Za mene ljeto prošlo.
Po s vim pitanjima.
Bila djeca.
Bila moja Helenka.
Kuhali smo, pekli smo, kupovali i oni i ja.
Ja da ugodim njima, oni da ugode meni, svi sretni što smo zajedno.
&
Iznijela sam iz trgovine nebrojene pakete mlijeka,nebrojene namaze:
ovaj voli ovo, onaj voli ono.
&
I sad „stop“, kažem sama sebi kada su se djeca razišla.
Ispojedat ću ono što je ostalo.
Kuhati neću.
U trgovinu neću.
Ni slučajno.
Bar tjedan dana.
&
Tako nekako i bilo.
Najprije pojela otvorene paštetice.
Onda krenula na hrenovke.
Najprije ona načeta pakovanja.
Onda neotvorena.
Uz to iz nekoliko teglica pojela ostatke majoneze i tartar umaka.
Bilo tu i sira.
Posnog.
Tvrdog.
Polutvrdog.
Sa rupama.
Bez rupa.
&
Gotovo sam mazohistički uživala u toj „žrtvi“.
Uz svaki obrok hvalila samu sebe, jer... kraj toliko gladnih u svijetu, grehota je bacati hranu.
U toj financijskoj, ekološkoj i svakoj drugoj samosvijesti, prođe tjedan dana od odlaska djece.
&
Lijepo, pohvalim još jednom sama sebe i naručim pizzu.
Malu.
&
I stigla pizza.
Mirisna.
Netom ispečena.
Sa puno lijepog svega na sebi.
Ali i jednom dlakom.
&
Uh! Fuj!Fuj!
&
Nazovem ponovno.
Sada radi reklamacije.
Ljudi se ispričavali do neba.
Hoću da mi vrate novac?
Hoću li novu pizzu?
Ma novu, odgovorim ja.
Gladna sam.
&
I nova stigla.
Uz ponovne isprike i, naravno, bez dlake.
Dostavljač ne htjede uzeti onu sa dlakom.
Ni vidjeti dlaku.
Sigurno i njemu fuj.
-Bacite je, reče s nelagodom i ode.
&
Ja sjela i novu pizzu pojela u čas.
Bila pregladna.
Kutiju odložila na onu fuj pizzu da si sa te dvije kutije ne zatrpam koš za smeće.
Ponijet ću ih ujutro do kontejnera.
Ujutro ionako moram u trgovinu.
Nema više ni odlaganja.
Ni preskakanja.
U frižideru mi ostalo samo svjetlo.
&
Onda krenula serija.
Ona što počinje u devet i traje do jedanaest.
Negdje na pola serije uhvatila mene glad.
Paštete više nema.
Ni hrenovki.
Ni namaza.
Ni jednog.
Ni sira.
Više nikakvog.
Znam, juče sam detaljno oprala frižider.
Ostalo samo svjetlo u njemu.
Nemam“špajzu“.
Nemam ni podrum.
A i da ga imam, tko bi se po ovom mraku usudio ići u podrum.
&
-Ma proći će (glad).
Nakon nekog vremena uvijek prođe.
Čim prođe serija, odmah ću na spavanje.
Aha.
Znam ja sebe.
Ne mogu ja gladna zaspati.
&
-Zaspala , ne zaspala, pizzu sa dlakom neću.
Fuj!,kažem sama sebi.
-Ajde, molim te, šta si u logoru svašta jela samo da preživiš, opet kažem sama sebi.
-Logor je bio logor.
Tamo sam morala.
Sada ne moram, sve to kažem sama sebi.
Ovaj put strogo i odlučno.
&
O.Bože, nikad kraja toj seriji.
Što sam gladnija, to serija dulje traje.
&
Ipak sam je dogledala.
I poslije brzo i lijepo zaspala.
&
Ujutro sam obje kutije od pizze ponijela do kontejnera.