedno prasence, a mesa bilo pun tavan.
Samo se klatilo na propuhu.
A prozor baš gledao na Gazdino dvorište.
K'o da mora, stotinu mu gromova i prozoru.
Bome, i mesa i kobasica.
Jedna od Gazde, jedna od Ive, jedna od Marka, jedna od Steve.
Pa tako krvavice.
Pa tako krmenadli.
I još cijelo njegovo prasence.
&
Eto, tako je to bilo u neka davna, lijepa vremena.