(Priča iz arhive)
Bok, ludići!
Zovem se Helenica i jato mi je dlago sto cu vas sve upoznati.
Lodila sam se plije puna setili mjeseca.
Mogu vam leći da sam jato zadovolna. Svi me jato, jato , jato vole.
&
Imam dvije plabate, jednog plandeda. Onda,...dvije bate, dva dide,dvije tete, jednod ujata, jednu mamu i jednod tatu.
Mama taze da su mi svi oni lodbina. I da je to tul (cool).
Jel da svati covjet mola znati tko je i odtud je.
&
Sad sam dosla sa mojom mamom tod moje bate i tod moda dide.
&
Moja mama taze da je molala pleć sedamsto tilometala da me donese dospođi na node.
A moja mama ne zna da od batine tuće do nase tuće ima još sto puta vise tilometala.
I da se mojoj bati tlivi (krivi) noda(noga).
Moja mama taze da joj se tlivi(krivi) dlava(glava), a ne noda.
A to nije istina za moju batu.
Noj se stvalno tlivi noda.
&
– Kako joj se ne krivi noga kad ide za mnom i popravlja sve što sam ja već popravila?!, govoli moja mama.
Net dovoli (govori) sta dovoli, ja vidim da se mojoj bati ne tlivi dlava nedo noda.
I tato bi' ja onda dosla bati na node?!
Sta bijo!
Da joj se jos vise istlivi noda.
Spavam jepo u svom tleveticu.
Tod moje bate.
Da.