(Priča i fotografija iz naše arhive)
Bok,ludici!
Ode vaša Helenica.
Vec se patovam (pakujem).
Molam ici tod dlude bate.
Ona se zove Albena.
Nisam je vidjela od svod lozenja (rođenja).
I do ne ima jato puno tilometala.
Mama se jato veseli sto idemo tod ne i taze da ce nam tamo biti divno.
&
Ja sam htjela da povedemo i ovu batu tod one dlude bate, ali mama taze da nema mjesta u nasem autu.
Mama taze da ona dluda bata nije sklta (škrta) i da ce ta bata svasta natupovati i meni i mojoj mami.
I da ce mi sasiti sto puta jepse haline nedo sto mi je sasila ova bata.
&
A ja bi' ipat da sa nama ide i ova bata.
Letla sam mami da ce se ona putem poplaviti (popraviti), a moja mama taze da vut (vuk) dlatu (dlaku) mijena, a cud nitada.
Bas je neta moja mama.
Pa nije moja bata vut (vuk).
– I gore, veli moja mama.
&
'Ajde doblo!
Al', ato mi ona bata ne tupi semafol za idlane (igranje), ja se odmah vlacam tod ove moje bate.
Toja ce sad silotica ostati sama dot moj dida doze iz bonice.
A modla je ici s nama.
Auto ima pet mjesta. A idemo samo ja, moj zeto, moja mama i moj tata.
A to je sve stupa dva.
Znaci,ostalo je jos sedam plaznih mjesta.
I tato sad nije stala moja bata?!