Povratak

Proljetna sadnja




(Priča iz arhive)
-Prijo draga, ne da Vam „lackam“, al' ja sam još u svatovima vidjela da ste Vi poštena žena, reče moja svekrva nedugo iza svatova mojoj teti. Maminoj sestri.K'o da si niste sestre!
-Niste Vi, prijo, prva!, odgovori mamina sestra.
To se svi čude da smo sestre. A različite k'o nebo i zemlja.
-Vala baš!, složi se moja svekrva.
-Ne da se hvalim, al' ja sam Vam, prijo, predobra, reče mamina sestra.
-K'o i sama, doda moja svekrva.
                                                     &
Počelo tako veliko prijateljstvo.
Ja i moj muž tako svaki dan išli od jedne do druge po nekom poslu.
Moja svekrva slala mojoj teti jaja za nasad. Jer su njena najbolja.
Onda moja teta slala mojoj svekrvi lučice. Kakve nema nitko.
                                                     &
Prenašalo se tako, što u jednom, što u drugom  pravcu, kad sir, kad mošt, kad gomolji ovoga, kad sjeme od onoga.
Često su se i posjećivale
-Vidite, prijo, govorila bi moja teta, moja sestra nikad nije znala u bašči.
-Ma nije znala, upala bi moja svekrva. Ne zna samo onaj tko neće.
Moja, prijo, znam ja takve.
A jesti svi znaju,oštro zaključi moja svekrva.
                                                       &
-Eto, prijo, rećimo ja.
Moja bašća,...ma što ću reć? Pitajte moga Ivu. Nek mi on neda lagat'.
-Ma znam, prijo. I ja iz moje ne izlazim. Al' bome mi se i vidi.
-A moja sestra!, nastavi moja teta...
-Prijo, bez uvrede, al' nju mi ne spominj'te.
I mala (ja) se samo hvata heklarice i tabletića. K'o da se od tog živi.
Al', rekla sam ja, bome, mome sinu.
Ne bude li mala (ja) makar nedjeljom išla na misu, nek je iz moje kuće vodi kuda god zna.
-A vidite, prijo,ja sam od malena išla u crkvu,reče moja teta blaženim glasom.Eto, a sestre smo.
                                                       &
U prevelikom prijateljstvu dočekaše moja teta i moja svekrva prvo proljeće.
Najprije će se posaditi bašča kod moje svekrve.
A onda ćemo svi ići saditi kod moje tete.
To jutro došao k nama i moj tetak.
Onaj Ivo što ga sve treba pitati kako je moja teta dobra.
On imao konja i jednobrazni plug, pa će nam on „eštrepati“(praviti u zemlji jarčiće u koje se sadi; tako se to nekad na selu govorilo), a onda ćemo mi žene iza, što saditi, što sijati.
                                                      &
-Prijo, reče moja svekrva mojoj teti. Najprije ćete posaditi krumpir, tamo do jaza, a onda tu, pri cesti, sijte repu. Da mi bude bliže nositi svinjama repni list.
Tu su vam motike. Moj stari ih baš naoštrio za danas,
I ode moja svekrva preko ceste, pa u kuću, kuhati nama ručak.
Bogovski! Naravno!
                                                       &
A mi počeli.
Najprije išao tetkov konj.
Onda jednobrazni plug.
Onda tetak Ivo.
Onda iza njega moja teta.
Onda iza nje ja.
Ja već krenula na početak njive po motike koje je stari od moje svekrve baš dobro naoštrio.
Ali, vrati me moja teta i veli da se to ne radi motikom, već se samo sagneš, lijevom rukom u zemljani jarčić spustiš krumpir, pa desnom čizmom nagrneš zemlju na krumpir i još desnom čizmom malo popritisneš posađeni krumpir.
                                                     &
Kako teta, tako i ja.
Em ona zna, em je sada najbolja prijateljica moje svekrve.
A bome, krenula sam i na nedjeljnu misu.
Kad posao već skoro bio gotov, evo ti moje svekrve od preko ceste, pa čim vidje nedirnute motike na početku njive, a nas sve u njivi“i kako nešto“čizmama gacamo“, povika iz petnih žila.
-Prijo,pa kako vi to bez motike?
-Ja uvijek tako!,odpovika moja teta.
-O,prijo, pa nisam se ja nadala da vi ni sadit ne znate!, vikala je moja svekrva.
Znate l' vi kol'ko košta taj sjemenski krumpir?
Sad se već zacrvenila i moja teta.
-Ma čula sam ja od ljudi da vama nitko i ništa ne valja.
Ivo!, okrete se moja teta.
Prođi opet njivom. Povadit ćemo joj taj sjemenski krumpir, pa nek si sadi kako hoće.
....A repu ću joj kupiti...Nisam ja ostala dužna ni boljima ni gorima od nje.
                                                              &
Tu srećom dotrčao i moj svekar pa on nekako uvjerio svoju staru da će sve izrasti i da zbog „male“(to sam bila ja),sad ove godine ostane tako,a dogodine će njih dvoje sijati i saditi kako treba.
Tetak Ivo i njegov konj nekako odgovorili moju tetu od vađenja posađenog krumpira.
-Zbog“male“,reče tetak Ivo,pokazujući glavom na mene.
                                                                 &
Ručao nije nitko.
Tetkov konj, tetak i teta samo otišli niz put, ne skrećući našoj kući.
-Nisam ja spala na vaš ručak,doviknula moja teta na odlasku.
A repu ću vam kupiti.
Makar mi to bilo zadnje u životu,još se više zacrvenjela moja teta.
-K'oda sam ja spala na karticu repe,otpovikivala je moja svekrva.
Ona će meni !, govorila je mom svekru.
Ma, ista si je k'o sestra.
Ni uzmi, ni podaj.

   Djelovanje Ladice pomažu:

Sviđa Vam se stranica?

Preporučite nas prijateljici, prijatelju, ujni, tetku...

 

Pisma u Raj

Znaš, ...

Tekstovi za čestitke

Ako želite napisati nešto posebno, za nekog iznimnog,... pročitajte ponuđene tekstove za razne prilike!

Katalog čestitki

Onima koji vam puno znače, izrazite na poseban način  svoje osjećaje,želje i čestitke. Čestitke jedinstvene po tehnici...

Suveniri

Stvorila sam „Josipa i Katicu, Slavonca i slavonsku snašicu, koji su u crkvu krenuli, za misu se odjenuli  

Pokloni

Kakvi? Da ne koštaju puno; da obraduju; da ne omalovaže, ali ni prezaduže onoga kome  nosimo 

Ručni radovi i rukotvorine

Što oči vide, ruke naprave...  

Priče iz moje kuhinje

Tajna „ oružja“ u kuhinji :
Ja sama probala ili čula od drugih pa „šaljem „dalje.

Pola života je iza nas. Dobro, možda i malo više.
Pola života je ispred nas.Dobro; možda i malo manje.
Ali, u prosjeku, negdje smo oko sredine.

Kad te teškoće pritisnu

Točno prije godinu dana obolio sam od teške i ozbiljne bolesti, tzv. Non Hodgingov limfom, od koje se još uvijek liječim.

Zdravlje iz prirode

Ljekovito bilje, biljni pripravci, zdravstveni potencijal namirnica

 Mala Ladica

Iz ruku i pera moje kćeri 

Četvrti ćošak

Postoje takozvani "muški" i "ženski" kućanski poslovi. U ovoj će se rubrici pisati o "muškim" poslovima, i ja ću, kao novi član "uredništva",  pisati o njima

Priče s naslovnice

... o ljudima i događajima iz naše, ali i vaše okoline.