Upravo ovih dana iz Sretne zemlje dolaze k nama Božićne vile.
Jedna od njih se zove vila Vanilija.
&
Nije najljepša među vilama, ali je jako, jako dobra i donosi sreću. Dok leti zrakom iznad sela i gradova, sve popravlja na sebi što se u letu može popraviti, da ne dangubi putem.
Vijori za njom bijela štirkana kecelja sa izvezenim grančicama božikovine, a u rukama joj preteške vrećice, cekeri, košare, mreže. Sve joj se urezale u njene bucmaste vilinske ruke.
Napakovala sreće koliko god su joj krila mogla ponijeti, samo da joj izmogne za svaku kuću, za svaki stan, da budu sretni ljudi na cijelom svijetu.
&
Sleti ona u svaku ulicu.
Sjedne malo na tu svoju prtljagu, otpuhne svoju vilinsku kosu u stranu, pa krene očima prelaziti po svakoj kući, po svakom prozoru, da zna kamo da krene i gdje će moći ući u kuću.
&
-Ovih na uglu opet nema.
Tako im lijepa kuća, a nikad nisu kod kuće.
Ni dima iz dimnjaka, ni svjetla sa prozora.
Šteta, a toliko sam im sreće ponijela iz Sretne zemlje, žalosno će vila Vanilija, pa preleti u drugo dvorište.
Uf, zape joj jedan ceker za ogradu.
&
- Joj, kod ovih je krasno.
Tu ću se lijepo zagrijati, reče vila i uđe.
Kad ono, u zraku miris vanilije, miris od kojeg ta vila živi.
Domaćica s pregačom oko sebe u toploj kuhinji peče krancle i valja ih u mljeveni vanil šećer.
Sa peći miriše ručak.
Rastrči se vila Vanilija, sve joj vijori njena nevidljiva kosa, istresa po cijeloj kući sreću iz svojih košara.
Onda izleti neprimjetno kako je i ušla i odleti dalje niz ulicu.
&
-O, Bože, ovi se siromaci i ove godine svađaju.
Bojim se k njima ući, reče vila Vanilija i uplašeno pobjegne sa tog nemirnog praga.
&
-Joj vidi, tu ću ući.
Ova žena peče kekse na mašinu.
To nisam vidjela dugo, a prevolim ih. I tu ću se lijepo nauživati mirisa vanilije.
&
I tako,od praga do praga, od kuće do kuće, raznosi mala Božićna vila Vanilija sreću ljudima.
U prazne kuće ne zalazi i ne ostavlja sreću njenim ukućanima.
J ER, U HLADNIM KUHINJAMA SREĆA BI IONAKO OZEBLA, PA POBJEGLA.